
"Odgovornost bez iznimke je obveza", strši kao parola ova rečenica iz jučerašnjeg priopćenja Ministarstva zdravstva. U istom se javnost obavještava da je Ministarstvo izdalo nalog ravnateljima svih bolničkih ustanova i predsjednicima Upravnih vijeća istih da strogo poštuju propisane protokole korištenja proračunskih sredstava i ishođenja suglasnosti pri sklapanju ugovora u području javne nabave.
U nadobudnom priopćenju našlo se mjesta za još jednu dobro znanu parolašku frazu - o "nultoj toleranciji" na nepravilnosti u trošenju proračunskih sredstava u javnom zdravstvenom sustavu.
Čuli smo već stotinu puta sve to pa je teško reći čudi li što čujemo opet ili čudi to što se ne više ne čudimo tome.
Zadnji slučaj u nizu zbog kojeg na "zdravstvu kao prostoru nulte tolerancije na korupciju" inzistira resorna ministrica Irena Hrstić (koja je, podsjetimo, na dužnost došla nakon što je dotadašnji ministar smijenjen zbog korupcije) bila je namještena, ciljano filtrirana nabava antibakterijskih filtara za vodu u Kliničkom bolničkom centru Zagreb iliti Rebru.
Filtri su nabavljeni nakon što je lani na Rebru umrlo troje pacijenata zaraženih bakterijom legionelom. Time je spriječeno širenje te zarazne i nerijetko smrtonosne Legionarske bolesti uz istodobno širenje najteže bolesti zdravstvenog sustava - korupcije.
Nulta tolerancija je običan placebo
Zapravo začuđuje nešto drugo u toj 'bolesti' za koju odozgo neprestano propisuju Nultu Toleranciju, neučinkovit lijek koji je, očito, običan placebo.
Čudi, naime, lakoća s kojom akteri tih afera, nerijetko renomirani liječnici, specijalisti suptilnih medicinskih grana i predstojnici odjela u najboljim bolnicama ulaze u mračne tunele javne nabave i u njima rasprodaju svoj trudom, znanjem, upornošću i iskustvom građeni ugled i stečeni status.
Ono, majstor si posla, ispred imena ti stoji četiri-pet titula, a ti ugrađuješ jeftine proteze pa na skupima ubireš višak ili pogoduješ nekom dobavljaču opreme i instrumenata koji tvoju gestu uhodanim putem nagrađuje sitnim mitom.
'Pariz' s Del Boyeve trokolice
Koliko god mito od 10 tisuća eura iz recentnog slučaja nekome zvučalo puno i previše (nulta tolerancija, jelte) sitniš je u odnosu na vrijednost ugleda koji posjednik istoga stavlja na kocku i (raspro)daje u bescjenje. Kao na sezonskom sniženju.
Eto, neshvatljivo je to. Učiš, školuješ se naporno za najhumanije zvanje na svijetu, specijaliziraš se, napreduješ, obnašaš važne dužnosti unutar sustava, s pravom bivaš cijenjen, a onda - pljus! Sve to proliješ po cijeni rabljene, deset godina stare Škode Octavije iz oglasnika, a za neku snobovsku tričariju poput putovanja u Pariz (piše 'Pariz' i na Del Boyevoj trokolici iz Mućki) ili nešto prizemnije, no jednako tričavo, poput ograde oko obiteljske kuće.
Nestali u tunelima javne nabave
Pritom naivno misliš da će sve ostati u odajama tajni. Ili, manje naivno, kockarski riskiraš da će te zaobići sezonske uskočke istrage uzdajući se u domaći sitnokorupcijski credo: Ako prođe - prođe. A nekome prođe, nekome ne jer su i antikorupcijski filteri Institucija Koje Rade Svoj Posao (IKRSP) često začepljeni i treba ih povremeno zamijeniti.
Koliki su samo kvalitetni medicinski kadrovi nestali u dugim, mračnim tunelima javne nabave gdje se - ne uvijek, ali često - za sitne i krupne provizije namiruju mali i veliki akteri. Povremeno u te tunele uđu IKRSP-ovci, nakratko tamo nešto zasvijetli, pa se opet ugasi.
A zdravstvo i dalje trpi.
Crnokroničnu bol.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare