"Stanje ti je kod nas da nezaposlenih ima, ali radne snage nema", kaže Kemam Muratović, direktor zavoda za zapošljavanje.
Na ploči pristojno popunjenoj oglasima na zavodu za zapošljavanje u Prozoru gotovo svaki drugi je iz Hrvatske. Jedna zagrebačka tvrtka traži točno 30 elektroinstalatera, građevinaru s Brača treba neimenovani broj zidara, tesara, armirača.
VEZANA VIJEST
“Dolje kod vas je sezona radova, pa zato hoće građevinare svih fela. Brzo će i hotelijeri tražiti. Lani su nam ovdje dolazili iz Cavtata, Istre… Ali problem je što je odavde, tko god je mogao, već otišao. Njemačka, Irska, Hrvatska… Sve ode”, komentirala je službenica zavoda za Slobodnu Dalmaciju.
No, ni BIH nije što je nekad bila. Stjepan Malekinušić, vlasnik lokalnog kafića, žali se da ni on ne može naći radnike.
Studenti idu na obalu, obitelji u Njemačku
“Evo, ja nudim plaću od nekih tisuću maraka, tri pol tisuće kuna, i nikako naći nekoga pristojnog. Zato sam prisiljen sam raditi, ali me zdravlje ne služi baš najbolje u posljednje vrijeme”, žali se.
U poslu mu pomaže Valentina. Diplomirala je ekonomiju, ali posla nema u struci. Bi li pokušala u Hrvatskoj ili negdje u Europi? “Ja bih nekako voljela ostati ovdje i raditi ono za što sam se školovala. Ovi sezonski poslovi na obali nekako su najviše za studente, a u Njemačku najviše idu obitelji.”
Prozor se, inače, ubraja među općine u BiH s najvišim proračunom po glavi stanovnika. To zahvaljuje brojnim akumulacijama i hidroelektranama na svom području. Isti je slučaj i sa susjednom, većinski bošnjačkom, općinom Jablanica. Na popisu lokalnog Zavoda je, unatoč tome, 2148 osoba.
“Stanje ti je kod nas da nezaposlenih ima, ali radne snage nema”, kaže Kemam Muratović, direktor biroa.
I sam je iznenađen podatkom da Hrvatska već u ovom trenutku treba 10 do 12 tisuća radnika za iduću sezonu i da će za njima krenuti u potragu izvan svojih granica. Tu se BiH nameće kao prva opcija, ali ako se stvari ubrzo ne promijene, izgleda da će ih teško naći u Jablanici.
Kaže da u evidenciji u ovom trenutku imamo nekih 340 kuhara, konobara, turističkih tehničara i animatora koji su mahom izišli iz tamošnje srednje škole, ali da ni za lokalni motel nisu mogli naći niti polovicu kadra.
Što se rada u Hrvatskoj tiče, za Jablaničane problem je i administrativne naravi. Nedavno je tvrtka iz Osijeka koji se bavi preradom i pakiranjem ribe tražila 50 ljudi za taj, plus još 20 na drugim poslovima, ali se nitko nije javio jer je uvjet bio hrvatsko državljanstvo”, objašnjava Muratović, spominjući i pitanje malih kvota za bosanskohercegovačke radnike u RH.
“U Dalmaciju bi došli za 6000 kuna na ruke”
Kada podvuče crtu, hrvatski su poslodavci ove godine u Jablanici našli nekih 10, možda najviše 15 radnika.
Koliko bi bila ta neka pristojna plaća pa da mladost iz BiH, umjesto Njemačke, izabire Hrvatsku?
“A čuj, meni je tisuću maraka malo, jer ja živim kao mladić, ali nekome i 500 može biti dovoljno. Ali da sam mlađi i da mi je pamet ova, ne bih ja nikada otišao odavde. Nikada!”, kaže jedan od sugovornika Slobodne Dalmacije.
“Kada pitate što bi to bilo pristojno u Hrvatskoj, to je za mene nekih 6000 kuna na ruke. Od toga bi se moglo pristojno živjeti”, kaže drugi sugovornik.
