Ova je namirnica u Zagrebu skuplja nego u - Londonu i Barceloni

Takva praksa nije samo osobni dojam potrošača, već odraz šireg problema odnosa cijena i životnog standarda. Uz pomoć platforme Numbeo, najveće svjetske internetske baze podataka o troškovima života, koja omogućuje usporedbu cijena namirnica, pića i ugostiteljskih usluga u tisućama gradova diljem svijeta, Večernji list provjerio je kako cijene u Zagrebu stoje u usporedbi s cijenama u drugim europskim gradovima.

Prema podacima s Numbea, Zagreb se, kad je riječ o troškovima života, nalazi u donjoj polovini europske ljestvice, ali istodobno odskače od većine gradova u regiji po cijenama hrane i usluga. Na popisu od 213 europskih gradova, hrvatska metropola zauzima 137. mjesto s ukupnim indeksom troškova života od 53,7, što je znatno niže od zapadnoeuropskih i sjevernoeuropskih gradova, ali više od brojnih gradova srednje, istočne i jugoistočne Europe. Cijene namirnica u Zagrebu više su nego, primjerice, u Budimpešti, Varšavi, Beogradu ili Sofiji, iako su i dalje osjetno niže nego u Beču, Berlinu, Parizu ili Milanu.

Za određene proizvode visoko na ljestvici

Najzanimljiviji, svakako, jest podatak koji pokazuje da je, među više od pedeset država u južnom dijelu Europe, cijena boce vode od 1,5 litre najviša upravo u hrvatskim gradovima, pri čemu Zagreb i Rijeka dijele prvo mjesto s prosječnom cijenom od 1,14 eura. U cijeloj Europi, jači su ipak irski Limerick i norveški Oslo, gdje boca vode od litre i pol košta oko dva eura, dok talijanski gradovi poput Barija bilježe neusporedivo najniže cijene (0,34 eura). Analiza cijena ostalih osnovnih namirnica pokazuje da Zagreb nije među najskupljim europskim gradovima, ali se za pojedine proizvode nalazi relativno visoko na ljestvici. Tako su namirnice poput mlijeka (1,18 eura po litri) i kruha (1,68 eura za 500 g) u Zagrebu skuplje nego u dijelu istočne Europe, ali i dalje osjetno jeftinije nego, primjerice, u skandinavskim zemljama. U norveškim gradovima Trondheimu i Oslu cijena mlijeka često prelazi dva eura, dok se najjeftinija litra može pronaći na policama trgovina u Minsku za 0,76 eura.

Kilogram bijele riže, koji u Zagrebu prosječno stoji 2,61 eura, čini naš glavni grad nešto jeftinijim od najskupljih gradova poput švedske Uppsale ili maltske Slieme, gdje riža prosječno košta od tri do četiri eura. A to je možda i najvažnija namirnica u azijskim gradovima, zbog čega je i osjetno jeftinija nego u Zagrebu pa se u gradovima u Kini kilogram može kupiti za manje od eura. Posebno se ističu i cijene jaja i mesa. Cijena 12 jaja u Zagrebu je oko 3,47 eura, što je više nego u većini gradova srednje i istočne Europe, ali niže nego u mnogim gradovima Švicarske poput Ženeve i Züricha, gdje se jaja plaćaju gotovo sedam eura. Najjeftinija jaja mogu se pronaći u Prištini te ruskim i ukrajinskim gradovima, gdje se kutija prodaje za nešto manje od euro i pol.

Slično vrijedi i za pileći file i govedinu, čije su cijene u Zagrebu sličnije onima u zapadnoeuropskim nego istočnoeuropskim gradovima. Kilogram pilećeg filea prosječno se prodaje po 9,71 euro, što je nešto više nego, primjerice, u Londonu ili Barceloni, gdje košta 7,74, odnosno 7,81 euro. Ženeva i Zürich najskuplji su kada govorimo o goveđem mesu, za koje se ondje treba platiti više od pedeset eura, dok Zagreb ponovno zauzima zlatnu sredinu s prosječnom cijenom od 13,42 eura za kilogram. U ovoj je kategoriji Zagreb skuplji i od Splita, Rijeke te slovenske Ljubljane. Cijene voća i povrća u Zagrebu zauzimaju uglavnom srednje mjesto na europskoj tablici, a cijene, primjerice, luka ili krumpira bliže su onima u gradovima koji se nalaze na dnu ljestvice, nego onima koji su dobili titulu najskupljih.

Kupovna moć niža

Zagreb je, inače, što se tiče cijena hrane gotovo izjednačen s Bratislavom, a skuplji je od većine gradova u svojem neposrednom okružju. To potvrđuje i usporedba s drugim hrvatskim gradovima, iako je Split, zbog snažnog utjecaja turizma skuplji, Zagreb ostaje grad s najvišim prosječnim troškovima života na kontinentalnom dijelu zemlje, dok Rijeka bilježi tek neznatno niže vrijednosti.

Ključni problem, na koji Numbeo podaci također jasno upućuju, nije apsolutna razina cijena, već odnos cijena i primanja. Lokalna kupovna moć u Zagrebu iznosi 98,4, što je osjetno niže nego u gradovima poput Beča, Berlina ili Münchena. Drugim riječima, iako su cijene u Zagrebu nominalno niže nego u zapadnoj Europi, građani to osjećaju znatno snažnije zbog slabije platežne moći. Upravo taj nesrazmjer između cijena i kupovne moći čini svakodnevni život u hrvatskoj metropoli financijski izazovnijim nego što same brojke na prvi pogled sugeriraju.