"Beogradski" Jimi Hendrix od vijaka i čelika

Showbiz 15. tra 201604:53 > 05:05
Bojana Janjić

Jimi Hendrix, jedan je od najsnažnijih simbola popularne kulture i rocka, kralj distorzije, glazbenik s kojim je električna gitara probila sve svoje granice i - vječna inspiracija. Štovatelji i umjetnici širom svijeta nerijetko podsjećaju na njegovo ime i stvaralaštvo. I na to da je njegova vječnost, u koju je, nažalost, prebrzo otišao.

Jedan takav događaj danas je Beogradu.

Stamen i, iako od metala, nikako hladan – baš kao nekada, on uživa i svira… Djelo ruku tridesetpetogodišnjeg Borisa Deheljana, obožavatelja iz Beograda. Izložba “Snaga duše”, koja nosi ime po Hendrixovoj pjesmi “Power of Soul”, bit će otvorena danas od 19 sati, u galeriji “Štab”, uz zvuke glazbe ovog neprežaljenog virtuoza na gitari.

“Beogradski” Hendrix, napravljen je u prirodnoj veličini, a težak je oko 200 kilograma. Završen je nakon šest mjeseci rada, često i po 10 sati dnevno, priča autor.

Grudi, šake i lice napravljeni su topljenjem žice, ostatak tijela je mrežasta struktura nastala spajanjem vijaka. U ovu skulpturu “stali” su i limovi, flahovi,  L profili, kockaste šipke, armatura od 6mm matice, žice i drugi metalni dijelovi.

Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić
Bojana Janjić

Nikakav kalup nije korišten, a utrošeno je 4.000 vijaka i 40 kg žice za zavarivanje, priča Deheljan.

Počeo je od cipela, a najviše vremena mu je trebalo za kosu, šake i lik. “Samo u frizuri se nalazi 80 metara armature od 6 mm”, objašnjava autor.

Za njega, kao i za mnoge, Hendrix je više od gitariste, kompozitora, pisca… “On je simbol pravih vrijednosti, u vremenu kada je svaki vid umjetnosti, naročito književnosti i glazbe, razapet na križ besmisla i zabave”, dodaje.

Deheljan je u svom hobiju spojio ljubav prema rocku i umjetnosti uopće, ljubav prema gitari, ali i prema radionici, gdje provodi veći dio svog dana baveći se motorima. Njegov talent odveo ga je i na film. Bio je dio tima koji je radio scenografiju za srpski horor “Mamula”, za “Četiri ruže” ali i za pojedine predstave. 

Bojana Janjić