Jimi Hendrix, jedan je od najsnažnijih simbola popularne kulture i rocka, kralj distorzije, glazbenik s kojim je električna gitara probila sve svoje granice i - vječna inspiracija. Štovatelji i umjetnici širom svijeta nerijetko podsjećaju na njegovo ime i stvaralaštvo. I na to da je njegova vječnost, u koju je, nažalost, prebrzo otišao.
Jedan takav događaj danas je Beogradu.
Stamen i, iako od metala, nikako hladan – baš kao nekada, on uživa i svira… Djelo ruku tridesetpetogodišnjeg Borisa Deheljana, obožavatelja iz Beograda. Izložba “Snaga duše”, koja nosi ime po Hendrixovoj pjesmi “Power of Soul”, bit će otvorena danas od 19 sati, u galeriji “Štab”, uz zvuke glazbe ovog neprežaljenog virtuoza na gitari.
“Beogradski” Hendrix, napravljen je u prirodnoj veličini, a težak je oko 200 kilograma. Završen je nakon šest mjeseci rada, često i po 10 sati dnevno, priča autor.
Grudi, šake i lice napravljeni su topljenjem žice, ostatak tijela je mrežasta struktura nastala spajanjem vijaka. U ovu skulpturu “stali” su i limovi, flahovi, L profili, kockaste šipke, armatura od 6mm matice, žice i drugi metalni dijelovi.
Nikakav kalup nije korišten, a utrošeno je 4.000 vijaka i 40 kg žice za zavarivanje, priča Deheljan.
Počeo je od cipela, a najviše vremena mu je trebalo za kosu, šake i lik. “Samo u frizuri se nalazi 80 metara armature od 6 mm”, objašnjava autor.
Za njega, kao i za mnoge, Hendrix je više od gitariste, kompozitora, pisca… “On je simbol pravih vrijednosti, u vremenu kada je svaki vid umjetnosti, naročito književnosti i glazbe, razapet na križ besmisla i zabave”, dodaje.
Deheljan je u svom hobiju spojio ljubav prema rocku i umjetnosti uopće, ljubav prema gitari, ali i prema radionici, gdje provodi veći dio svog dana baveći se motorima. Njegov talent odveo ga je i na film. Bio je dio tima koji je radio scenografiju za srpski horor “Mamula”, za “Četiri ruže” ali i za pojedine predstave.
