Ovako možemo tumačiti Vučićev dijalog: "Hajde da vas prebijemo dok se dogovaramo"

Već deset mjeseci režim Srpske napredne stranke nema odgovor na pobunu građana koja je do temelja uzdrmala vlast Aleksandra Vučića. Pokušaj da se medijski diskreditiraju protivnici nije uspio, pa je predsjednik Srbije konstatirao kako je "teško boriti se protiv ljudi bez lica". Oslobađanje od straha nisu zaustavile prijetnje otkazima, otpuštanja radnika, policijska brutalnost, uništavanje lokala vlasnicima koji podržavaju studente, kao ni maskirane falange koje u formaciji „deset na jednog“ napadaju sudionike prosvjeda, piše nova.rs.

Naposljetku, predsjednik Srbije je pozvao na TV dvoboj, koji je kasnije formulirao kao dijalog, iste one ljude koje je do jučer nazivao nacistima, teroristima i organizatorima obojene revolucije.

"Moramo čuti jedni druge, razgovarati i istodobno na svakom mjestu pokazati poštovanje jedni prema drugima. Kad stvari mijenjamo silom, kad koristimo nasilje, moramo odlično znati da će nam se to uvijek lošim vratiti u budućnosti", rekao je Vučić tijekom jednog od svojih brojnih obraćanja na Instagramu.

"Hajde da vas prebijem dok razgovaramo."

U praksi, spremnost naprednjaka za dijalog i sučeljavanje mišljenja na vlastitoj su koži najbolje osjetili studenti, ratni vojni veterani i oporbenjaci iz Zaječara. Zajedničko za sve njih jest da su dobili batine – neki od policije, neki od maskiranih falangi koje vlast po potrebi angažira kad treba "približiti stavove" s onima koji su na suprotnoj strani.

"Vrijeme je da se pokažu lica svakoga od nas, da se pokažu lica i programi. Želim da napravimo borbu vizija, borbu za budućnost, da to rješavamo dijalogom i razgovorom, bez sukoba i nasilja. Da obnovimo zemlju ponovno i da je vratimo na pravi kolosijek i da ljudi budu zadovoljni. Dat ću sve od sebe da to poštovanje pokažem", naveo je Vučić u svom pozivu građanima, koji je uslijedio prije spomenutih slučajeva.

Što je zapravo njegov poziv na dijalog?

"Njegov poziv na dijalog je: ‘hajde da pričamo, ali ja ću usput dovesti svoje ljude da vam stoje iza leđa, pa ako odbijete razgovarati, dobit ćete pendrek preko leđa’", objašnjava u razgovoru bivši inspektor Milan Dumanović.

Prema njegovim riječima, Vučić ne može pobjeći od toga da je u osnovi radikal i da poznaje jedino politiku sile.

"Njegov životni san nije bio postati predsjednik Srbije, već postati šef svih službi kako bi mogao biti gospodar svega. Kadrovska politika koju su proveli pokazuje da su u svim službama postavili poslušnike. Te ljude, koje vidimo na ulicama, ne možemo smatrati policajcima. Svaki od njih htio bi biti novi Marko Kričak, Goran Papić, Radoslav Repac, a na koncu, najviše bi voljeli biti Dijana Hrkalović. Moram naglasiti da je tamo i mnogo policajaca koji se ne vide, zato što ne žele primjenjivati silu nad narodom i pokušavaju raditi u skladu sa Zakonom o policiji. Oduvijek tvrdim da ih je više", naglašava Dumanović.

Ulazak u dijalog – legalizacija represije

Poziv na dijalog, u trenutku kada policija tuče studente, batinaši progone veterane, a oporbene vijećnike dave u salama, u suštini znači samo jedno – legalizaciju represije. Umjesto iskrenog razgovora, građanima se nudi priznavanje i normalizacija nasilja kao političke metode. Upravo u toj točki Dejan Bursać, viši znanstveni suradnik u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, vidi bit Vučićeva manevra.

U izjavi za "Novu" naglašava da predsjednik Srbije nije ni očekivao da će mu se itko pozitivno odazvati.

"Jasno je da nemate časne namjere"

"Kad radite na jedan agresivan i nasilan način 13 godina, a onda nekoga pozovete, ne na dijalog, već na dvoboj, jasno je da nemate časne namjere. Taj ‘dijalog’ bio je za njega instrument da pokaže svojim glasačima da je umjeren i da je htio na miran način riješiti probleme u društvu, a s druge strane radi sve ovo o čemu govorimo", ističe Bursać.

A tko su ljudi koji nemilosrdno prebijaju građane skrivajući se iza uniforme ili ispod fantomke? Dumanović objašnjava da je većina njih namjenski birana, prema psihološkom profilu.

"Zato uvijek govorim da je važno otkrivati te ljude i objavljivati njihova imena i prezimena. To su ljudi koji se od mladosti nisu mogli dokazati, ušli su u policiju i ondje dobili važne funkcije. Njih biraju upravo zato što oni nikad ne bi mogli biti ništa drugo u životu – nego poslušnici i batinaši", naglašava Dumanović.

Što je rješenje krize?

Upravo ovi primjeri i način na koji se vlast već deset mjeseci obračunava s pobunjenim građanima za Dejana Bursaća su signal da vlast nema jasnu strategiju kako riješiti probleme u društvu.

"Apsolutno je jasno da se prosvjedni pokret neće ugasiti sam od sebe. Jednako je jasno da se to neće riješiti represijom, a sama ideja da vi u Europi, u 21. stoljeću, provodite paradržavnu represiju koristeći maskirane batinaše je suluda, kao i očekivanja da ćete, tako što ćete prebiti neki broj demonstranata, ostatak milijuna ljudi koji su protiv vas natjerati da ostanu kod kuće sljedećih deset godina. To je apsolutno pogrešna procjena ove situacije, ali i mentaliteta ovog naroda", podcrtava Bursać.

Na pitanje kako bi doista mogao izgledati izlazak iz aktualne krize, Bursać ističe da je svima jasno da bi izbori mogli okončati sve.

"Ali isto tako je jasno da Vučić ne želi izbore jer brojke koje dobiva iz istraživanja nisu dobre. Istraživanja koja on prezentira i priče kako ima veliku potporu pokušaj su da ohrabri vlastite aktiviste, jer postoje ogromni problemi u strukturama njegove stranke. To je sve gluma, jednako kao i inscenirani skupovi koje organizira i ponuda dijaloga. On pokušava ublažiti osjećaj zbunjenosti kod svojih birača, koji od njega slušaju da su jaki, ali da ipak neće na izbore", zaključuje Bursać.