Trump u teškoj dilemi oko Irana

Ankete pokazuju da su američki birači u velikoj većini zabrinuti zbog gospodarstva i svoje borbe da si priušte hranu i stanovanje.

Ipak, Trump je godinu započeo fokusirajući se na gotovo sve drugo. Srušio je venezuelanskog diktatora, poslao savezne agente u nalet deportacija u Minnesotu koji je ubio dvoje građana - i ponovno napada izborni sustav.

I razvija sklonost korištenju vojnog čekića - pogodio je ciljeve u Iranu, Iraku, Jemenu, Siriji, Nigeriji, Venezueli i navodne narkobrodove u Pacifiku i Karibima tijekom svoje prve godine povratka na vlast, piše CNN.

To je jedan od razloga zašto njegove prijetnje da kazni Iran zbog obračuna s prosvjednicima i da spriječi da ponovno uspostavi svoj nuklearni program imaju težinu, dok se u petak u Omanu otvaraju pregovori između dužnosnika iz Washingtona i Teherana.

No, s rejtingom odobravanja koji pada ispod 40 %, u godini međuizbora koja već izgleda sumorno za republikance, Trump mora uzeti u obzir svoje krhko domaće političko stanje uz užasno teška vojna pitanja s kojima se suočava u vezi s Iranom.

Trump vjeruje da njegova nepredvidljivost proširuje njegov manevarski prostor u pregovorima. No, usred nove iranske krize, sve je teže vidjeti kako izlazi s onakvom jasnom, lakom pobjedom kakvu priželjkuje.

Uvjeren je da iranski čelnici žele dogovor

Predsjednik je uvjeren da iranski klerikalni čelnici žele postići “dogovor” kako bi izbjegli mogućnost rata sa Sjedinjenim Državama. Okupio je značajne pomorske snage u regiji i ima vojne opcije za nanošenje razornog udarca.

Ovo gomilanje snaga dodalo je čvrstoću agresivnoj diplomaciji.

A Iranci se možda neće moći osloniti na trenutak TACO-a (Trump Always Chickens Out – Trump se uvijek povuče). Trumpova globalna ratobornost učvrstila je crvene linije. U prvom mandatu poduzeo je hrabar potez i dao ubiti iranskog vojnog i obavještajnog čelnika Qasema Soleimanija u Iraku. U drugom je poslao američke nevidljive bombardere na let oko svijeta kako bi sravnili iranska nuklearna postrojenja.

Trump je također više nego ijedan drugi predsjednik 21. stoljeća uronio u iransku unutarnju politiku, upozoravajući klerikalni režim na odmazdu zbog nastavka napada na vlastite građane, nakon brutalnog obračuna prošlog mjeseca u kojem su, čini se, tisuće ljudi hladnokrvno ubijene.

Ukratko, Trump je uložio golem osobni i geopolitički prestiž u svoje najnovije nadmetanje volja s čelnicima u Teheranu.

Zašto je Iran posebno ranjiv

Trumpu bi se moglo činiti smislenim da iskoristi rijetko otvaranje prilike: Iran nikada nije bio slabiji u svom 45-godišnjem sučeljavanju sa Sjedinjenim Državama:

• Budućnost revolucionarnog režima zamagljena je krizom nasljeđivanja koja nagriza njegovu auru trajnosti. Ostarjeli ajatolah Ali Hamenei ne može vladati zauvijek.
• Kriza političke legitimnosti nikada nije bila ekstremnija. Očaj i beznađe natjerali su prosvjednike na ulice usred nestašica hrane i vode te iscrpljujućih gospodarskih uvjeta.
• A iranski regionalni saveznici - uključujući Hamas u Gazi i Hezbollah u Libanonu, koji su nekoć nudili svojevrsno osiguranje od vanjskog napada - devastirani su ratovima s Izraelom.

Ova tri čimbenika stvaraju logičnu osnovu za američku vojnu akciju protiv Irana. Možda nikada nije bilo boljeg trenutka za Washington da sruši režim koji je progonio njegovu bliskoistočnu politiku, prijetio njegovim saveznicima i ubio mnoge Amerikance, kako u terorističkim napadima tako i putem milicija tijekom rata u Iraku.

Ova prilika možda neće dugo trajati. A ako Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu sada ne iskoriste priliku, mogli bi u godinama koje dolaze žaliti za propuštenom šansom.

Kad bi Trump postigao ono što nije uspjelo predsjednicima Carteru, Reaganu, Bushu, Clintonu, Obami i Bidenu i porazio jednog od najozloglašenijih američkih neprijatelja, zaslužio bi mjesto u povijesti koje se ne bi moglo osporiti. S obzirom na opsesiju sadašnjeg predsjednika vlastitim nasljeđem, to mora biti iznimno primamljiva mogućnost.

U administraciji u kojoj su sva ograničenja predsjedničkog djelovanja uklonjena, odluka bi se mogla svesti na Trumpove instinkte.

„Najvažnija razmatranja su ona koja se odvijaju unutar glave predsjednika Trumpa“, rekao je Karim Sadjadpour, stručnjak za Iran iz Carnegie instituta za međunarodni mir, za CNN u ponedjeljak.

„Mislim da, ako pogledate njegov vlastiti presedan u tri velika navrata, 2018. je bacio kocku s Iranom — izašao je iz nuklearnog sporazuma. Godine 2020. dao je ubiti najvišeg iranskog vojnog zapovjednika, Qasema Soleimanija. I, naravno, prošlog lipnja bombardirao je njihova nuklearna postrojenja, i vjeruje da su sve te odluke bile opravdane, te da je Iran sada slabiji nego ikad jer nema nikakvu protuzračnu obranu.“

Sadjadpour je nastavio: „Mislim da taj kontekst, zajedno s činjenicom da iransko vodstvo nastavlja provocirati njega, i dodatno činjenica da ne postoji veliki sveobuhvatni dogovor koji bi se mogao postići — ne postoji ‘Nixon u Kini’ trenutak u kojem možete dobiti sjajan sporazum i normalizirati odnose. A ako je već rekao da je prošlog lipnja uništio iranski nuklearni program, meni nije jasno kako bi sklapanje još jednog nuklearnog sporazuma bilo ishod koji on ovdje traži.“

Rizici vojne akcije veći su nego u Venezueli

No, nastavak vojnih udara nosio bi goleme rizike, kako u njihovoj provedbi tako i u neizvjesnim političkim okolnostima koje bi mogli proizvesti.

Ozbiljan pokušaj da se ili obezglavi iranski režim ili da se devastira vojni kapacitet Iranske revolucionarne garde i paravojne milicije Basij vjerojatno bi zahtijevao višednevnu zračnu kampanju.

Pokušaj slabljenja iranske sposobnosti da uguši nove prosvjede nosio bi velik rizik civilnih žrtava, s obzirom na to da se velik dio mehanizama represije nalazi u civilnim područjima. Bez nezamislive perspektive velike kopnene invazije, koliko bi takav napor uopće mogao biti učinkovit, kada je nedavni obračun proveden brutalnim nasiljem iz neposredne blizine na ulicama?

Iran, sjedište drevne perzijske civilizacije, teritorijalno je povezaniji i manje opterećen sektaškim podjelama od Iraka — koji se raspao nakon američke invazije 2003. godine. No nitko ne želi iskušavati učinke vakuuma moći ako vlada padne, u nedostatku jasnog puta povratka demokraciji.

A kratki, oštri udar groma kakav Trump preferira i koji se ne sukobljava s mantrom njegova MAGA pokreta o izbjegavanju stranih ratnih močvara možda neće biti dovoljan za rušenje klerikalnog režima u Teheranu.

No dulji vojni angažman s neizvjesnim posljedicama ozbiljno bi iskušao povjerenje Amerikanaca u njihova predsjednika. Rat koji bi pošao po zlu mogao bi devastirati republikance na već ionako neperspektivnim međuizborima u studenom.

Osjećaj oholosti okupio se oko Bijele kuće nakon svrgavanja venezuelanskog vođe Nicolása Madura prošlog mjeseca. Ali veliki gubici američkih vojnika u ratu s Iranom mogli bi učinkovito iscrpiti svu moć i legitimitet Trumpova drugog mandata.

Posljednjih tjedana pojavili su se i znakovi da američki saveznici u Zaljevu — s kojima je Trump blizak — strahuju od posljedica američkog napada na Iran. Mogući su kratkoročni raketni udari Irana. Teheran bi mogao pokušati osakatiti regionalnu naftnu infrastrukturu. A dugotrajni nemiri mogli bi potresti regiju koja se sada okreće unosnim novim horizontima poput umjetne inteligencije i turizma.

Neki iranski susjedi također strahuju da bi mogao nastati kaos ako Hamenei bude ubijen, jer njegova zemlja više od 40 godina ne poznaje ništa osim željezne vladavine. Druga je mogućnost da klerike naslijedi jednako brutalan, ali sekularniji režim — koji bi nastojao ponovno uspostaviti svoju regionalnu prijetnju.

Zašto ni diplomacija možda neće uspjeti

Sve to govori u prilog povlačenju s ruba.

No nakon tjedana Trumpove prijeteće retorike, odluka da se ne napadne Iran mogla bi iscrpiti međunarodni kredibilitet koji je predsjednik stekao udarima na nuklearna postrojenja prošle godine i zapanjujućom akcijom u Venezueli.

I ne duguje li on također obvezu iranskom narodu dok sanja o slobodi?

Trumpovi prethodnici izbjegavali su poticanje kontrarevolucije u Iranu jer su se bojali da bi time dali izgovor za još žešću represiju nad prosvjednicima koje bi se smatralo američkim saveznicima. Trump nije imao takvih zadrški, a njegova zakletva da su SAD “zaključane i napunjene” za kažnjavanje Teherana zbog obračuna mogla je dovesti još više ljudi na ulice.

Ako predsjednik ne poduzme daljnje korake, iranski čelnici mogli bi biti još manje suzdržani u primjeni stravičnog nasilja nad svojim građanima pri sljedećem ustanku.

S obzirom na složenost vojne jednadžbe, očito je zašto administracija nije zatvorila diplomatski izlaz. No teško je vidjeti bilo kakav sporazum koji bi predsjednik ponudio Iranu, a da bi ga on bio spreman prihvatiti — i obrnuto.

Državni tajnik Marco Rubio izložio je ciljeve SAD-a uoči razgovora u Omanu.

„Nisam siguran da s ovim ljudima možete postići dogovor, ali saznat ćemo“, rekao je Rubio. Jasno je dao do znanja da se administracija želi usredotočiti na iranski nuklearni program, ali i na raspon Teheranovih balističkih projektila te njegovo „sponzoriranje“ terorističkih organizacija i odnos prema vlastitom narodu.

CNN je izvijestio da je Iran zainteresiran samo za razgovore o svom nuklearnom programu — u kakvom god obliku on bio nakon prošlogodišnjih američkih napada. To jedva da iznenađuje, jer bi sporazum koji bi ograničio njegovu raketnu prijetnju umanjio njegovu sposobnost odvraćanja budućih napada SAD-a i Izraela. Zauzvrat za ograničenja obogaćivanja urana, tražio bi ublažavanje sankcija — ostavljajući Trumpov tim pred neugodnim izborom ulaska u istu vrstu sporazuma zbog kojeg su napadali bivšeg predsjednika Baracka Obamu, a koji je isključivao balističke projektile.

Jedna od Trumpovih opcija bila bi potpisati rudimentaran sporazum i predstaviti ga kao veliku pobjedu — veliki prodavač to je zasigurno već radio.

To bi moglo umiriti ratom iscrpljene američke birače, ali bi poslalo jasnu poruku povlačenja američkim protivnicima i okaljalo njegovu globalnu auru snažnog vođe.

Teheran bi, u međuvremenu, mogao učiniti ono što uvijek čini — testirati granice sporazuma i dočekati još jednog američkog predsjednika.

A iranski narod kojem je Trump prije samo nekoliko tjedana obećao pomoć ostao bi zaglavljen pod željeznom vlašću nemilosrdnog režima, s potpuno slomljenom nadom.