Brexit nije izazvao lančanu reakciju kao što je to najavljivao Donald Trump nakon što je izabran za američkog predsjednika, Europska unija je u ovoj godini uplovila u mirnije vode i sačuvala jedinstvo koje će, međutim, ponovo biti na kušnji i u 2018.

Nakon niza kriznih godina koje su se smjenjivale jedna za drugom, od financijske i izbjegličke krize, ruske aneksije Krima, britanske odluke o izlasku, izbora američkog predsjednika Trumpa koji je doveo u pitanje transatlantske odnose, ušlo je u naviku svakog prosinca ponavljati da je EU uspjela preživjeti još jednu godinu, ali da je ona iduća opet ključna.

Vjetar u jedrima

Protekle godine nisu se ostvarili strahovi da će u Nizozemskoj ili u Francuskoj pobijediti europskeptični populisti. U Njemačkoj je kancelarka Angela Merkel sa svojom strankom ostala relativni pobjednik, iako je znatno oslabljena, a formiranje nove velike koalicije sa socijaldemokratima moglo bi se otegnuti i do proljeća.

Gospodarski oporavak polako se stabilizirao, sve članice, uključujući i “problematičnu” Grčku bilježe rast BDP-a. U pregovorima o ključnim stvarima u pogledu razdruživanja s Velikom Britanijom postignut je napredak, u području obrambene suradnje uspostavljena je Stalna strukturirana suradnja (PESCO), što se smatra prvim korakom u stvaranju obrambene unije.

“Europa ponovno ima vjetar u svojim jedrima. Vrata koja su nam se otvorila neće zauvijek biti otvorena. Iskoristimo ovaj zamah”, rekao je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker u rujnu u svom govoru o stanju Unije.

Ipak, relativno mirnije razdoblje s jedne strane može biti prigoda za daljnji reformski iskorak jer se radovi na krovu obavljaju za sunčana vremena, ali može biti i razlog za usporavanje jer je poznato da je reforme teže provesti kad ne gori pod nogama i nema egzistencijalnog pritiska.

Hrvatska u EU

Hrvatska je sredinom protekle godine uspjela izići iz Postupka prekomjernog deficita u kojem je bila od siječnja 2014. godine nakon što je uspjela srezati proračunski manjak na rekordno nisku razinu.

Prema jesenskim ekonomskim prognozama, Komisija procjenjuje da će proračunski manjak u Hrvatskoj ove i sljedeće godine biti 0,9 posto BDP-a, a 2019. oko 0,7 posto BDP-a. Isto tako očekuje i nastavak smanjenja javnog duga, koji bi ove godine trebao pasti na 80,3 posto BDP-a, s 82,9 posto na kraju prošle godine, dok bi iduće godine mogao skliznuti na 77,4 posto, a 2019. na 74,5 posto.

Hrvatska će u sljedećoj godini trebati nastaviti s ispunjavanjem tehničkih kriterija za ulazak u šengenski prostor s ciljem da postane dijelom toga prostora 2019. godine

Vlada je u ovoj godini predstavila strategiju za ulazak u eurozonu, koja uključuje i široku javnu raspravu o prednostima i nedostacima uvođenja zajedničke europske valute. Prema procjenama Banskih dvora, Hrvatska bi 2020. mogla ući u europski tečajni mehanizam (ERM II), svojevrsnu čekaonicu za ulazak u eurozonu. Prije prihvaćanja eura, potrebno je provesti najmanje dvije godine u ERM II.

Sljedeće godine treba započeti realizacija Pelješkog mosta, strateškog projekta kojim se rješava pitanje diskontinuteta hrvatskog teritorija, a koji financira EU.

Što dalje?

Najsloženije zadaće koje čekaju EU sljedeće godine su buduća politika azila, reforma eurozone te pregovori o budućem višegodišnjem proračunskom okviru za razdoblje nakon 2020. Tu je još i pitanje kakav će ishod donijeti izbori na proljeće u Italiji, četvrtom po snazi gospodarstvu u EU-u, zatim pitanje kako će završiti sukobi Bruxellesa s Mađarskom i Poljskom.

Komisija je protiv Poljske pokrenula postupak predviđen člankom 7 Ugovora o EU-u, koji u konačnici može dovesti i gubitka prava glasa u europskim institucijama.

To je prvi put u povijesti da se poseže za takvom mjerom, koju se u žargonu naziva “nuklearnom opcijom”. Komisija optužuje Poljsku da je reformom pravosuđa narušila trodiobu vlasti i pod političku kontrolu stavila sudbenu vlast.

Od optužbi da krši temeljne europske vrijednosti nije pošteđena ni Mađarska, koja će na proljeće na parlamentarne izbore, na kojima vladajući Fidesz premijera Viktora Orbana ide po treću uzastopnu pobjedu.

I kriza u Španjolskoj mogla bi zadavati glavobolje. Nisu se ostvarila očekivanja španjolske vlade da će na izborima u Kataloniji pobijediti snage koje se protive secesiji i na taj način riješiti najveću političku krizu u zemlji u proteklih nekoliko desetljeća. Europska unija je u tom sporu podržala Madrid, a ne Barcelonu, ali je očito da potpora nije pomogla.

Sljedeće godine trebat će dogovoriti sporazum o izlasku Velike Britanije, koji će sadržavati odredbe o razdruživanju i o prijelaznom razdoblju. Pregovori o tome moći će započeti već krajem siječnja, a sporazum bi trebao biti dogovoren do listopada, kako bi ga čelnici država ili vlada mogli odobriti na svom jesenskom summitu. Bude li se kasnilo sa sporazumom, moglo bi se dogoditi da preostalo vrijeme do datuma izlaska Velike Britanije 29. ožujka 2019. neće biti dovoljno za njegovu ratifikaciju, što bi svakako trebalo izbjeći ako se želi uredan, a ne kaotičan razlaz.

Politika azila

Jedno od najtežih pitanja koje stoji pred Europskom unijom u sljedećoj godini jest buduća politika azila oko čega se još ne nazire konsenzus.
Unija se već oko toga podijelila kada je donijela privremene mjere, koje su u međuvremenu istekle, o obvezujućim kvotama za raspodjelu izbjeglica.

Zbog tih kvota Mađarska i Slovačke obratile su se Sudu EU-a, tvrdeći da Vijeće EU-a nije imalo pravo donijeti odluku o obvezujućim kvotama. Sud je odbacio te tužbe tvrdeći da Vijeće EU-a nije prekoračilo svoje ovlasti.

Nakon toga, Komisija je nedavno podnijela tužbu protiv Češke, Mađarske i Poljske zbog nepoštivanja odluke o raspodjeli izbjegličkih kvota, koje je EU dogovorila 2015. kako bi se olakšao teret Grčkoj i Italiji, kamo su masovno pristizale izbjeglice iz Sirije. Mađarska i Poljska nisu primile nijednog tražitelja azila, dok ih Češka primila samo 12 iz Grčke.

Te kvote i dalje su glavna prepreka za reformu zajedničkog sustava azila, kako bi se ubuduće pravednije riješavao problem u slučajevima velikog priljeva izbjeglica.

Naime, Komisija je predložila uvođenje automatskog mehanizma raspodjele treažitelja azila po zemljama članicama po precizno utvrđenim kriterijima u slučajevima kada u vanjskim članicama naglo poraste broj izbjeglica. Tome se ponovno suprotstavljaju zemlje Višegradske skupine tvrdeći da kvote nisu rješenje, nego da umjesto toga treba vanjske granice učiniti nepropusnima. S druge strane, većina članica tvrdi da je iluzorno očekivati da se migracije mogu potpuno zaustaviti i da u situacijama kada se vanjske članice nađu pod golemim pritiskom prihvata izbjeglica ostale zemlje moraju pokazati solidarnost. Čelnici će pokušati naći izlaz iz sadašnje situacije do lipnja sljedeće godine.

Reforma eurozone

Ništa lakši posao neće biti ni reforma eurozone. Iako je jako puno učinjeno u jačanju temelja eurozone tijekom financijske krize koja je prijetila kolapskom cijelog projekta, Europska monetarna unija je i dalje poludovršena građevina. Ozbiljniji posao morat će čekati dok se u Njemačkoj ne formira vlada, a to bi, ako cijeli pothvat i uspije, moglo potrajati sve do Uskrsa, 1. travnja.

Nova njemačka vlada, kadgod se formira, imat će ovaj put snažnog partnera u reformi eurozone u liku franuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Međutim, čini se da njegove ideje o reformi idu znatno dalje nego što bi to Njemačkoj bilo prihvatljivo.

Macron želi da eurozona ima svoj vlastiti proračun koji bi iznosio nekoliko postotaka BDP-a, za razliku od sadašnjeg proračuna EU-a koji iznosi tek 1,23 posto BDP-a, koji bi bio pod kontrolom ministra financija i parlamenta eurozone. Međutim, Njemačka i Nizozemska sigurno će se protiviti bilo kakvoj ideji koja bi mogla voditi prema mogućnosti transfera sredstava njihovih poreznih obveznika drugim članicama.

Ni Europska komisija ne predlaže zasebni proračun eurozone, nego tek kao stavku u zajedničkom proračunu cijele Europske unije. Osim toga, Juncker vidi euro kao zajedničku valutu cijele Unije, dok Macron naginje Europi dviju brzina.

Brexit i proračunska rupa

Sredinom sljedeće godine Komisija bi trebala izići s prijedlogom novog Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje nakon 2020. godine, a pregovori bi se mogli zahuktati u drugoj polovici godine za vrijeme austrijskog predsjedanja. Još nije poznato hoće li VFO biti na sedam godina kao dosad ili na pet kako bi se uskladio s mandatima Komisije i Europskog parlamenta. Jedna od mogućnosti je i da VFO traje 5 + 5 godina s obveznom revizijom na sredini razdoblja radi njegove prilagodbe novim prioritetima.

Jedino je sigurno da u proračunu nastaje manjak financija zbog odlaska Velike Britanije, jedne od zemalja koje u europski proračun uplaćuju više nego što dobivaju, ali i zbog novih prioriteta koje treba financirati, poput upravljanja nezakonitim migracijama i izbjeglicama, uključujući integraciju, nadzor vanjskih granica, sigurnost, kibernetičku sigurnost, borbu protiv terorizma i zajedničku obranu.

Komisija će stoga predložiti reformu financiranja europskog proračuna, uključujući i reformu kohezijske politike, iz koje se financiraju slabije razvijene članice, kako bi ona bila učinkovitija. Neke od ideja koje su spominju jesu i povećanje sufinanciranja projekata iz nacionalnih izvora radi boljeg prilagođavanja stanju različitih država i regija te radi povećanja njihove odgovornosti. Također se postavlja pitanja treba li financiranje u okviru kohezijske politike biti dostupno razvijenijim državama i regijama, što je sada slučaj.

Bugarsko predsjedanje

U prvoj polovici godine Vijećem EU-a predsjedavat će Bugarska, koja je među svoje prioritete uvrstila zapadni Balkan. Uslijed dugogodišnje krizu kroz koju je prolazila EU, proširenje je palo u drugi plan, a prema najoptimističnijim procjenama nove članice mogle bi ući najranije 2025.

Bugarska tijekom svoga mandata u prvoj polovici godine predviđa summit EU-a sa zemljama zapadnog Balkana.

Summit koji će se održati u svibnju u Sofiji trebao bi još jednom potvrditi europsku perspektivu tih zemalja, dok će što se Turske tiče rasti pritisak iz nekih članica i iz Europskog parlamenta da se pregovori s Ankarom zamrznu.

Juncker je najavio da će Komisija sljedeće godine napraviti strategiju o vjerodostojnom nastavku proširnja na zemlje zapadnogo Balkana. Crna Gora je najdalje odmakla u pregovaračkom procesu s 30 otvorenih od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja, ali ima samo tri zatvorena poglavlja. Slijedi Srbija s 12 otvorenih poglavlja, od kojih su dva zatvorena.

Komisija očekuje da bi tijekom sljedeće godine Makedonija i Albanija koje već dugo imaju status kandidata mogle otvoriti pregovore, a za Bosnu i Hercegovinu će pripremiti mišljenje o kandidaturi nakon što dobije odgovore na upitnik koji je u Sarajevo poslala prije godinu dana.