Ustavni sud utvrdio je da referendumsko pitanje predloženo u zahtjevu Organizacijskog odbora Inicijativu 'Ne damo naše autoceste' za izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma o monetizaciji autocesta nije u skladu s Ustavom te da nije dopušteno raspisivanje referenduma.
Sud je tu odluku donio nakon zahtjeva Hrvatskog sabora da utvrdi je li to referendumsko pitanje u skladu s Ustavom te ju objavio je na svojoj internetskoj stranici. No, u obrazloženju je Ustavni sud naveo kako smatra da se Vlada, odlukom iz travnja da odustaje od dodjele koncesije, samoobvezala da će u slučaju donošenja nove odluke o dodjeli koncesije, uvažiti činjenicu da je riječ o odluci za koju birači smatraju da bi trebala biti donesena na referendumu. Kako davatelj koncesija može biti i Hrvatski sabor, Vlada bi trebala pripremiti poseban zakonski prijedlog da koncesiju za javne usluge upravljanja izgrađenim autocestama i njegovog održavanja proglasi strateškim interesom.
Referendumsko pitanje glasi “Jeste li za to da se na referendumu donese sljedeći zakon: ‘Zakon o dopuni i izmjenama zakona o cestama’ sadržava i prijedlog promjena toga zakona.
Predlagatelji raspisivanja referenduma se pozivaju na Zakon o cestama prema kojem javne ceste dobro od interesa za Republiku Hrvatsku.
VEZANE VIJESTI
No, Ustavni sud utvrđuje da je cjelokupni prijedlog izmjena Zakona o cestama postavljen na pogrešnim ustavnim osnovama. Drži kako je pogrešno stajalište, od kojeg polazi cjelokupna referendumska inicijativa, da u hrvatskom pravu javne ceste imaju status dobra od interesa za Republiku Hrvatsku u smislu članka 52. Ustava, koji glasi: “More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.”
Ustavni sud podsjeća kako je u konkretnom slučaju, odustajanjem od dodjele koncesije za javne usluge upravljanja izgrađenim autocestama i njihovog održavanja, Vlada uvažila razlog zbog kojeg su birači dali svoje potpise za raspisivanje referenduma, neovisno o tome što je za samo referendumsko pitanje (to jest za sam tekst prijedloga) smatrala da nije osnovan i da je dvojben s ustavnopravnog aspekta.
Ustavni sud smatra kako je Vladina uloga biti čvrst institucionalni jamac ostvarenja ustavnog zahtjeva za razboritim i kompromisnim rješavanjem problema u društvenoj zajednici. S druge strane, Ustavni sud ne može odreći legitimaciju Vladinim prethodnim nastojanjima da u konkretnom slučaju provede postupak dodjele koncesije za javne usluge upravljanja izgrađenim autocestama i njihovog održavanja, uključujući sredstva koje je u to uložila, s obzirom na to da je od samog pravnog posla Vlada na kraju odustala radi postizanja tog kompromisa.
Ustavni sud drži kako se odlukom o odustajanju od dodjele koncesije za javne usluge upravljanja i održavanja izgrađenih autocestama 16. travnja 2015. (zbog postojanja mogućnosti “da se kroz referendum onemogući nastavak monetizacije javnog duga vezanog uz društva HAC i ARZ po koncesijskom modelu”) Vlada samoobvezala da će u slučaju donošenja nove odluke o dodjeli koncesije, uvažiti činjenicu da je riječ o odluci za koju birači smatraju da bi trebala biti donesena na referendumu.
S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud polazi od činjenice da Zakona o koncesijama propisuje da davatelj koncesije može biti i Hrvatski sabor.
Iako je u članku 78. stavku 1. Zakona o cestama propisano da “odluku o davanju koncesije donosi Vlada kao davatelj koncesije u ime Republike Hrvatske”, Ustavni sud naglašava važnost prethodno navedenih zakonskih mogućnosti. Dosljedno tome, Vlada bi bila dužna prije pokretanja postupka pripremiti prijedlog posebnog zakona u kojem bi predložila Hrvatskom saboru da konkretnu koncesiju za javne usluge upravljanja izgrađenim autocestama i njegovog održavanja proglasi strateškim interesom Republike Hrvatske. U tom bi posebnom zakonu bilo potrebno utvrditi i temeljne ciljeve te ključne parametre planiranog pravnog posla. Tako bi se dala mogućnost Hrvatskom saboru da u demokratskoj parlamentarnoj proceduri, uz prethodno provedenu javnu raspravu, pravodobno odluči o prihvatljivosti tog pravnog posla s aspekta javnog interesa.
Ustavni sud u odluci, donesenoj na 47 stranica, navodi kako smatra da bi takav prijedlog posebnog zakona bi podoban i za referendum. U svakom slučaju, ističe se, na koji god način takav posebni zakon bio donesen, bila bi riječ o odluci s neospornim demokratskim legitimitetom.
Svoje predstavnike u Organizacijski odbor Inicijative ‘Ne damo naše autoceste’ imenovali su dva sindikata – Nezavisni cestarski sindikat i Sindikat radnika Hrvatskih cesta i autocesta, pet sindikalnih središnjica – Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), Matica hrvatskih sindikata (MHS), Hrvatska udruga radničkih sindikata (HURS) i Udruga radničkih sindikata Hrvatske (URSH), te sedam organizacija civilnog društva – Mreža mladih Hrvatske, Pravo na grad, Zelena akcija, GONG, Centar za mirovne studije, Savez udruga Klubtura i Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju. Dodatno, na lokalnoj razini referendumskoj inicijativi pridružio se niz lokalnih podružnica sindikata, inicijativa građana (npr. Inicijativa Srđ je naš, Inicijativa Za Muzil, udruge, inicijative i građani okupljeni u platformu za prostornu pravdu itd.) i udruga civilnog društva (npr. Udruge Zelena Istra, Art radionica Lazareti i dr.).
