Nacionalni plan i program protiv zloćudnih bolest trebao bi povećati dostupnost liječenja raka te omogućiti svim bolesnicima s istom dijagnozom jednaku kvalitetu liječenja s lijekovima koji uistinu vrijede jer događa se revolucija u liječenju raka
U trenutku kada nove terapije mijenjaju paradigmu liječenja raka te se procjenjuje da će za deset godina imunoterapija s današnjih tri posto udjela u liječenju raka, postati glavni oblik liječenja za čak 60 posto tumora, Hrvatska još uvijek nema definiranu jasnu viziju na koji bi način u sljedećih dvadeset godina smanjila pojavnost i smrtnost od zloćudnih bolesti. Iako je 2009. godine Hrvatski sabor donio Rezoluciju o zloćudnim tumorima, kojom se obvezao donijeti Nacionalni plan i program borbe protiv raka, koji još nije donesen. Strukturirani Nacionalni plan borbe protiv zloćudnih bolesti trebao bi povećati dostupnost liječenja te omogućiti svim bolesnicima s istom dijagnozom jednaku kvalitetu liječenja, neovisno o tome žive li u Zagrebu, Rijeci, Splitu ili Zadru.
Onkološka je skrb prepuštena na volju pojedinim ustanovama i kvaliteta ovisi o njihovoj financijskoj moći, a stručnjaci vjeruju da bi uz bolju kvalitetu liječenja i centralizaciju pojedinih postupaka sustav mogao uštedjeti između 20 i 30 posto novca koji se potroši na liječenje onkoloških bolesnika.
Na 9. Hrvatskom onkološkom kongresu koji je prošlog tjedna održan u Poreču, moglo se čuti da Hrvatska, kao i većina zemalja srednje i istočne Europe, bilježi visoku pojavnost malignih oboljenja, ali i vrlo visoku smrtnost, što nije slučaj u razvijenim zemljama Europske unije. Da je donošenje jasnog programa za borbu protiv raka kod nas od iznimne važnosti, dokazuje i podatak da se s razvijenim zemljama Europe Hrvatska ne razlikuje u tolikoj mjeri u stopi pojavnosti malignih oboljenja, ali se razlikuje u znatno većoj smrtnosti od malignih bolesti.
Predsjednik Hrvatskog onkološkog društva prof. dr. Eduard Vrdoljak ističe da srednja i istočna Europa, kojoj pripada i Hrvatska, sa svojih 114 milijuna stanovnika spada u najgoru regiju u svijetu kad su u pitanju maligna oboljenja. Pritom ističe kako se nada da će se i u ovom dijelu Europe promijeniti status onkologije te da će svaki građanin imati pravo na optimalnu i adekvatnu onkološku skrb.
‘Kad gledate Europu u cijelosti, vidi se da je pojavnost raka ovdje velika. No, kad analizirate dalje, vidjet ćete da je incidencija velika u zapadnoj Europi, a smrtnost velika u istočnoj i srednjoj Europi. Značajno je više slučajeva raka u bogatoj, a značajno više smrti u siromašnoj Europi. Jedan od razloga mogla bi biti značajno lošija distribucija tumora. Mi dijagnosticiramo više loših tumora koji su teško izlječivi, imamo slabiju distribuciju stadija, a bolesnici nam se radi slabije edukacije javljaju kasnije i imamo veću prosječnu veličinu tumora. Nedostaje nam multidisciplinaran pristup liječenju raka, imamo nedostatak radioterapijske opreme, a loša nam je i kirurgija te nam nedostaje i lijekova. Ono malo novca što imamo za liječenje raka, krivo i loše trošimo’, smatra Vrdoljak. piše Novi list.