Kako sačuvati novac u vrijeme inflacije: Treba li ulagati i u što?

Biznis 29. ruj 202219:071 komentar
Izvor: Shutterstock

U situaciji kad stopa inflacije raste u cijelom svijetu, a cijene su sve više, po čemu ni Hrvatska nije izuzetak, postavlja se pitanje očuvanja vrijednosti novca. Isplati li se ušteđevinu čuvati na računu ili je ulagati? Ako je uložiti, u što točno? Ta smo pitanja postavili Milanu Horvatu, glavnom direktoru tvrtke FIMA plus i stručnjaku za ulaganja.

Horvat je naglasio da nikad nije bio pobornik samo štednje u banci, a objasnio je i zašto.

“Smatram da je štednja u banci najjednostavniji, ali najmanje dohodovni oblik prihoda koje čovjek može imati od svoje imovine, a pogotovo je u ovim inflacijskim vremenima to zapravo malo suicidalno. Uz inflaciju koja je u Hrvatskoj preko 12 posto, sa štednjom u bankama ako su 1 posto, to znači da godišnje gubite 10 posto u vrijednosti svoje imovine, a to nije baš najinteligentnije”, rekao je Horvat.

VEZANE VIJESTI

Štednju, dodaje, treba imati jer je ona ključ likvidnosti i svakodnevnog funkcioniranja, a ako se radi o nekim većim iznosima, štednja je dio sigurnosti jer se u ključnim trenucima može reagirati. U upravljanju imovinom štednja je samo dio, dok je sve ostalo puno dohodovnije. Doduše, i rizičnije, ali Horvat kaže da su ti rizici već poznati i ako se prepoznaju i kontroliraju, svatko ih može prilagoditi sebi.

Što je najbolji oblik štednje?

Pitali smo ga što je, po njemu, najbolji oblik štednje. Horvat je rekao da je on uvijek bio prisutan na tržištu kapitala i da je to tradicionalni i višestoljetni pobjednik nad svim oblicima kriza i inflacija, posebice na duži rok.

“Dugoročno gledano, tržište i ulaganje na tržištu kroz indekse, ETF-ove, dionice, fondove…, neusporedivo je bolji oblik investicija i štednje. Nešto rizičniji, naravno, ali ključno je da tu niste kratkoročno izloženi, nego da uđete unutra kad hoćete, ali još važnije, da izađete kad hoćete jer tu postoji jako puno nerazumijevanja i predrasuda”, rekao je Horvat.

Naglasio je da se na tržištu kapitala ne gubi ako je burza pala, ali se nije prodalo, odnosno, da se ne mora prodavati kad je burza pala. “Dapače, možete još povećati svoju poziciju i proći bolje na dugi rok, a to mnogi ljudi, koji nisu educirani, ne znaju niti koriste savjete onih koji to jesu, ili koriste, nažalost, savjete onih koji to zloupotrebljavaju”, rekao je Horvat.

Dugoročno ulaganje

Zamolili smo ga i da nam objasni što znači dugoročno ulaganje. Horvat je rekao da on uvijek ljudima savjetuje da se probaju staviti u rok od minimalno tri godine, ali da nisu limitirani. “Svatko mora znati za sebe procijeniti može li izdvojiti 1.000, 10.000 ili 100.000 eura na neki rok koji je, recimo, duži od tri godine, a optimalno pet ili više. To je rok u kojem su rizici volatilnosti i izloženosti krizama bitno manji. Onda je sve ono što vam je u kratkom roku puno rizičnije, u dugom roku imate stabilnost i imate komociju izaći iz toga u trenutku kad to vama odgovara jer su tržišta u dobroj fazi, vi ste realizirali neke dobitke i možete to posložiti kako vama odgovara”, rekao je Horvat.

Smatra da ljudi u Hrvatskoj jako dobro upravljaju svojim radom, honorarima i plaćama te prihodima i troškovima, ali da zanemaruju upravljanje imovinom, s obzirom da tu nemamo tradiciju ni znanja i ljudi ne poznaju taj proces. “Ako malo radite analizu, zadnjih dvadesetak godina, ne samo u Hrvatskoj, nego globalno, sve su veći imovinski dijelovi ljudske ukupne vrijednosti, obiteljskog ili osobnog bogatstva, dakle, nije to samo prihod od rada, nego postoji i neka druga imovina u štednjama, nekretninama, u nekim drugim oblicima i onda treba naučiti i s tim se dijelom nositi i njime upravljati”, rekao je Horvat, dodavši da bi se u Hrvatskoj taj dio trebao razviti da bi ljudi mogli kvalitetno upravljati i svojom imovinom, a ne samo prihodima od rada.

Dugoročno je uvijek tržište kapitala pobjednik nad svim krizama i nad inflacijom, ali postoje i drugi oblici ulaganja. U Hrvatskoj su to, ističe Horvat, tradicionalno nekretnine, koje ljudima daju sigurnost. “Ali, nažalost, nema nekretninskih fondova koji bi omogućili malim investitorima da koriste te prednosti, koji bi balansirali te cijene na tržištu nekretnina”, rekao je Horvat.

Zašto je štednja u dolarima unosnija od štednje u drugim valutama?

U Hrvatskoj tradiciju ima i štednja u različitim valutama. “Oni koji su bili malo pažljiviji, pa su ulaskom u krizu umjesto u kunama i eurima svoj novac parkirali na dolarima, zaradili su već 15 posto više nego što su imali prije, znači, uspjeli su pobijediti inflaciju”, rekao je Horvat.

Objasnio je i zašto je štednja u dolarima unosnija od štednje u bilo kojoj drugoj valuti. “Zato što je dolar sigurna luka za sve ljude u svijetu i kao takav s politikom FED-a, koji vodi vrlo promišljenu politiku stabilnosti i očuvanja stabilnosti američke ekonomije i borbe protiv inflacije, dolar je jako ojačao. U zadnjih 6 mjeseci, dolar je u odnosu na euro ojačao skoro preko 15 posto i više. Funta je devalvirala u odnosu na dolar za skoro 5 posto i jako je slaba”, rekao je Horvat.

Krizu smatra izrazito dobrim vremenom za ulaganje, dodavši da je najbolje vrijeme za ulaganje u proteklih 15-ak godina bilo u dvije situacije. Jedna je bila u rujnu 2008. godine, kad je Lehman Brothers bankrotirao i kad su svi globalni indeksi pali. “Svi su stenjali da je sad velika kriza i sve je potonulo, a to je bilo idealno vrijeme za ulaganje”, rekao je Horvat, dodavši da je drugo idealno vrijeme za ulaganje bilo u ožujku 2020. godine, za vrijeme početka epidemije i lockdowna, kad je sve potonulo.

“Najbolje je investirati kad svi drugi bježe iz toga”

“Ono što ljudi zanemaruju da je uvijek najbolje investirati, makar i mali novac, u vrijeme kad svi drugi bježe iz toga. Nemojte zaboraviti da sve to kad netko panično prodaje, uvijek netko kupuje i to je ono što mi ne znamo, odnosno, nemamo tu tradiciju”, rekao je Horvat pa spomenuo “fenomen” hrvatskog masovnog ulaganja.

VEZANE VIJESTI

“Kod nas ljudi najviše kupuju kad je najveća ekspanzija, kad je sve prenapuhano, kad svi pričaju o tome. E, onda se svi usude zato što idu i svi drugi, a ne usude se onda kad bi to trebali napraviti. Najmanje ljudi investira onda kad je to najbolje i najvrednije, a to je upravo sad. Ovo je period kad treba investirati na tržištima vrijednosnih papira, indeksa, kriptovaluta…”, rekao je Horvat, ocijenivši da su potonje najbolje za one koji imaju manje iznose.

“To je digitalna ekonomija, to su digitalne financije. Kriptovalute, ako gledate kao pojedinačne kategorije, onda su ljudima čudne. Ako gledate kao dio digitalne transformacije ekonomije i financijske industrije, onda su neizbježne. Vrlo skoro ćemo imati digitalni euro, digitalni dolar”, rekao je Horvat.

Optimalni iznos za ulaganje

Što se tiče optimalnog iznosa za ulaganje, Horvat smatra da o tome svatko individualno odlučuje za sebe. Mlade generacije tu, dodao je, “uopće nisu bezazlene”. “Oni jako dobro razumiju. Imate platforme na kojima oni ulažu do 5.000 eura ili 5.000 dolara naviše, i tu kupuju svašta, od dionica, kriptovaluta, klasičnih valuta i na jedan način upoznaju svijet da bi se educirali, a na drugi način zaista investiraju i uopće nisu bezazleni u tome jer investiraju u ono što razumiju, Amazon, Google, Nike, Apple, znači ono što koriste svaki dan, što im je poznato i što inače dobro stoji na burzama”, rekao je Horvat.

S druge strane, smatra da se onima koji ulažu više i direktno, iznose niže od 10.000 eura ne isplati ulagati jer su relativni troškovi direktnog ulaganja viši nego preko platforme.

“Tu je negdje razdjelnica, između pet i deset tisuća eura. Ja volim reći, kod nas ljudi imaju problem kad imaju više od 5.000 eura u džepu jer ne znaju trebaju li ići štedjeti, razmišljati o kupnji auta, investiranju na burzi ili možda štednji za neko gradilište. Ljudi s pet tisuća eura imaju problem. Kad imaju do pet tisuća eura, ljudi jako dobro znaju na što će to potrošiti, a s pet tisuća i više već imaju ozbiljne probleme jer ne znaju što i kako”, rekao je Horvat.

Uspoređujući Hrvatsku sa zapadnom Europom i SAD-om, financijski je stručnjak rekao da je tamo prag na 80.000 do 100.000 eura. “Drugim riječima, oni su kroz svoj sustav školovanja i kućnog odgoja naučili kako upravljati sa 100.000 eura, a kad idu na iznos veći od toga ili izlaze na nekakvo tržište, onda u pravilu uzimaju specijalistu, financijskog savjetnika ili investicijskog menadžera koji to razumije”, rekao je Horvat, dodavši da je kod nas tradicijski nedovoljno razvijeno to da pitamo kad nešto ne znamo.

“I najluđi punker zna da mu za organizaciju turneje treba menadžer. On super svira i ima odličan performans, ali za organizaciju ipak angažira nekoga tko to zna raditi”, usporedio je.

Ulaganje u zlato

Što se, pak, investiranja u zlato tiče, Horvat smatra da to nije za široke mase.

“I među stručnijim financijašima i investicijskim savjetnicima, najmanje ljudi poznaju robne burze jer su to vrlo specifična tržišta, nisu masovna, i tu treba biti znalac da bi mogli nešto napraviti. Cijene imaju neke svoje cikluse i puno toga se na razini opće kulture zna, ali kad idete ulagati, onda vam je opća kultura dovoljna da biste mogli razgovarati s nekim tko se u to razumije. Ako nađete nekog tko dobro poznaje to tržište, zašto ne, ali ja nikad nisam bio pristalica zlata niti previše rada na robnim tržištima”, rekao je Horvat, dodavši da je u zadnjih šest mjeseci zlato palo toliko koliko je dolar narastao.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Komentari

Vaš komentar