Bivši ministar gospodarstva Radimir Čačić i Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu u programu N1 Televizije komentirali su najavljenu privatizaciju Ine kako bi se kupila Ina.
“Od 2012. ništa nismo napravili. To je strašno. Cijela priča je bila gotovo s Plominom C, a onda smo rekli: ‘Sada osustajemo’. To je bila milijarda eura. Nakon što sam otišao, sjećam se da je ministar gospodarstva tada rekao ‘pa nećemo valjda ginuti za projekte’. Ako ministar gospodarstva neće ginuti za projekte, za što će. Energetska učinkovitost je jedan golemi prostor koji je dugo tinjao i sada je krenuo”, prisjetio se Radimir Čačić što se događalo na području energetskih investicija od vremena kada je on bio ministar.
VEZANE VIJESTI
Dodao je kako je Vlada Zorana Milanovića dignula cijenu struje koja, unatoč dobrom poslovanju HEP-a u međuvremenu, nije spuštena.
“Mi smo 2012. dignuli cijenu za 23 posto. To je golemi pomak u cijeni. Nakon dvije godine suše, bilo je jasno, sve su analize pokazivale, da će gubici biti veći od miljardu kuna. Moralo se reagirati. Dao sam obrazloženje na Vladi da je HEP najpotentnija hrvatska tvrtka. Druga je bila HT, ali nje smo se riješili. Ali HEP mora uložiti sam u sebe, mora ići prema regiji. Hrvatska nije iskoristila preko 50 posto svog hidro potencijala jedina u Europi. RH je na 6,5 posto korištenja ugljena, europa je na 30 posto. Milijarda i pol do dvije dobiti nakon toga je imao HEP. HEP se osposobio. Što je nakon toga HEP učinio? Ništa! Nije ušao niti u akvizicije, nije ušao u proizvodnju niti samostalno niti s partnerima, tek se nešto malo radilo na održavanju sustava”, istaknuo je.
Čačić je dodao da se tada mogla smanjiti cijena struje.
“Nismo investirali, nismo ulazili u akvizicije, isplaćivala se dobit i dio te dobiti na godišnjoj razini smo povlaćili natrag u budžet za krpanje neracionalne države. Stvari su bili bile nekorektne jer smo dignuli porez”, upozorio je Čačić.
“Postoji briselska strategija. Ima tri uvjeta. Sva poduzeća u javnom vlasništvu koja zadovolje ta tri uvjeta prema Eurostatu njihov dug se ne računa kao javni dug RH. Janaf je jedna od njih”, pojasnio je Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Upitan kako doći do svote za kupit Inu, a da ne idemo u dodatna zaduživanja, Tica je odgovorio: “Trebamo li sada prodati HEP da bismo kupili nešto što ćemo za godinu dana opet prodati? Hoćemo li onda za godinu dana opet kupiti HEP? Moramo izračunati koliko nama neto u toj transakciji ostaje novca u Ini? Koliko nama u konačnici treba Ine? Treba li nam kontrolni dio Ine ili cijela Ina? Ako smo prodali previše HEP-a i kupili previše Ine, trebamo procijeniti što nama treba. Ako trebate kupiti nešto na godinu ili dvije, onda ne prodajemo imovinu, nego se zadužujemo. Ako kupujemo onaj dio Ine koji ćemo zadržati, za to nam treba novac”.
“Ovdje se radi o tome da je to napravljeno na Badnjak kao spin, kao božićni poklon građanima – vraćamo vam Inu. Još je na to stavljen šlag. Ovaj monitoring nas tjera u tu izjavu. Odlično izrečen poklon kako bi se anulirao negativni dojam izgubljenog arbitražnog spora koji je posljedica jedne nesposobne i loše politike. Izrečena je jedna stvar koja je posljedica situacije u kojoj se Hrvatska našla i tog trenutka je u javnosti preuzeta jedna obveza koju treba realizirati. Ovdje govorimo o tome da moramo imati desetak scenarija – to je proces, to je dinamika. Svaki od tih scenarija mora biti detaljno razrađen. Kako smo prošli u arbitraži – to nam govori o ne korištenju struke. Da bi se cijela priča realizirala na dobrobit zemlje moramo imati jasnu sliku što i kako napraviti prije kupnje i što napraviti nakon. Moramo imati nekoliko scenarija”, upozorio je Čačić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
