Bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Presudu je za N1 komentirao povjesničar Hrvoje Klasić.
Protekli period obilježilo je dosta presuda koje imaju snažan politički predznak. Je li ovo nastavak suočavanja s prošlosti? Što ova presuda znači za hrvatsku povijest?
VEZANE VIJESTI
“Ovo je jedna u nizu presuda koja ukazuje kako društvo različito reagira na presude. Presudu na jednom stranom sudu koju nitko u hrvatskoj ne prizna je oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju. Imamo i reviziju presude Alojziju Stepincu koja je izazvala brojne reakcije zbog same pravne revizije, ne povijesne uloge Stepinca. I sada imamo presudu Perkoviću i Mustaču. Koliko je to dobro za suočavanje s poršlošću… Hrvatsko društvo pokazuje svojevrstan napredak, iako ja mislim da bi trebalo biti bolje i drugačije. Presude su samo jedan aspekt koje pomažu u suočavanju. Treba pozvati povjesničare da krenu u analizu vremena, onoga što se događalo, međutim ne jednostrano, crno-bijelo. Ne smijemo koristiti povijest kao samoposlugu u koju ulazimo samo kada nam treba i po što nam treba.
Često se u eteru čuje od odvjetnika Gizele Đureković da su sad prvi put dokumenti otvoreni. To nije baš istina. Dokumenti CK-a Jugoslavije su već dugo otvoreni, druga je stvar što se time nitko ne bavi, što smo jedan period zaboravili i njemu pristupili politikanski. Jugoslaviju gledamo crno-bijelo – s nostalgijom ili kroz Bleiburg, Goli otok i slično. Najveći dio Jugoslavije je negdje između, u nekim nijansama. Sigurno će sada izaći više dokumenata. Dokumenti tajne službe su druga stvar. Svaka država neće tako lako dati sve na uvid, ali dokumenti većine tijela su već vani i samo se treba time početi baviti objektivno, znanstveno.”
Što se dogodile te famozne 1983. godine u Njemačkoj?
“Nisam još vidio obrazloženje presude, ali jedno je sigurno – čovjek je ubijen. Za sudjelovanje u ubojstvu su proglašeni krivim djelatnici tadašnje tajne službe u Hrvatskoj, međutim tko je i zašto ubio Đurekovića još čekamo. Đureković je kontroverzna ličnost, zbog samog čina ubojstva koje je stravično. On nije onakav lik borca za nacionalna prava kakvog ljudi priželjkuju ili misle da je bio. Počeo je kao partizan, bio je član partije, radio je u INA-i na visokim funkcijama i 1982. je odlučio otići pod još nerazjašnjenim okolnostima. On nije otišao zbog nikakvog kriminala, nije za ništa optužen, njegov odlazak je iznenadio sve i krenuli su raditi unazad i nisu mu mogli ništa naći. Posebno je njegovo povezivanje s emigrantskim skupinama i tiskanje nekih knjiga o kojima postoje kontroverzne, je li ih on pisao ili mu je netko pomagao jer su unutra takvi detalji iz života Tita i nekih drugih. Cilj tih knjiga je bio ukazati loše stanje u Jugoslaviji, nedemokratsko društvo, ponašanje eliti kojima je i on proapdao. U Beogradu je Stane Dolanc rekao da imaju podatke da jedan direktor INA-e, koji je otišao već godinama radi za njemačku tajnu službu, BND, što se mislim kroz ovaj sudski postupak pokazalo istinitim. Glavni motiv bi mogao biti odavanje državnih, vojnih tajni. To ćemo čuti u obrazloženju presude. U cijeloj priči me čudilo da je bilopuno istkanutijih, opasnijih emigranata i njima se nije dogodilo ništa i onda jedan potpuno nepoznat čovjek bude ubijen.”
“Naravno, nije se samo Đurekoviću dogodilo, barata se brojkom od oko 40 emigranata koji su od 60-ih do 80-ih ubijeni. Moramo u društvu biti svjesni jedne stvari: moramo postaviti kriterije. U emigraciji je bilo ljudi koji su pisali proglase, pjesme, njima se ništa nije dogodilo. Bilo je i onih koji su sami sebe nazivali teroristima. Bojim se da se nitko od nas ne bi htio naći otet u avionu, slučajno ubijen… Služba državne sigurnosti je reagirala prema tim ljudima. Koja je razlika između drugih obavještajnih službi? Mislim da ubojice koji su spremni nekoga ubiti hladnokrvno na ulici, za koga god i kakav režim radili treba osuditi. Ne bih volio da takvi ljudi žive oko nas slobodni. Niti je CIA niti je britanska služba radila tako da su poštivali ljudska prava. Ponavljam, to ne znači opravdavanje jugoslavenske tajne službe, naprotiv, treba ga osuditi međutim, takvi obračuni su u to vrijeme svugdje po svijetu. Treba gledati i o karakteru emigracije. Imate intelektualce koji razmišljaju, jesu za slobodnu hrvatsku, ali ne oružanim putem. S druge strane imate teroriste. Danas to netko može opravdavati, ali to su ipak činovi koji su izazvali ljudske žrtve. Usko je povezan i karakter emigranata i tajne službe, koja je stvarno bila beskrupulozna.”
“Moramo postaviti kriterije oko čega god govorimo. Dok god postoje naši zločinci i vaši zločinci. Dok su naši zločinci manji od vaših, a žrtve veće nećemo do nikuda doći. Moramo postaviti kriterije. Ako agent bilo koje zemlje ubije migranta to je zločin, ali je isto zločin i ako emigrant ubije ambasadora. Ne možemo to proglasiti patriotskim činom.”
Kako gledate na Milanovićev Lex Perković? Je li to bio pokušaj da se zaštite nekadašnji obavještajci ili možemo vjerovati Milanovićevoj obrani da je to bilo zato da se štiti hrvatske branitelje?
“Meni je to nejasno. Mislim da u tom trenutku nije bilo potrebe za tim zakonom. Objašnjenje Zorana Milanovića možemo prihvatiti kao činjenicu. Sada kada vidimo da Srbija ima pravo na univerzalnu jurisdikciju, sam Lex Perković ne donosi ništa. S druge strane ne vidim nikakvog razloga zašto bi SDP i Milanović išli štiti bilo kojeg pripadnika tajne službe, bez obzira što se danas pričalo. Služba državne sigurnosti, prije toga Bleiburg, su jedna crna stranica jugoslavenske povijesti. No nije sve bilo crno, ne možemo sve gledati kroz to. Svaku državu bismo mogli tako gledati. Kako bi izgledala povijest SAD-a ako bismo ju gledali po CIA-i ili odnosu prema crnačkom stanovništvu 60-ih? Ja bih volio da se obračunamo sa svim što je u socijalističkom sistemu bilo crno, međutim volio bih vidjeti anketu u javnosti koliko ljudi danas vjeruju obavještajnoj službi u Hrvatskoj. Stalno slušamo o prisluškivanjima, slušali smo o ubojstvima… Imamo isto puno toga za raščistiti. Poruka mora biti da je zločin zločin i da će biti kažnjen.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
