Bivši glavni državni odvjetnik i visoki pravosudni dužnosnik, odvjetnik Krunislav Olujić gostovao je u Pressingu N1 televizije.

Što kažete na krimić u Banskim dvorima, točnije na “aferu dnevnice”?

Na jedan način ne iznenađuje. Taj model se očito godinama ponavlja u Vladi. Iznenađuje što je sve svaljeno na leđa jednog čovjeka, a pritom se nije dovoljno od nadležnih tijela ispitalo od interne istrage do Državne revizije, koja provodi reviziju financijskog poslovanja u Saboru i Vladu i to dostavlja DORH-u. Afera je buknula na jednoj nacionalnoj televiziji u doista nes(p)retnom trenutku, kad je to trebalo biti alibi za politički događaj koji je potresao javnost oko izglasavanja nepovjerenja ministru Pavi Barišiću. Trebalo je baciti aferu u drugi plan, pa se stekao dojam da je cijela afera s plagijatom prošla u sjeni afere dnevnice.

Sumnjate li da je istraga instrumentalizirana?

Ne mislim da je instrumentalizirana, već je bitan trenutak: pojavila se upravo kada se vodio postupak u Saboru vezano za ministrovo obnašanje dužnosti s obzirom na teške optužbe za plagiranje. Želim vjerovati da je slučajno, ali mogla se istraga pojaviti i prije, jer izvještaj Revizije je bio objavljen i ranije – svatko tko je htio postupati, pa i morao, mogao je utvrditi da ima barem osnovane sumnje na zloporabu položaja ili neko drugo kazneno djelo.

No, nije li HDZ kazao da nisu uopće do kraja dana rasprave o Barišiću išli s pričom o Sauchi, čekali su, pa im se zahvalio i Saucha?

Nisam baš siguran. Rad je Sabora je takav da se glasuje petkom. Očito da u trenutku početka rasprave tako postupalo, a prije glasanja je ta priča preuzela stvar i Barišića bacila u sjenu.

Je li ovo pravosudni skandal s aferom Dnevnice i ako jest koliki je skandal?

On je prvorazredni pravosudni, ali i politički s obzirom na sudionike. Očito se radi o kriminalu, koji možda financijski nije tako značajan. Ne bih ga htio svesti na kokošarenje – ali ispada da onaj tko ukrade sto dnevnica je lopov, a onaj tko ukrade tvornicu je nacionalni heroj – i u pravilu mu se ne sudi zbog zastare ili nedostatka dokaza. Ipak, to je prvorazredni pravosudni i politički skandal, ne želim umanjiti odgovornost umočenih u taj kriminal. Posebno zabrinjava što se to događa u središtu političke moći – iako bi netko mogao reći da se onda događa na Trgu hrvatskih velikana ili Trgu žrtava fašizma ili Pantovčaku – ali na Markovom trgu ipak stoluju i hrvatska Vlada i Sabor i Ustavni sud. Kad to promatrate – u glavi je običnog čovjeka stvorena slika da je taj lopovluk legitiman, sveprisutan i dopušten i da riba smrdi od glave. Očito da nisu imuni ni u Vladi i Saboru.

Treba li otići Dinko Cvitan?

Kad je preuzimao dužnost, nakon tri, četiri mandata Bajića bio sam jedan od onih koji je to pozdravio. Smatrao sam, ako je Bajić već morao otići, a po meni nije trebao, da je Cvitan možda najbolje rješenje, kao njegov dugogodišnji suradnik i ravnatelj USKOK-a, koji se bavi suzbijanjem organiziranog kriminala i korupcije, pa je kvalificiran za tu dužnost. Ali kako to obično biva, ne samo s DORH-om, već i s Vrhovnim sudom, ne možemo se oteti dojmu da se čelne osobe tih tijela sudbene vlasti na neki način stavljaju u sluganski položaj prema prehodnim vlastima. Znamo da imamo tri grane vlasti – zakonodavna, izvršna i sudbena. Sudbena se sama unaprijed pozicionira kao treća i ima sluganski mentalitet prema zakonodavnoj i izvršnoj, pa se stječe dojam da te čelne osobe, ne samo DORH-a, već i Vrhovnog suda koji je najviše sudbeno tijelo u državi, provode mandat stjecanjem pretpostavki za reizbor. Nisam siguran da može to sve preživjeti, s obzirom na ovo pojavljivanje na presici. Iako nam je premijer svojim visoko podignutim kažiprstom, podsjećajući na neka prošla vremena, kada smo se trebali bojati nekog brka, da ne kažem Staljinovog, poručio da ne znamo misliti ili da smo obični politikanti, oni koji nemaju pravo na drugo mišljenje.

Tko je više pogriješio?

I jedan i drugi su pogriješili podjednako – premijer zbog toga što je održao konferenciju i ponašao se ne samo kao sunositelj vlasti, već se ponio kao osoba koja ima prednost u odnosu na Cvitana, ona koja daje riječ. Cvitan tamo nije trebao biti, ne samo zbog trodiobe vlasti, već i zbog svojstva Plenkovića kao predsjednika HDZ-a. Nakon ukidanja od strane Vrhovnog Fimi medie HDZ će se naći pred obnovljenim postupkom suđenja, gdje Plenković ima interes da HDZ što bolje prođe. Taj sluganski odnos da idete nekome na noge – da su se bar našli izvan Banskih dvora – to čini upitnim cijelu konstrukciju i pojavu na konferenciji. Odrađeno u najboljoj boljševičkoj maniri. Kao klasični režim partije kad su sekretari partijskih komiteta, načelnici policije i državni odvjetnici dogovarali i provodili dogovornu kaznenu politiku.

Je li to pretjerivanje – zar premijer nije mogao prijaviti DORH-u svoja saznanja?

Nije pretjerivanje. Mogao je to u pisanom u obliku ili nazvati, ali ova ceremonija i predstavljanje javnosti, dociranje javnosti da postoje različiti oblici suradnje i provjere između sudbenae i izvršne vlasti u Plenkovićevoj interpretaciji nije točna, jer to mora biti propisano Ustavom i zakonom, a ovaj slučaj to nije.

Treba li se istragu proširiti u odnosu na Sauchu?

Iako ne dolazim iz kaznenog prava, mislim da se ne može proširati već se može otvoriti nova i involvirati sve osobe koje su uključene. Očito je riječ o trajnom kaznenom djelu, to je bio modus operandi za činjenje takvih kaznenih djela. USKOK bi trebao otvoriti nove istrage pa onda eventualno spojiti te postupke.

USKOK je izuzeo dokumentacije danas, češlja po institucijama.

Bolje ikad nego nikad, no to je zakašnjelo. No, ne treba čitati iz medija ili iz Sauchinog jadikovanja, gdje on traži pošteno ime i to s pravom, gdje on upozorava da se nakon njegovog odlaska iz Banskih dvora nastavilo to ponašanje.

Je li se moglo ili trebalo izbjeći pritvaranje?

Nije to samo dogovornost DORH.-a, ipak je USKOK preko zamjenika ravnatelja podnio zahtjev za određivanja pritvora sudu. Tu je odgovornost i istražnog suca, sud nije odolio zbog medijskog pritiska i praćenja slučaja Saucha dati valjana zakonska obrazloženje za određivanje pritvora za ovo kazneno djelo. Pritvaranje nije bilo potrebno – svi su svjedoci već bili u Gajevoj, opasnost od bijega bila je još manja, težina djela ne implicira pritvor, a ponavljanje djela ne dolazi u obzir.

Očekujete li ostavku Cvitana?

Jedini izlaz je ostavka Cvitana, čime bi izbjegao raspravu u Saboru. Može se dogoditi da mu ne prođe izvještaj o radu DORH-a, mada neprihvaćanje rješenja i nije razlog za ostavku. Obnašajući dužnost na ovaj način izgubio je potreban kredibilitet i to ga delegitimira u daljnjem obnašanju dužnosti. Kasnio je, nije čitao izvješće Revizije, nije pravodobno reagirao i nije poduzeo sve radnje po službenoj dužnosti sukladno načelu legaliteta i kaznenog progona.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.