Predviđanje je nezahvalno. Iako raspolažete znanjima, analitičkim sposobnostima, iako protagoniste globalnih zbivanja, one koji kroje politike ili procese poznajete iz prve ruke, četvrt stoljeća za nama pokazalo je koliko stvari mogu biti nepredvidive, ali i koliko svi oni koji stalno govore o kreiranju politika ili poslovnih odluka baziranih na dokazima ili činjenicama, često skreću s puta, kao tema koja to ilustrira može se navesti klimatska kriza.
S 2025. godinom završava prva četvrtina 21. stoljeća. To je još jedna zanimljiva točka za analizu i povezivanja onoga što je bilo i onoga što bi moglo biti. Prva četvrtina prošlog stoljeća bila je obilježena iznimnim napretkom tehnologije i ekonomije, no dogodio se svjetski rat, boljševička revolucija, stvorene su ideologije koje su obilježile prošlo stoljeće, a čije izvedenice sagledavamo i danas, Versailleskim mirom promijenjen je svijet, ali i utrt put za ekonomski slom i novi, nikad gori, svjetski sukob.
U prvih 25 godina ovog stoljeća ušli smo u doba sekuritizacije nakon terorističkih napada na SAD, zatim u globalni rat protiv terorizma i otvaranje Pandorine kutije na Bliskom i Srednjem istoku, čije krize od Afganistana, preko Iraka i Sirije, pa do neriješenog iranskog pitanja živimo danas. Dogodila se globalna financijska i kriza eurozone koja je u zemljama kolijevkama neoliberalnog koncepta ekonomije dovela do Brexita i izbora Donalda Trumpa. Svoj globalni debi imale su društvene mreže koje su kao novi modaliteti komunikacije doprinijele i društvenim procesima, na primjer, arapskom proljeću, ali i disrupciji uma i mijenjanju koncepta shvaćanja informacija, medija, ljudskih prava i liberalne demokracije. Pametni telefoni (prvi iPhone lansiran je 2007.), promijenili su način komunikacije. Ruski predsjednik koji državu vodi cijelo ovo stoljeće planirao je pomno strategiju za novi svjetski poredak drugačiji od onog stvorenog nakon pada Berlinskog zida i disolucije Sovjetskog Saveza, od napada na Gruziju do rata u Ukrajini, od ideologije do resursa i nazad. Od prvog crnog američkog predsjednika do revolucije umjetne inteligencije, starenja zapadne hemisfere, izbjegličke krize i pandemije, svemirskog turizma i big-tech mogula, Kine kao drugog svjetskog gospodarstva, osvještavanja klimatskih promjena i najtoplije godine u povijesti mjerenja, sve je to dakle bilo spakirano u doba prve četvrtine dvadeset prvog stoljeća. Živimo u ekonomiji algoritama, u vremenu kada sumnjamo u činjenice i često ne razaznajemo stvarnost.
U godini pred nama obilježavamo 80 godina od kraja Drugoga svjetskog rata i 35 godina od proglašenja hrvatske državnosti. Zamislite da ćemo dakle za tjedan dana živjeti u godini koja je daleko od 1945. kao što je 1910. bila od 1990. tj. u godini koja je od 1990. udaljena, kao što je 1945. bila od 1980. Ponekad je dobro sebe i vrijeme u kojem živiš staviti u povijesnu perspektivu, na jasnu vremensku crtu, ne bi li se postalo svjesniji ili otvoreniji prema stvarnosti i budućnosti. Što nas dakle prema parametrima koje znamo i koji bi mogli biti predvidivi očekuje u toj 2025.-oj godini koju neki zovu godinom preslagivanja, očekivanja, a neki možda i početkom otvaranja puta ka rješenju ili potpunom kompliciranju aktualnog ionako lošeg globalnog stanja.
U siječnju u Washingtonu će prisegnuti Donald Trump. Drugi nastavak, sada najstarijeg izabranog predsjednika u američkoj povijesti, ulazi u svjetsku arenu u trenutku kada glavni tajnik NATO-a Mark Rutte poziva europske saveznike da za obranu daju puno više, jer je investiranje u obranu jedini put protiv ruske prijetnje. Prvi Trumpov summit Sjevernoatlantskog saveza u Den Haagu u lipnju, bit će prilika da svima nariba nos rečenicom: „Govorio sam vam!“
U imenovanjima najbližih suradnika, od državnog tajnika do ministra obrane, te šefova obavještajnih agencija ili posebnih izaslanika, Trump je dao naznačiti da ni prema kome neće imati milosti. Carinski rat s kineskim vlastima u najavi, no ipak poziv Xi Jinpingu na inauguraciju. Bliskoistočno naslijeđe, Abrahamski sporazumi s arapskim državama, bezrerezervna pomoć Izraelu, na terenu situacija se promijenila napadom na Izrael 7. listopada prošle godine, potpunim izraelskim uništenjem Hamasa i neviđenom ljudskom žrtvom koju su zbog toga podnijeli stanovnici Gaze, zatim čišćenjem Hezbolaha u Libanonu, te na koncu ulaskom u dio Golanske visoravni pod sirijskom kontrolom kao jamstvom sigurnosti nakon Assadova svrgavanja s vlasti. Ključni Trumpov saveznik Netanyahu uz svoje ime danas nosi optužnicu Međunarodnog kaznenog suda kojeg ne priznaje kao ni SAD. Bliski istok, s ključnim kamenom smutnje i američkom metom broj 1, Iranom, morao bi biti jedan od Trumpovih prioriteta. Europa u svom bliskom sredozemnom susjedstvu nije pokazivala previše političke inteligencije ni vizionarstva. Od zatvaranja granica i outsourceanja pitanja kontrole migracija, nije se puno makla. Global Gateway ili investicijski planovi u Africi, nakon pandemije i s ruskom penetracijom u širi Sahel, u europskom političkom dvorištu s novom Komisijom završili su s nemušto stvorenim portfeljem za Mediteran i dopunom onog za izvanredne situacije, koji su potčinjeni povjerenici za vanjsku i sigurnosnu politiku. Do sada se nije dogodio nikakv ozbiljan narativni ili iole politički empatičan outreach prema našem mediteranskom južnom ili istočnom susjedstvu. Pričati priču o dobroj Europi u susjedstvu s kojim dijelimo to more povijesti i kulture, krvi i ratova, bit će prije teže no lakše. Figa u džepu s kojom smo pristupali Africi i nemogućnost kajanja nekih europskih protagonista povijesti nešto je što nas je u proteklom razdoblju udaljilo, nikako zbližilo, bez obzira na silnu razvojnu pomoć. Putin je u međuvremenu na povijesnim frustracijama izgradio južni, pod-mediteranski afrički front na kontinentu globalne mladosti. Udara se s njegove strane na istoku i jugoistoku pak i u dijelove koje je Europa s politikom proširenja dugo držala na distanci. Hoće li se štogod u 2025. u tom smjeru promijeniti, nadajmo se.
Europa zaokupljena stresom brzog naoružavanja, daljenjeg zaduživanja i vlastitom nekonkurentnošću, starim stanovništvom i nacionalnim ograničenjima strukturnog pristupa razvoju, industrijskoj politici, demografiji i migracijama, uljuljkala se u nerazmišljanje o mogućim scenarijima za promijenjenu sliku transatlantskog partnerstva i proaktivne globalne uloge u kojoj sama sebe hendikepira.
Sada u Trumpu koji je i opet već unaprijed kinji, vidi i prijetnju, ali i priliku, jer valjda jedino pod prijetnjom ta krhka Europa, fenička princeza koju je silovao Zeus, nešto može odraditi. No može li? Teška je europska sudbina i u 2025. ako u njoj žive izabrani ili spavači koji samo čekaju na mig novog političkog doba koje dolazi s Trumpom u Bijeloj kući. Vidjelo se što bi nas na obzoru moglo čekati već prošlog tjedna kada je glavni privatni investitor nove američke administracije, čovjek zadužen za njezin radikalni redizajn, na svojoj društvenoj mreži napisao: „Samo AFD može spasiti Njemačku.“ Najbogatiji čovjek svijeta, neizabrani digitalni diktator, postaje aktivni kreator disruptivnih procesa u svakom kutku svijeta, širitelj dezinformacija, te pod okriljem slobodarstva reartikuliranog na novovjekim osnovama kaosa stvara novu zbilju kojoj svjedočimo i s kojom, ovakvi kakvi jesmo, ne možemo ama baš ništa. Iako po IPSOS-ovj anketi globalne populacije i predviđanja za 2025. ljudi žele veću kontrolu big-techa, s Trumpom u Bijeloj kući, jaz Europe i SAD-a u tom pogledu znatno će se povećati. Ako je TikTok sigurnosna prijetnja kineske partije, te je zbog utjecaja TikToka na izbore reagirao rumunjski ustavni sud, što je onda X danas sa svime što se putem njega čini, nakon godina ranije fejsbučke dokazane disrupcije i uplitanja u izborne i ine demokratske procese?
Kakva koalicija će koncem veljače i okončanjem njemačkih izbora biti moguća i hoće li biti moguć kaos kakav je u ljeto 2024. Musk na X-u izazvao s prosvjedima u Velikoj Britaniji? AFD će u svakom slučaju rasti i postati izazov poimanju suvremene Njemačke i njezinu ustavu. Hoće li Merzov CDU uspjeti zadržati obećani sanitarni kordon?
Dok se druga poluga europske osovine, Francuska, nastavlja gušiti u deficitu, dugu i redizajnu vlada nakon izbornog Macronovog inžinjeringa koji je i desnicu i ljevicu ostavio bijesnima, ključni izazov i za Europu i za svijet ostat će i u 2025. Ukrajina. Trump se u Parizu već sreo s Macronom i Zelenskim. Amerika, dosta je očito, neće moći u 24 sata završiti rat, jer je Putin postao asertivniji, a nuklearna opasnost realna je globalna prijetnja od koje strahuje globalno stanovništvo i čiji će balans morati biti dio nekog budućeg paketa razgovora i pregovora ne samo o Ukrajini nego i o globalnoj ravnoteži moći i svjetskom miru. Rusija je uključujući Sjevernu Koreju i Iran, u agresiju na Ukrajinu već učinila međunarodnim sukobom, frontom na kojoj se stvara nova vrjednosna slika svijeta. Tko treći svjetski rat službeno imenuje? Teret je to koji od početka nosi Ukrajina, uz dodatak dezinformacijskog ratovanja i sijanja sumnje u pore svakog europskog demokratskog kutka.
Koja i kakva sigurnosna jamstva se mogu dati Ukrajini? Kako će na koncu Trump fokusiran na ekonomski protekcionizam, migracije, prodaju američke nafte i ukapljenog plina, jačanje tehnološke i svemirske konkurentnosti, ući u ukrajinski čvor? Osjeća li još zov osvete kada se sjeti da je upravo tema Ukrajine bila okidač za njegov impeachement? Igra li se i tu transakcijska utakmica? Igra li rješenje o kojem je nespretno prtljao J.D.Vance govoreći o zamrzavanju stanja na terenu i neutralnosti Ukrajine? Može li Trump htjeti shvatiti da ostavljajući Ukrajinu krnjom ostavlja prostor za Putinovu besmrtnost i vječnu nestabilnost? Ima li Trump i pripadajuća Europa koju politički osvaja Bannonovom kuharicom, snage i želje u tom stvaranju novog svjetskog poretka s ove strane granice učiniti sve da se od Ukrajine ne odustane, da se napravi stabilna država, članica Europske unije i transatlantskog svijeta, pitanje je koje će obilježiti najmanje dekadu pred nama. Razina razaranja, traume, a ujedno i sposobnosti i spremnosti Ukrajine da gura, inovira u nemogućim uvjetima, da uz ogromne ljudske i materijalne gubitke održi duh i volju, također je nešto što ćemo kao kontinent i svijet nositi na leđima ne samo u godini pred nama i ne samo to. Ruska agresija na Ukrajinu stajat će kao neka krvava nulta točka novog svijeta u nastajanju.
Stabilni genije, kako je sam o sebi govorio Trump, sada jaše na valu tog novog svijeta kojeg je i sam crtao i u kojem će sve ono o čemu je govorio, od zastarjelosti globalnih institucija, do pravila i normi koje su već narušene ili potpuno srušene, u 2025. biti razvidno i onima koji su do danas uporno žmirili.
Čeka li nas borba do istrebljenja, ohrabrivanje osovine kaosa u tom smjeru ili nekog novog globalnog pakta u kojem će promijenjeni zapad pristati na multipolarnost kao razdoblje koje će trajati? Nesigurno u kojem ulazimo i u drugu četvrtinu utakmice zvane 21. stoljeće obećava duge i iscrpljujuće produžetke. Hoće li Kina, koja razmišlja u stoljećima, ubrzati svoje djelovanje? Kako će se Latinska Amerika nositi s Trumpom 2.0? Meksiko kao najveći trgovinski partner SAD-a ima novu predsjednicu koja je ozbiljno pokazala zube, Čile dogodine bira, hoće li se Gabrijel Borić održati na vlasti u zemlji s enormnim, nacionaliziranim rezervama litija? Brazil s Lulom na čelu druga je pjesma od one Bolsonarove, no Argentinu vodi rado viđen gost Mar-e-Larga Milley. Venezuela je tu kao rak rana, i kao puno puta u povijesti, otvorene vene Latinske Amerike mogu i opet prokrvariti. Panamski kanal i trošak globalne trgovine kroz uski prolaz, stavlja se na dnevni red, kao i u ranijem Trumpovom mandatu Grenland u arktičkoj bici za trgovinske prolaze i energente, klimatskim promjenama i permafrostu kao tempiranoj bombi usprkos.
Europu pak također čekaju teški izbori. Redefinicija same sebe. Kako ekonomski preživjeti u svijetu mesoždera, da parafraziram Macrona, ako za konkurentnost po Draghijevom receptu nemamo ni ljudi, ni ideja, ni novca, niti realnu mogućnost jednakog razvoja i napretka kontinenta. Mi mali na tom malom kontinentu, nismo još ulovili taj novi vlak, niti doslovno, infrastrukturno, obzirom da se i dalje zapinje u snijegu, a niti vlak te nove budućnosti, u kojoj je uz rakete i dronove, ključna pamet i znanje, ulaganje u istraživanje i razvoj, neoslanjanje isključivo na more i sunce i europske fondove koji će uskoro presušiti. Novi vlak koji još nismo uhvatili jest recimo onaj umjetne inteligencije koja će u 2025. s jezičnih prijeći na svjetske i vizualne modele u novoj fazi svog razvitka. Hrvatska se, na žalost nije zakačila ni na jedan od konzorcija koji će graditi prve AI tvornice u Europi. Odabrati perifernu poziciju baš u svemu ne nudi ni nama, koliko se god odlično osjećali zbog rasta kreditnog rejtinga i BDP-a, put prema otpornoj i održivoj budućnosti. 2025. UN je proglasio godinom kvantne znanosti i tehnologije. Promišljanje o tome također izmiče našem javnom fokusu, ekonomskom sektoru, vladi. Ne znam je li s dealom o Rafalima sklopljen i neki dodatni koji će nam omogućiti inovacije u području obrane, ali na muci se poznaju junaci, a junačko doba se zbraja i množi i s brojem mladića i djevojaka koji mogu obući uniformu i proći temeljnu vojnu obuku. Da bi bio mir, pripremaj se za rat. Hrvata je sve manje, mladih također. Inovirati ili ginuti. Je li moguće oboje u doba predostrožnosti? Slučaj vlastite pogibelji, roman Kristijana Novaka dobio je lani nagradu Meša Selimović za najbolji roman u regiji. U 2025.-oj jedan hrvatski film mogao bi dobiti i Oscara. Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Sljepčevića. Držimo mu fige jer govori o svima nama, onoj sekundi u kojoj se u najgorem vremenu odlučimo reagirati i progovoriti i po cijenu vlastitog života.
U našoj javnosti pak s pravom se priča o korupciji koja će u cijeloj Europi, ali i globalno, ostati ključnom preprekom demokratskoj otpornosti, uz sve autokratske udare izvana i intrinzično, te će stoga biti iznimno važno jačati paneuropske institucije poput Ureda europskog javnog tužitelja. Zbog istraživanja korupcije u Europi se i dalje ubija i umire, manipulira i zbunjuje javnost. Malteška novinarka Daphne Caurana Galizija, kao i slovački Jan Kučijak, životom su u Europskoj uniji platili istraživanja korupcije povezane s vlasti. Kada se ozbiljne teme korupcije i kriminala ovlaš komentiraju na društvenim mrežama, uvijek je vrijedno to imati na umu. Kao i kada se pljuje po ozbiljnom istraživačkom novinarstvu i kada se novinarima prijeti ili ih se ucjenjuje, što zbog političkih interesa ili kukavičluka vlasnika medija u propadanju, što zbog nerazumijevanja mogućih modela za opstanak ključnog zanimanja za informacijski integritet i zdrava, demokratski otporna društva budućnosti, a to je i dalje isključivo – novinarstvo. Vjerodostnojnost sudova, demokratskih pravnih poredaka općenito, (ne)kažnjivost globalnih zločinaca ili nekažnjivost zločina zbog udara na pravne nacionalne poretke dubioznim i političkim imenovanjima, reforma UN-a i ostalih mehanizama međunarodnih odnosa ostat će ključnom temom i u 2025.
Povijest je puna slika i fotografija predsjednika i careva koji su nakon ogromnih krvoprolića i miješanja globalnih karata sjeli u neki dvorac, pa crtali nove karte i svjetski poredak. Stalna u tom svijetu samo takva ista slika jest, uz nove leševe i tehnologiju ratovanja, kao i činjenica da je za tim stolovima i dalje, većina muškaraca. Pitanje rodne ravnopravnosti i ostvarenja ciljeva održivog razvoja suzit će svoj očekivani okvir realizacije do 2030. na pet godina.
COP, klimatski summit i to broj 30 dogodit će se dogodine u Brazilu, u amazonskom Belemu. Ekološki dug kao nova forma nejednakosti bit će tema katoličke jubilarne godine kojoj je Papa Franjo nadjenuo temu – nada. U čemu je dakle u 2025.-oj možemo naći? Nadu ili možda razlog za dalje, smisao? Možda u onima koji dolaze. Jer i mi i oni koji „drže moć“ današnjeg svijeta, niti gledamo niti razumijemo one koji će budućnost nositi na svojim leđima. Možda njima manipuliraju, stvaraju neke nove ubermensche budućnosti ili ih se pak samo kvalificira preko brutalnih statistika korištenja društvenih mreža, propalog školskog sustava, narušenog mentalnog zdravlja. Njih se analizira i nad njima se zgraža nakon pucnjava i napada u školama, njih se ne motivira integracijom, inovacijom, oslobađenjem dobre i pozitivne kreativne energije. Od njih se odustaje, njih se ne voli, njihova se vrijednost ne vidi i ne cijeni. Danas su mladi oni koji nose budućnost i na ulicama Beograda i Tbilisija, ali i u nigerskoj pustinji i sirijskom selu, na periferijama zapadnoeuropskih prijestolnica. Mi im ne puštamo ni da se izbore za sebe, ne uključujemo ih na izborne liste i u sve ostale arhaične oblike demokracije. Sustav koji ih isključuje, ne čuje i ne pušta u prve redove, na putu je propasti, a ako se tako nastavi svaka prognoza će nam biti uzaludna.
Sretna nam 2025.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!