Aktivist koji je uhićen zbog spašavanja pasa: "To je moja građanska dužnost"

Dana 18. travnja 2026. uhićen sam pod optužbama za kazneno djelo i proveo tri dana u zatvoru u okrugu Dane u Wisconsinu. Bio sam predvodnik više od tisuću ljudi koji su upravo sudjelovali u brutalnom sukobu s policijom. Na saslušanju za jamčevinu sudski povjerenik zaključio je da sam toliko opasan da mora poduzeti nezapamćen korak i zabraniti mi ulazak u cijeli okrug, piše Wayne Hsiung za Current Affairs.

I bio je to jedan od trenutaka na koje sam kao Amerikanac najponosniji.

Vidite, moj „zločin” nije bio običan. Uhićen sam jer sam spašavao biglove iz Ridglan Farmsa, velikog centra za testiranje na životinjama u Blue Moundsu u Wisconsinu, i organizirao stotine drugih da učine isto. I daleko od toga da je riječ o terorizmu — kako tvrdi država — spašavanje pasa iz Ridglana bilo je jednostavno moja građanska dužnost.

A upravo to shvaćanje — građanski otpor kao građanska dužnost — razlog je zbog kojeg smo na kraju pobijedili, dodaje aktivist.

Spašavanje pasa iz Ridglana

Povijest pasa iz Ridglana već sam ranije detaljno opisao. No evo sažetka u jednoj rečenici: tisuće biglova zatvorenih u kavezima bile su izložene kriminalnom zlostavljanju, uključujući kirurško sakaćenje bez anestezije, a vlasti su godinama to zataškavale zbog utjecaja biomedicinske industrije.

Počevši od ožujka ove godine, stotine aktivista za prava životinja odlučile su da ćemo, ako država neće zaštititi pse iz Ridglana, to učiniti sami. Prvi val dogodio se 15. ožujka kada je nas 150 došlo do objekta, srušilo dio ograda i prozora te izašlo noseći u naručju 30 očajnih štenaca. Za razliku od drugih akcija spašavanja, nismo djelovali pod okriljem noći, dodao je.

Ušli smo u Ridglan usred bijela dana i pod tvrdnjom da imamo zakonsko pravo na to. Štoviše, slijedeći Gandhijev primjer, unaprijed smo obavijestili vlasti i Ridglan što ćemo učiniti. Kada je policija stigla i naredila nam da stanemo, jednostavno smo nastavili spašavati pse — i pozvali policajce da nam se pridruže. Uspjeli smo izvući 22 psa prije nego što je policija uhitila 29 aktivista. (Nažalost, osam pasa ponovno je vraćeno u kaveze.)

Šerif optužio aktiviste

Nakon toga policija je desetke nas prijavila državnom odvjetništvu zbog kaznenih djela. Tu je sve moglo završiti. No unatoč pravnim prijetnjama, tisuće ljudi molile su da sudjeluju u novoj akciji spašavanja. Željeli su izvući sve pse iz Ridglana. Ubrzo se prijavilo 2.000 ljudi.

Kao odgovor, Ridglan je svoj objekt pretvorio u tvrđavu — s jarcima punim gnoja, rovovima s bodljikavom žicom i maskiranim naoružanim ljudima. Policijska retorika također je eskalirala, a šerif Kalvin Barrett lažno je optužio mirne spasioce za nasilje i upozorio nas da ne „krademo” pse, piše američki aktivist.

Ignorirali smo njegovo upozorenje. A kada su se 18. travnja spasioci okupili u Blue Moundsu, policija je odgovorila brutalnošću. Bacali su na tlo bake s invaliditetom. Gumene metke ispaljivali su na veterinare. Protiv tinejdžera koristili su kemijska sredstva poput Stinger granata koje je Amnesty International osudio. Ali spasioci nisu odustajali. Val za valom, mirno smo prolazili pokraj jaraka i bodljikave žice pokušavajući spasiti pse iz Ridglana.

Nitko nije uspio prići dovoljno blizu. Stotine ljudi bile su žrtve policijskog nasilja. No dogodilo se nešto drugo: probudila se savjest nacije. Kako su se posvuda širile snimke brutalnosti — mladić bez svijesti nakon udarca nogom u lice kojim su mu izbijeni zubi, stariji građani oboreni na tlo samo zato što su stajali na javnoj cesti ispred Ridglana — milijuni Amerikanaca, bez obzira na političku pripadnost, izrazili su podršku akciji spašavanja.

Republikanka Lara Trump javno je obećala milijun dolara za spašavanje pasa. Demokratski kongresnik Mark Pocan obećao je zatvoriti Ridglan. Od voditeljice Megyn Kelly do komičara Rickyja Gervaisa, činilo se da se cijeli svijet slaže barem oko jedne stvari: psi iz Ridglana moraju biti spašeni.

I 1. svibnja pobijedili smo. Suočen s golemim pritiskom i padom prodaje, Ridglan je oslobodio veliku većinu pasa nakon pregovora koje su vodili Big Dog Ranch Rescue i Center for a Humane Economy.

Građanski otpor kao građanska dužnost

Kako smo pobijedili? Razloga je bilo mnogo, ali jedan od najvažnijih bio je taj što smo i naše najradikalnije oblike otpora doživljavali kao građansku dužnost, a ne politički aktivizam, dodaje Hsiung.

Od osnutka ove države, otpor korumpiranoj vlasti definira ono što jesmo kao Amerikanci. Kada je kralj George III nametnuo oporezivanje bez političkog predstavljanja, očevi osnivači ukrali su čaj njegove kompanije i bacili ga u bostonsku luku. Kada je policija napadala crne građane jer su sjedili na mjestima rezerviranima za bijelce u autobusima i restoranima, Martin Luther King Jr. organizirao je mirni otpor i postao simbol Amerike.

Naša neslužbena državna religija je građanski otpor — neposluh kada vlast zloupotrebljava svoju moć. A jedno od ključnih načela tog uvjerenja jest da otpor nije politički aktivizam sam po sebi. To zapravo nije ni izbor. To je dužnost kada smo suočeni sa zloupotrebom moći.

Tako smo gledali i na akciju spašavanja pasa iz Ridglana. Poruka kampanje, ponavljana iznova i iznova, bila je jednostavna: psi pate i trebaju našu pomoć. To nije bila politička poruka niti poziv na aktivizam. Bila je to poruka o našoj dužnosti da pomognemo članovima zajednice koji trpe zlostavljanje.

Ponavljali smo i staru rečenicu iz pokreta za pravo glasa žena: „Mi nismo oni koji krše zakone. Mi stvaramo zakone.” Djelovali smo kako bismo sustav vratili u skladu s njegovim vlastitim pravilima i vrijednostima.

Takav narativ — otpor kao građanska dužnost, a ne aktivizam — omogućio nam je da okupimo mnogo širi krug ljudi nego većina pokreta. Pridružile su nam se bake i odvjetnici, republikanci i demokrati, socijalisti i kapitalisti.

Naš fokus na dužnost također je oslabio pokušaje industrije da nas prikaže kao kriminalce ili teroriste. Kako možemo biti opasni ekstremisti ako samo izvršavamo svoje obveze prema zajednici?

Tu postoje lekcije za sve koji žele promjene. Aktiviste se često doživljava kao ljude koji drugima govore što da rade. To moramo preokrenuti i služiti ljudima. Aktiviste se često optužuje za nerazumni radikalizam. Čak i kada tražimo promjene, moramo objasniti kako naše djelovanje proizlazi iz postojećih vrijednosti zajednice.

Usvajanje tih lekcija moglo bi biti ključno za budućnost demokracije. Naše institucije nas iznevjeravaju. Kako bismo to promijenili, naša hrabrost mora biti praćena poniznošću. Naša izravna akcija mora biti provedena s poštovanjem. Od borbe za rasnu pravdu do zaustavljanja ratova, građanski otpor mora biti povezan s građanskom dužnošću.

Možda nas upravo psi iz Ridglana mogu sve tome naučiti, zaključuje Hsiung.