"Česti izljevi nasilja i netrpeljivosti sve bi nas trebali zabrinuti jer ne vode ničemu dobrome. Ne samo da mogu normalizirati nasilje, uključujući i verbalno, već i animozitet prema svima koji nisu kao vi, ne razmišljaju, pričaju, vjeruju ili izgledaju kao vi. Mogu rasplamsati stereotipe i predrasude, a to vodi diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje", upozorila je u izjavi pučka pravobraniteljica Šimonović Einwalter.

Ako govorimo o definiciji, najjednostavije je vratiti se onoj Ujedinjenih naroda.

"Pogrdan i diskriminatoran jezik" usmjeren prema osobi ili skupini

U svakodnevnom govoru pojam “govor mržnje” najčešće se odnosi na uvredljiv ili ponižavajući diskurs usmjeren prema pojedincu ili grupi na temelju njihovih urođenih ili percipiranih identitetskih obilježja – poput rase, religije ili spola – a koji može narušiti društveni mir.

Kako bi se uspostavio jedinstveni globalni okvir, Ujedinjeni narodi u svojoj Strategiji i Akcijskom planu za borbu protiv govora mržnje taj fenomen definiraju kao “bilo koju vrstu komunikacije – usmenu, pisanu ili ponašajnu – koja napada ili koristi pogrdan ili diskriminatoran jezik prema osobi ili skupini na temelju toga tko su, odnosno njihove religije, etničke pripadnosti, nacionalnosti, rase, boje kože, porijekla, spola ili drugog identitetskog obilježja", podsjeća na svojim stranicama UN.

Ipak, još uvijek ne postoji univerzalna definicija govora mržnje. Koncept ostaje predmet rasprave, posebice u kontekstu ravnoteže između slobode izražavanja, zaštite od diskriminacije i jednakosti.

Tri obilježja govora mržnje

UN-ova definicija ujedno je šira od zakonski zabranjenog “poticanja na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”, ali jasno ističe tri temeljna obilježja: govor mržnje može biti izražen bilo kojim oblikom izraza – uključujući slike, simbole, memove i geste – može se širiti online ili offline, inherentno je diskriminatoran ili pogrdan, te cilja stvarna ili percipirana identitetska obilježja, od religije i nacionalnosti do socioekonomskog statusa, invaliditeta ili seksualne orijentacije.

Važno je i da se govor mržnje odnosi isključivo na pojedince ili grupe ljudi, a ne na države, institucije, simbole, javne dužnosnike ili vjerske doktrine.

Emocionalno intenzivan sadržaj

Glavni tajnik UN-a António Guterres upozorio je kako se “mržnja i netrpeljivost šire internetom poput požara”. Digitalni alati olakšali su nastanak i širenje dezinformacija koje se – osobito kada pobuđuju jake emocije – šire brže od provjerenih informacija. Upravo zato se preporučuje: zaustavite se i #PazitePrijeDijeljenja.

Za razliku od tradicionalnih medija, online govor mržnje može nastati anonimno, uz minimalne troškove i dosegnuti globalnu publiku u stvarnom vremenu. Dodatni izazov predstavlja trajnost digitalnog sadržaja, koji se može iznova širiti i steći novu viralnost. Praćenje govora mržnje dodatno otežava ju golema količina online komunikacije, tehnička ograničenja automatiziranih sustava za moderiranje te nedostatak transparentnosti platformi.

Istodobno algoritmi društvenih mreža – koji često favoriziraju emocionalno intenzivan sadržaj – pogoršavaju problem jer pojačavaju vidljivost polarizirajućih poruka. Time raste pritisak na ranjive zajednice i otkriva se krhkost demokratskih institucija. Kao odgovor, neke države uvode mehanizme odgovornosti za internetske kompanije, zahtijevajući uklanjanje nezakonitog sadržaja. No takve prakse otvaraju važne rasprave o granici između zaštite od mržnje i narušavanja slobode govora.

Unatoč svim izazovima, UN i brojni drugi akteri nastavljaju razvijati pristupe za suzbijanje govora mržnje – od poticanja medijske i informacijske pismenosti do promicanja odgovorne, ali i slobodne komunikacije.

Online govor mržnje kao multiplikator političke nestabilnosti

Kako upozoravaju politolozi Pippa Norris i Ronald Inglehart (Cultural Backlash, 2019.), širenje govora mržnje online može djelovati kao multiplikator političke nestabilnosti te potaknuti nasilje, posebno u polariziranim društvima. Oni ističu da digitalni mediji često postaju alat za mobilizaciju populističkih pokreta koji govor mržnje koriste kao sredstvo homogenizacije vlastite baze.

S komunikološkog stajališta, istraživanje Vosoughija, Roya i Arala objavljeno u časopisu Science (2018.) pokazalo je da algoritmi društvenih mreža sustavno potiču širenje sadržaja koji izaziva bijes ili strah, čineći govor mržnje i dezinformacije vidljivijima i utjecajnijima.

Regulatorni aspekt dodatno objašnjava Cass Sunstein u djelu On Rumors (2009.), naglašavajući da svaka regulacija govora mržnje mora uspostaviti osjetljivu ravnotežu: zaštititi ranjive skupine, a istodobno ne narušiti slobodu govora koja je temelj demokracije.