Ruski analitičar: Vjerujem da će predstojeća zima za Kremlj biti vrlo teška

"Rusko gospodarstvo rapidno se pogoršava"

Ruski ministar gospodarstva govori o prijetećoj recesiji, ministar financija o niskim stopama rasta. Pokazuju li se sada ipak učinci ratnog gospodarstva i sankcija?

Andrej Gurkov: Definitivno. A brojke koje ministri navode još ne uključuju podatke iz kolovoza. Kolovoz je, međutim, bio užasan mjesec za najvažniju rusku granu – naftnu industriju. Ukrajina je, i to je nova strategija, posve sustavno napadala ruske rafinerije bespilotnim letjelicama u europskom dijelu Ruske Federacije. Najmanje deset rafinerija je zapaljeno, neke su napadnute dvaput, a nekoliko čak triput.

Osim toga, napadnute su izvozne rute: luka Ust-Luga na Baltičkom moru ili crpna stanica naftovoda Družba, preko kojeg se nafta i dalje pumpa u Mađarsku i Slovačku – zemlje koje tako pune rusku ratnu blagajnu. Ukratko: imamo čimbenike koji su makroekonomske pokazatelje u proteklim tjednima očito drastično pogoršali, prenosi tagesschau.de.

Što se tiče podataka za prvo polugodište, dinamika ruskog gospodarstva se izrazito usporila. Štoviše, Kremlju bliski stručnjaci iz državnih banaka govore da je rusko gospodarstvo već u recesiji, dakle dva tromjesečja zaredom bilježi pad. Govorimo ovdje o službenim brojkama koje pokazuju da ratno gospodarstvo i dalje raste ili barem nije palo, dok su civilne grane očito u minusu. To pogoršava financijsku situaciju države, koja treba puno više novca da bi nastavila rat. Svjedočimo rapidnom pogoršanju gospodarske situacije, što ne znači da Kremlj već sada razmišlja o završetku rata zbog ekonomskih problema. Ali rat, i to je cilj zapadnih sankcija, za Kremlj postaje sve skuplji.

"Ruska pošast je visoka inflacija"

Pokazuje li se ovdje da prelazak na ratno gospodarstvo ide na štetu privatnog sektora?

Gurkov: Da. Država je posljednjih godina masovno usmjeravala novac u ratnu proizvodnju. To je dovelo do toga da su mnogi radnici prešli u vojnu proizvodnju, kako bi zarađivali više. Time su troškovi rada, a posebno troškovi kredita za privatni sektor porasli. Jer velika ekonomska pošast Rusije je, zbog rata, izuzetno visoka inflacija. Ogromna državna potrošnja dovela je do toga da je referentna kamatna stopa u Rusiji donedavno iznosila nevjerojatnih 21 posto. Trenutno je na 18 posto. Takve kamate si ne može priuštiti nijedan srednji, a kamoli mali poduzetnik.

Ali ne smanjuje se samo privatna ekonomija. I ratno gospodarstvo radi na granici kapaciteta. Istrošenost materijala je vrlo velika, ali zapadne sankcije sprječavaju brzo zamjenjivanje strojeva. Rusija praktički ima samo jednog dobavljača – Kinu, koja naravno koristi situaciju i ne nudi ruskim kupcima najpovoljnije varijante.

"Problemi s gorivom mogli bi postati osjetljivo pitanje"

Osjećaju li i ruski građani sada posljedice rata jasnije zbog napada na rafinerije?

Gurkov: Da, jer to je dovelo do toga da, iako ne posvuda, ali u nekim regijama dolazi do nestašice goriva te su se na benzinskim postajama stvarali dugi redovi. Ako se to nastavi, ako dakle ukrajinski napadi potraju i problemi s proizvodnjom goriva porastu, to će zasigurno postati osjetljivo pitanje za stanovništvo.

Problemi s gorivom mogli bi također dovesti do toga da se ionako ne baš dobra žetva dodatno smanji. U kombinaciji s proračunskim problemima, to bi moglo povećati nezadovoljstvo vlastima. No, ja to nezadovoljstvo ne bih precijenio. Pobune protiv rata neće biti.

"Putin mora predstaviti pobjedu"

Često se govorilo da postoji svojevrsni tihi pakt između Putina i stanovništva. Putin jamči stabilnost, a zauzvrat mu se dopušta da vlada. Je li to sada narušeno? Ili se problemi zemlje ipak pripisuju Zapadu?

Gurkov: U prvih petnaestak godina Putinove vlasti, dakle otprilike do 2014., nepisani dogovor bio je: uživamo u potrošnji, postajemo sve bogatiji, ali se ne miješamo u politiku. Onda se raspoloženje i narativ mijenjaju. Osvajanje Krima izazvalo je masovnu euforiju u zemlji i dalo Putinu signal da može još više povećati popularnost ako narodu prikaže pobjede – uz ponešto skroman, ali rastući životni standard njegovih godina.

Sada se više ne može govoriti o stabilnosti, kad se ljudi u raznim ruskim gradovima, daleko od Ukrajine, bude rano ujutro jer protuzračna obrana pokušava oboriti ukrajinske dronove. Stabilnost se više i ne očekuje u istoj mjeri – očekuje se uspješan vojni pohod, pobjeda. To je veliki problem za Putina. On naciji mora predstaviti pobjedu. Ljudi možda čekaju u redovima pred benzinskim crpkama, ali ako Rusija dobije ovaj rat, oprostit će mu to. To objašnjava zašto Putin tako tvrdoglavo opstruira svaki pokušaj postizanja primirja ili završetka rata.

"Predstojeća zima bit će za Kremlj vrlo teška"

Ako se gospodarski pokazatelji budu postupno pogoršavali, možete li procijeniti trenutak kada će za Putina postati teško nastaviti rat?

Gurkov: Već sada mu postaje teže. Rat iscrpljivanja protiv Ukrajine pretvorio se i u rat iscrpljivanja za Rusiju i rusko gospodarstvo. Više ne može rasipati novac kao prije, primjerice na nevjerojatno visoke premije dobrovoljcima, koji za to odlaze u rat, a potom novac ostaje njihovim obiteljima, jer se većina njih ne vrati. Putin ima manje novca za subvencioniranje državnih poduzeća ili cijelih grana, poput teško pogođene industrije ugljena. Ako bi jednostavno počeo tiskati novac, to bi dodatno potaknulo inflaciju – što bi pogodilo cijelo stanovništvo.

Tu su i opći infrastrukturni problemi koje Rusija, kao i mnoge druge države, ima, te socijalni sustavi koje bi trebalo reformirati. Vjerujem da će predstojeća zima za Kremlj biti vrlo teška i da bi mogla utjecati na spremnost za pregovore u proljeće. Što bolniji budu ukrajinski napadi – ne samo na rafinerije, nego i općenito na rusku ekonomiju i vojnu industriju – to će se taj trenutak brže približiti. No još nismo na toj točki.

Putin polaže nade u Trumpa, da će mu nekako pomoći i izvršiti pritisak na Ukrajinu. I nada se da će Europljani oslabjeti i odustati od svojih napora. Upravo to stoga ne bi smjeli učiniti. Pojačavanje sankcija sada je sredstvo za postizanje pravednog završetka rata. Ne u sljedećim tjednima, ne u sljedećim mjesecima, ali u perspektivi od otprilike godinu dana.