Poznati o koroni: Budućnost će, nadam se, bez obzira na sve doći. Ljepša i bolja

Zarko Bašić, Marko Prpić, Luka Stanzl, Josip Regović/Pixsell/N1

Epidemija koronavirusa uvelike nam je promijenila život. Mediteranski način života, kojem smo naginjali, a koji uključuje bliskost te dosta fizičkog kontakta i u usputnim pozdravima, dosad se već promijenio, a sve više stručnjaka ističe da promjena nije samo privremena, da ćemo morati prihvatiti i usvojiti neke velike promjene u socijalnim kontaktima.

Pokušali smo doznati kako se poznate osobe u Hrvatskoj snalaze u ovoj novonastaloj situaciji. Razgovarali smo s književnikom Edom Popovićem, glumicom Senkom Bulić, glazbenicom Idom Prester i blogerom Domagojem Jakopovićem Ribafishem. Svatko od njih pronašao je svoje mehanizme nošenja sa situacijom.

Edo Popović: “Covid nije mnogo promijenio moju svakodnevicu”

Književnik Edo Popović već gotovo deset godina živi u prirodi, na selu, u Stranici Gornjoj u općini Ribnik, gotovo na slovenskoj granici. Na prvi pogled njegov se samački život nije puno promijenio širenjem epidemije koronavirusa, no je li tome doista tako i kako provodi ove dane, napisao nam je sam.

“Covid nije mnogo promijenio moju svakodnevicu. Prorijedio je moje ionako rijetke susrete s ljudima i odlaske u trgovinu, što i nije nužno loša stvar. Dapače. Počeo sam, recimo, peći kruh, i malo je vjerojatno da ću se nakon ovoga vratiti pekarama.

Ovih dana teško mi pada samo jedno – supruga koja radi u Zagrebu više ne dolazi vikendima, a ni ja ne odlazim u Zagreb vidjeti nju i sina.

Dan mi započinje hranjenjem mačaka i psa, a završi čitanjem u krevetu. Volim zaspati uz dobru poeziju, budu to obično Robinson Jeffers, Jack Spicer, D.H. Lawrence, Rilke, Gary Snyder, Nanao Sakaki, ili stari kineski pjesnici, kako kad.

Između toga moj pas Kodo i ja pribavljamo meni hranu na livadi i u šumi, počinje vrijeme obilja. Ovih dana na meniju su izdanci hmelja, mlada kopriva, sedmolist, cvjetovi i listovi maslačka, listovi osjaka i neke druge biljke koje završe u varivu, u tijestu ili u salati s kuhanim jajima. Skupljam, sušim i pijem jaglac, ljubice, podbjel, mlade listove kupine, a upravo dolazi plućnjak.

Ostatak dana radim na rukopisu romana, skiciram i pišem veći tekst za portal ideje.hr, dio buduće knjige, čitam i ono najvažnije – sjedim na suncu u dokolici i pijem kavu ili čaj”, opisuje Edo Popović život u doba korone.

N1

Senka Bulić: “Pokušavam zadržati zdravu glavu”

S druge strane, glumica Senka Bulić kaže da joj epidemija pomrsila neke planove u kazalištu i na televiziji, no uspjela je pronaći ravnotežu i dio posla prebaciti u virtualni svijet.

“Zasad vrijeme provodim disciplinirano, ali ne mogu procijeniti dokad. Imala sam velike planove u vezi kulinarstva i kućnog vježbanja. Da imam balkon, vjerojatno bih poželjela i vrt saditi. Ali nije me dugo držalo i potres sam proglasila glavnim krivcem za te kućne neuspjehe.

Konačno imam vremena za sve zaostatke s HBO-a i Netflixa. Najviše je u ovoj situaciji profitrao Samson, moja čivava, koji je dosad bio nezadovoljan količinom vremena koju mu posvećujem, a sad bi me najrađe zamolio da malo napustim prostor.

Virtualno radim s glumcima, pripremamo Edipa, Ljubavnice (Elfriede Jelinek), razmišljam da s glumcima ponovimo tekst Hedde Gabler da ga ne zaborave.

Pokušavam zadržati zdravu glavu jer je jako teško funkcionirati između egzistencijalnog straha od budućnosti jer sam slobodna umjetnica i velikog nemira zbog potresa, bolesti.

Moja nova predstava Edip započinje scenom očaja zbog svog kraljevstva koje je poharano bolešću, glađu, velikim katastrofama, a on je po proroštvu uzrok svemu tome. Tako da iz neke druge pozicije sada iščitavam tekst.

Morala bih se koncentirati na planove, na budućnost. Mislim da je to čarobna formula, ali ja se za sada držim literature, Samsona, hrane, svojih glumaca, obitelji, prijatelja. Budućnost će, nadam se, bez obzira na sve doći. Ljepša, bolja i najnovija”, napisala nam je Senka Bulić.

N1

Ida Prester: “S malom djecom je jako naporno”

Glazbenica i voditeljica Ida Prester s mužem i dvoje djece već osam godina živi u Beogradu. Kratko nam je opsaiala kako izgleda život u izolaciji s dvoje djece.

“Ima boljih i gorih dana. U izolaciji smo već skoro tri tjedna, to je s malom djecom jako naporno. Iz euforije u depresiju u sekundi, iz smijeha u nečije histerično plakanje i natezanje oko Ninja kornjače. Znam da je njima najteže, ovako u kućnom pritvoru kao zamorci, pa se trudim da im ostane što manja trauma.

Smišljam razne ludorije, selotejp mi je postao najbolji prijatelj. Razapeli smo lasersko polje preko cijelog stana, smišljam im razne poligone s preprekama, vježbam s njima gimnastiku, učimo slova, slažemo kulu od posuđa. Suspendirala sam sva pravila i urednost, mogu koristiti za igru što god požele. Samo da su kreativni i okupirani.

Ja imam vremena za sebe tek iza pola 10 kad zaspu i tad se posvećujem muzici. Napravila sam suradnju s Pocket Palmom na pjesmi “Minuta”, super je prošlo, pa smo odlučili da i dalje radimo svašta zajedno. Od 22-23 svaku večer sviram sintisajzer i smišljam nove ideje, naravno na slušalice, da mi susjedi ne lupaju po radijatorima, dosta im je jadnima što trpe moje klince kako skaču preko dana.

Eto, raščupana sam, u trenirci po cijele dane, bez šminke i frizure, au naturel. Ne znam kako ću se više ikada priviknuti na cipele i hlače bez elastina.

Možda nam je to najveća pouka koju iz ovoga možemo dobiti, jednom kad sve prođe. Da naučimo cijeniti to što imamo i shvatimo koliko malo nam treba. Hrana, parkić ispred zgrade i slobodni zagrljaji. Zagrljaji s prijateljima mi jako fale, to je prvo što ću napraviti nakon karantene. Nazvati sto ljudi i pošteno ih izgrliti, ako ćemo smjeti”, napisala je Ida Prester.

N1

Ribafish: “Odlučili smo potonuti s Titanicom dostojanstveno”

Bloger Domagoj Jakopović Ribafish u ovoj se situaciji kao freelancer prvenstveno trudi održati barem neki dio prihoda, a kraju epidemije najviše se nada kako bi mogao nastaviti sa svojim projektom plivanja RokOtok.

“Naše se kućanstvo sastoji od barba Ribe (49), Kasandre (34) i Džive (0,11). Roditelji su nam na Korčuli i u Žabnu, a Dživo je azilant.

Budimo se oko šest kad se Dživi piški, igramo par nepar tko će ga šetati, a tko kuhati kavu, i onda sjedimo na balkonu i smišljamo dan.

Kako smo i Kasandra i ja freelanceri, tako nam je propalo sve što se tiče financija, i odlučili smo potonuti s Titanicom dostojanstveno, kao da smo u prvoj klasi, jedući i pijući samo najbolje. I to snimamo mobitelom i puštamo na Kasandrinoj i Lidijinoj stranici Vilicom kroz Hrvatsku. Ljudi nam šalju craft piva, neki i hranu, kuhamo, sparujemo, meljemo i nadamo se da će ova nevolja što prije proći da se vratimo u život.

Kasandra je ljevičar polupesimist, ja sam ljevičar optimist, pa se uglavnom često koljemo, ali na kraju zaspimo svaki uz svoju seriju. Ona gleda nešto lagano humoristično, ja “Senke nad Balkanom” i “Money heist”. Šećemo Dživu svaki po sat vremena dnevno i brutalno se debljamo.

Držite fige da se sve stabilizira što prije i da krenem plivati RokOtok, stojte u kućama i pratite naše gastro savjete, ljubimo vaaaas”, poručio je Ribafish.

Josip Regovic/PIXSELL

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.