Odakle pojam "banana-republika"?

Mrzovoljni diktator u nekakvoj fantastičnoj uniformi, sa sunčanim naočalama i prsima prekrivenim odličjima kojima je uglavnom sam sebe odlikovao. S druge strane, parlament najčešće uopće ne postoji, narod i mediji ušutkani policijskim palicama i prepunim zatvorima - to si uglavnom zamislimo kad čujemo izraz „banana-republika".

Izraz je skovao američki pisac O. Henry (pravim imenom William Sydney Porter), koji je 1896. pobjegao u Honduras kako bi izbjegao optužbu za pronevjeru u jednoj teksaškoj banci.

U obalnom gradu Trujillu vidio je kako američka kompanija United Fruit Company nadzire sve: i željeznicu i luku i ima golem politički utjecaj.

To ga je nadahnulo za roman Kupus i kraljevi (1904.), u kojemu piše o izmišljenoj republici Ančuriji — „maloj, pomorskoj banana-republici“ čija se vlada pokorava interesima moćne strane korporacije. „Od tada su američki znanstvenici, novinari, političari i pisci često taj termin koristili kao sinonim za korumpiranu, propalu državu“, kaže Carlos Dada, suosnivač i urednik salvadorskog digitalnog lista El Faro.

Dada je dugo istraživao temu vlasti, korupcije i kriminala u Srednjoj Americi i objašnjava da su izvorne „banana-republike“ bile četiri srednjoameričke zemlje: Honduras, Gvatemala, Nikaragva i Kostarika u kojima su američke kompanije United Fruit Company i Standard Fruit (danas Chiquita i Dole) imale goleme plantaže, ali podjednako brutalno upravljale političkim životom, piše DW.

Vojni udari zbog banana

Uz potporu Washingtona, te su kompanije bile dovoljno moćne da bi postavljale vlade koje će im biti lojalne ili obarale čelnike koji su im se suprotstavljali.

Zloglasan primjer dogodio se u Gvatemali nakon što je demokratski izabrani predsjednik Jacobo Árbenz Guzmán pokušao provesti agrarnu reformu. Time je ugrozio interese United Fruit Company koja je u određenom dobu nadzirala ogroman dio obradivih površina u Gvatemali.

U lipnju 1954. Guzmán je oboren u državnom udaru pod pokroviteljstvom CIA-e - ponajprije zato kako bi se zaštitila dobit američke kompanije. Uz američku potporu vlast je preuzeo brutalan režim (pukovnika) Carlosa Castilla Armasa koji je počinio mnoštvo zločina nad civilima.

Meksički muralist Diego Rivera (suprug Fride Kahlo) prikazao je te događaje u djelu Slavna pobjeda, gdje su United Fruit Company, CIA i američki dužnosnici središnji akteri Guzmánovog pada.

I danas su tu "kolonije"

Sustav banana-republika je odnio i mnoštvo ljudskih života. Prosvjedi radnika na plantažama za barem nešto bolji život su često završavali nasiljem. Najpoznatiji je pokolj iz 1928. u Kolumbiji, kada je vojska otvorila vatru na prosvjednike na plantažama United Fruit Company koji su tražili bolje plaće i uvjete rada. Među ubijenima bilo je i žena i djece.

Gabriel García Márquez kasnije je taj događaj uklopio u svoj roman Sto godina samoće (1967.).

Američka povjesničarka Aviva Chomsky smatra da kolonijalno nasilje nije prošlost, nego se ponavlja i danas. Ona ga uspoređuje s nedavnim događajima u Gazi, Venezueli ili Minneapolisu. „A optuživanje žrtava da su nasilne, opasne, prijetnja nacionalnoj sigurnosti, teroristi koje treba držati pod kontrolom vojnom silom — to i danas čitamo u vijestima,“ kaže ona zaDW.

I SAD je banana-republika?

Izraz „banana-republika“ često se pojavljivao u američkim komentarima nakon upada u zgradu Kapitola 6. siječnja 2021.

Chomsky smatra da takvo tumačenje gleda samo na posljedice, a ne na uzroke. Jer po njenom mišljenju, SAD je „po svojoj naravi" banana-republika jer je model eksploatacije radnika/robova na plantažama „jednako temeljni dio američke povijesti kao što je i honduraške“.

Ogromna američka potrošnja, tvrdi ona, rezultat je „kolonizacije svega — od zemlje do atmosfere. Drugim riječima: banane, odnosno kolonijalna eksploatacija, učinile su SAD onim što je danas.“ Dodaje kako se u samom SAD-u nerado uopće govori o dugoj povijesti potpore Washingtona državnim udarima diljem Latinske Amerike i svijeta. Mnogo prepričavaju i vic koji je kružio Latinskom Amerikom nakon događaja na Kapitolu: „Zašto u SAD-u nikada nema državnog udara? Zato što ondje nema američkog veleposlanstva.“

Američka lingvistica Anne Curzan ističe kako je izraz „banana-republika" donekle promijenio svoje značenje što je uobičajeno u u živom jeziku. Izvorno je to bio opis povijesnih okolnosti, ali „s vremenom se izraz počeo vezati uz druge osobine tih zemalja — koje su, važno je reći, često bile izrabljivane od stranih kompanija — poput nestabilnosti, vojne vladavine ili diktature i ponekad korupcije“, kaže ona za DW.

Što time želimo reći?

Danas se izraz primjenjuje i na zemlje koje nemaju takvu povijest korporativne eksploatacije. Curzan upozorava da to širenje značenja stvara nejasnoće. „Obično je pejorativan — to je manje sporno. Ali vrijedi se zapitati što točno mi, ili netko drugi, želi kritizirati tim izrazom.“

Chomsky se nadovezuje: „Ako se odnosi na navodnu ‘urođenu’ osobinu nekog naroda, onda je rasistički i pogrdan“, kaže ona. „Ako označava povijesne odnose koji su podrivali državnu samostalnost, onda je koristan.“

To razlikovanje, kaže, važno je jer postoji stalna sklonost da se siromaštvo, nasilje i korupcija prikazuju kao nešto čega je u Srednjoj Americi uvijek bilo i biti će. Podsjeća da je predsjednik Joe Biden jednom govorio o „dubokim korijenima uzroka" migracija, siromaštva, nasilja i korupcije. Da je doista pitao koji su to uzroci, kaže Chomsky, „morao bi priznati kako su upravo njegova ‘rješenja’ — američka vojna prisutnost, pomoć i ulaganja — proizvele te probleme.“

Izraz „banana-republika" proširio se i u mnogim drugim jezicima. Chomsky kaže da se koristi i u Latinskoj Americi, kako u političkom tako i u akademskom kontekstu i da ondje nitko naročito ne raspravlja je li izraz politički korektan — jer odvlači pažnju od ružne stvarnosti.

„Moramo moći govoriti o povijesnim odnosima koji su uništili nečiji suverenitet, a ne praviti se da je svaka zemlja kao kugla na biljarskom stolu koja se slobodno kotrlja pod jednakim uvjetima."