Mit o kriminalnim imigrantima

Svijet 04. ožu 201612:11 > 12:13
N1

Dr. sc. Valerio Baćak, profesor kriminologije na Sveučilištu Rutgers u Sjedinjenjima Američkim Državama piše za N1 o utjecaju naseljavanja izbjeglica na stope kriminala.

Bez obzira na golemi trud koji oportuni političari ulažu kako bi anegdote retorikom pretvorili u stvarnost, ne smijemo dopustiti da nas uvjere da su imigranti zločinci. U društvenim znanostima, od ekonomske znanosti do kriminologije, jedan od rijetkih nalaza oko kojeg se većina istraživača može složiti jest da imigracija ne uzrokuje porast kriminala.

Imigranti druge i ponekad prve generacije doista jesu disproporcionalno zastupljeni u kaznenom sustavu mnogih zapadnoeuropskih zemalja. Ali ispravno tumačenje te statistike zahtijeva da uzmemo u obzir da su imigranti i izbjeglice od Italije do Skandinavije socijalno i ekonomski marginalizirani. Kad se s imigrantima i izbjeglicama usporedi dio lokalnog stanovništvo s jednakim društvenim statusom tada nestane i razlika u stopi kriminala.

 Pad nasilja i ekonomski rast; izbjeglice obrazovanije i imućnije od lokalnog stanovništva

Štoviše, gradska naselja gdje su se nastanili imigranti iz siromašnih zemalja često bilježe pad nasilja i ekonomski rast. Preventivni utjecaj imigracije na kriminal pokazao je u mnogim studijama možda najugledniji svjetski kriminolog, Robert Sampson, profesor na sveučilištu Harvard. Urbani centri s velikim brojem imigranata poput Dallasa i Phoenixa neki su od najsigurnijih američkih gradova.

Takvi nalazi nisu neobični jer emigracija, pogotovo transkontinentalna, uključuje fizički naporno i skupo putovanje, radi čega su emigranti često zdraviji, obrazovaniji i imućniji od stanovništva koje se ne odvaži na dug i nepredvidljiv put u nepoznato. To ne treba čuditi one koje brine izljev mladih liječnika i znanstvenika u potrazi za boljim životom izvan Hrvatske.

Za razliku od ekonomskih migranata, izbjeglice su izgubile članove obitelji u ratnim stradanjima, odvojili su se od poznate okoline i bili su izloženi različitim oblicima viktimizacije—kao što uostalom vrlo dobro znaju svi koji su preživjeli Domovinski rat. Emocionalne i psihičke posljedice tih iskustava, od osjećaja alijenacije do post-traumatskog stresnog poremećaja, znatno otežavaju prilagodbu novoj okolini, osobito u inicijalnom, tranzicijskom, periodu.

Znatno je manje istraživanja napravljeno o utjecaju ratnih izbjeglica na stopu kriminala, ali nema razloga zašto bismo očekivali bitno drugačije rezultate, pogotovo ako se izbjeglicama izađe u susret s adekvatnim sustavom medicinske i materijalne potpore u ranjivom periodu dolaska u novu i sve češće neprijateljski nastrojenu zemlju.

Dennis i Fatih

Antiimigracijski sentiment koji dijeli sve veći broj predsjednika vlada i država diljem Europe proizvodi upravo suprotno—zakone koji sputavaju integraciju i time stvaraju uvjete za marginalizaciju manjinskog stanovništva. Blokirane ekonomske i obrazovne prilike i diskriminacija od strane većinskog društva recept su za socijalni očaj i potrebom motiviran kriminal što su, između ostalih, pokazala iskustva francuskih građana podrijetlom iz zemalja Magreba.

Mnoge europske i američke studije potvrdile su sustavnu diskriminaciju imigranata, koja se poglavito odvija na tržištu rada. Primjerice, istraživači u Njemačkoj poslali su stotine prijava za posao s jednim turskim imenom i jednim koje zvuči tradicionalno njemački. Bez obzira što su prijave u svemu bile identične (npr. dob, nacionalnost, radno iskustvo, obrazovne kvalifikacije) osim u imenima, poslodavci su značajno češće pozitivno evaluirali prijavu fiktivnog aplikanta kojem je ime bilo Dennis nego onog koji se zvao Fatih.

Od nedavnih francuskih regionalnih izbora do vodećeg američkog republikanskog kandidata za predsjednika, Donalda Trumpa, političari s desnice profitiraju od propagiranja neutemeljenog i ideološki motiviranog straha. Hrvatska po tom pitanju nije drugačija. Ali strah nije opravdan, pogotovo ako se one koji bježe od ratnog i ekonomskog očaja zaštiti od ksenofobije i ako im se omoguće uvjeti da se uspješno integriraju u novu sredinu — čemu većina nesumnjivo teži. Pravedno, pravično i suosjećajno društvo nema se čega bojati.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.