Kako razmišljati o kraju rata i o kakvom kraju možemo govoriti? Pitanje je koje se sve rjeđe postavlja, a i kada ga se postavi odgovor je sve teže naći u ovako mučnom vremenu u kojem sila ne posustaje i čini se da kraja nema. Ukrajinu ću, obzirom da o njoj često pišem, ovaj put ostaviti po strani.
Bliskoistočna noćna mora ne prestaje. U šestom mjesecu izraelske odmazde na Hamasov napad, taoci se i dalje ne vraćaju, a stradanja civila u Gazi prelaze sve razine objašnjivog, usprkos apelima Ujedinjenih Naroda, ostalih međunarodnih humanitarnih organizacija, svog svijeta. U tjednu za nama u izraelskom napadu na Gazu, ubijeno je sedmero pripadnika humanitarne organizacije World Central Kitchen, koju vodi poznati chef Jose Andres. Izraelski premijer izrazio je žaljenje za nenamjeran napad, kako je rekao, i naredio brzu istragu, no strpljenje međunarodne zajednice kopni. U ovom ratu ubijeno je tri puta više humanitaraca nego u bilo kojem drugom u istom trajanju, njih 196. Posebno oštra bila je izjava američkog predsjednika Joea Bidena, u kojoj među ostalim stoji: „Još je tragičnije da ovo nije izolirani incident. Sukob je jedan od najgorih ikada po broju ubijenih humanitarnih radnika. To je i ključni razlog zbog kojega je distribucija humanitarne pomoći u Gazi toliko teška – jer Izrael nije učinio dovoljno da zaštiti humanitarce koji pokušavaju dopremiti pomoć koja je očajnički potrebna civilima(…) Sjedinjene Države opetovano su tražile od Izraela da razdvoji svoje vojne operacije protiv Hamasa, od humanitarnih operacija, kako bi se izbjegle civilne žrtve.“
Paralelno s ovim napadom, dogodio se napad na iranski konzulat u Damasku u ponedjeljak u kojem su poginuli vodeći ljudi specijalnih iranskih snaga, zaduženi za operacije u Siriji i Libanonu. Iako Izrael nije potvrdio da stoji iza napada, sve analize to uzimaju kao gotovu stvar, kada ovo opisuju najopasnijim trenutkom koji može voditi do šireg regionalnog sukoba. Jedan od ubijenih, Muhamed Reza Zahedi, koji je direktno kao general Iranske revolucionarne garde bio zadužen upravo za tajne operacije u Siriji i Libanonu, najviši je iranski dužnosnik koji je ubijen od 2020. i Trumpove likvidacije iranskog vojnog zapovjednika Sulejmanija u Bagdadu.
Kada je počeo s odmazdom za napad Hamasa na Izrael, Netanjahu je najavio da slijedi snažna osveta. Al’Quds, dakle Iranska revolucionarna garda, je u obavještajnim podacima SAD-a, naznačena kao financijer Hamasa kojem su sredstva prebacivana preko kriptovaluta.
Teško je zamisliti mogući odgovor Irana u situaciji u kojoj cijeli Bliski istok ključa, od Crvenog mora na jugu, Gaze u epicentru i Libanona na sjeveru. Ključ svih odnosa, onaj Irana i Izraela, „rata između ratova“, kako su ga uvijek nazivali, s ovakvom eskalacijom dolazi u opasne vode, u godini u kojoj i Sjedinjene Države i Europu čekaju izbori. Godini u kojoj je i međunarodno pravo kakvo smo znali izgubilo svaki smisao.
Udarac na iranski teritorij, što veleposlanstvo u drugoj državi jest, šaka je u glavu vodstvu u Teheranu, obzirom da su u napadu eliminirani ključni ljudi za iransku destabilizaciju Izraela u regiji. Za izraelskog premijera, kojeg na vlasti drže radikalni desničari, a prosvjedi za njegovom smjenom u samom Izraelu sve su glasniji, uspješna eliminacija onih koji su aktivno radili na destabilizaciji Izraela i naoružavali njegove regionalne neprijatelje, svojevrstan je uspjeh i dokaz snage izraelske obavještajne zajednice, u vremenu kada ga međunarodna zajednica sve više pritišće zbog ljudskih žrtava i uništenja Gaze do nezapamćenih razmjera, a povratka talaca iz ruku Hamasa i dalje nema.
U doba ovako visokog rizika, scenarije za iransku osvetu možemo tražiti u sličnim situacijama u prošlosti. Od slučajnog rušenja ukrajinskog zrakoplova u kaosu i želji da se osveti Sulejmanijevo ubojstvo, do mogućih napada na neko izraelsko veleposlanstvo u svijetu, što se dogodilo 1992. Teško je, ipak, prognozirati kakav odgovor Irana može biti, Irana koji iako gaji svoj islamistički revolucionarni habitus, kopni pod sankcijama. Teheran je još lani uz posredstvo Kine otoplio odnose s Rijadom, a uoči Hamasovog napada na Izrael, svijet je čekao povijesno približavanje Saudijske Arabije i Izraela, no s obzirom na odmazdu u Gazi i stradanja civila, u ratu u kojem na prvim crtama nema novinara, teško je pomisliti kako se scenariji mogu rasplitati.
U svijetu je kao posljedica aktualnog sukoba, na žalost, potpiren antisemitizam, patnja palestinske zajednice u Gazi mučna je i preteška za poimanje, i da se sutra vrate svi oteti Izraelci i da sve oružje odmah utihne, što je korak iza toga? Nakon toliko izgubljenih ljudskih života. Kako doći do rješenja o dvije države, kako jamčiti izraelsku sigurnost, kako pomiriti dva naroda na istoj zemlji, kako Iran natjerati da Izrael shvati i prizna kao činjenicu? Regionalni rat, sveopći rat. Uglavnom su termini koje slušamo i koji su polazišta analiza. Može li netko uopće jamčiti mir i kakav mir to može biti, može li se uopće razmišljati o miru i kakvom miru, može li nakon svega ovoga doći neka godina nulta i nakon čega?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!