Za pse se obično misli da su kratke pameti i da ih je lako smesti. Nova studija, međutim, sugerira da pseće pamćenje seže dalje nego što se misli.

Psi su sposobni zapamtiti što su ljudi radili u nedavnoj prošlosti, kaže se u izvješću objavljenom u časopisu Current Biology.

Takva vrsta pamćenja zove se epizodnom memorijom. To je sposobnost metalnog putovanja u vremenu i prisjećanja pojedinosti o nekom događaju.

Poznato je da epizodna memorija svojstvena ljudima i nekim primatima, ali dosad nije opažena u pasa.

“Pse nije moguće pitati, ‘sjećaš li se što se dogodilo jutros’?”, kaže znanstvenica Claudia Fugazza.

Zato je ona razvila tehniku nazvanu “Učini što i ja”, koja psima omogućava da ponašanjem odgovore na pitanje. Po toj metodi, psi su obučeni da imitiraju ljudsko ponašanje. Osoba, primjerice, može stati na stolac ili dotaknuti otvoreni kišobran.  Psi su naučeni da na zapovijed “učini to” ponove isto.

Ako pas ponovi radnju nakon vremenske odgode znači da ima epizodnu memoriju, kaže Fugazza, koja se bavi biologijom ponašanja (etologijom). 

Ona je za potrebe svog istraživanja tako obučila 17 pasa. Neki od njih uspjeli su na zapovijed “učini to” ponoviti radnju i nakon 24 sata, a to dokazuje epizodnu memoriju.

“Korištenje te naredbe nakon određenog protoka vremena jednako je kao da ste ih pitali: Sjećaš lii se što je učinio tvoj vlasnik”, rekla je Fugazza. On je na oponašanju ljudi već radila s dupinima, kitovima i papigama i uvjerena je da takva vrsta pamćenja postoji i u mnogih drugih životinja.

U studiju je uključila pripadnike raznih pasmina i mješance. Oni su uspjeli ponoviti zadatak svog trenera od sat pa do 24 sata kasnije. Nakon toga pamćenje im je izblijedjelo.

Neki znanstvenici, međutim, i dalje ne vjeruju da psi epizodno pamte jer nemaju osjećaj samospoznaje i žive u nekoj vrsti vječne sadašnjosti.

Znanstvenica sa sveučilišta u Newcastleu Gema Martin-Ordas smatra da je studija zanimljiva, ali da joj promiče složenost epizodnog pamćenja.

“Kada se mi sjećamo prošlih događaja, ne sjećamo se samo što smo radili (npr. jeli) nego i gdje je to bilo (npr. u kuhinji), tko je bio tamo (npr. mama) i kada se to dogodilo (npr. prekjučer)”, rekla je Martin-Ordas iako dodaje da je ideja o psećem pamćenju vrijedna istraživanja.

Drugi navode da Fugazzino istraživanje itekako ima smisla jer su psi društvene životinje.

“Psi imaju odlično pamćenje o mnogim događajima i ova studija pokazuje da još uvijek učimo o tome”, rekao je etolog sa sveučilišta Colorado Marc Bekoff koji nije bio uključen u istraživanje.