Prije nego je rat buknuo u njegovom rodnom gradu u Siriji, Usaid Barho je igrao nogomet, gledao filmove Jackie Chana i obožavao lijepu libanonsku pop pjevačicu Nancy Ajram. Dječak je sanjao da će jednog dana krenuti na sveučilište i postati liječnik.

Život je pak imao druge planove, pa se 14-godišnjak nedavno našao na stubama šijitske džamije u Bagdadu, gdje je otkopčao jaknu, pokazao da je opasan eksplozivom i potom se predao čuvarima.

“Oni su nas zaveli da se pridružimo kalifatu,” rekao je Usaid novinaru New York Timesa nekoliko dana kasnije na tajnoj lokaciji u Iraku u intervjuu u kojem je prepričao kako su ga regrutirali sunitski ekstremisti Islamske države.

Barho se s radikalnim učenjima prvo susreo u džamiji u svom rodnom gradu Manbij, smještenom u blizini Aleppa. Tinejdžer je rekao da se grupi pridružio dobrovoljno, “iz vjere u islam”. Umjesto da ode u školu on je jednog jutra pobjegao od kuće i završio u pustinjskom kampu gdje je u dva mjeseca savladao osnove vojnog treninga, naučio pucati iz puške i zaposjedati zgrade.

https://youtube.com/watch?v=8zcVs8COxyA

“Oni su u mene usadili ideju da su šijiti nevjernici i da ih moramo ubijati,” prepričao je Usaid koji se ubrzo nakon novačenja našao u Iraku gdje je požalio zbog odluke i zaključio da mu “ispiru mozak”.

“Ubrzo sam primijetio stvari koje su drugačije od islama”. Dok su sunitski radikali kod kuće oštro kažnjavali pušenje, u pustinjskom kampu su borci uživali cigarete bez ustručavanja, a muškarci međusobno imali spolne odnose iza šatora.

“Ja sam podigao svoju ruku kad su pitali tko želi postati samoubojica,” kaže Barho i objašnjava kako je procijenio da će mu to pružiti najbolju priliku za dezertiranje. Tinejdžer je nekoliko dana proveo u društvu njemačkog dragovoljca i boravio u različitim sigurnim kućama u Bagdadu i Faludži da bi mu konačno jednog jutra rekli kako je “vrijeme da se opaše eksplozivom”.

Usaid se našao na ulazu šijitske džamije u bagdadskoj četvrti Bayaa. “Otvorio sam jaknu i rekao ‘imam samoubilački pojas’ ali se ne želim raznijeti.”

Uslijedile su kaotične scene koje je jedan od prolaznika zabilježio telefonom, a Usaid je kasnije pristao ponovno uprizoriti događaj za NYT.

Dječak kaže da mu je želja vratiti se kući, no kakva ga sudbina očekuje nije jasno. Irački obavještajac koji je prisustvovao intervjuu kaže da će za istragu slučaja trebati vremena. Tinejdžer je na kraju razgovora ponovio nadu da će ostvariti želju i postati liječnik i dodao da mu nedostaje majka. Prema njegovim riječima Iračani su obećali da će ga jednog dana vratiti kući.