Deset godina nakon smrti, Arafat i dalje palestinski heroj

Kada je umro 11. studenoga 2004., bio je predsjednik Palestinske samouprave s vrlo nejasnim statusom.

Deset godina kasnije, njegov nasljednik Mahmud Abas dobio je u UN-u status promatrača. Ali činjenično, Palestinci i dalje čekaju državu, 66 godina nakon utemeljenja Izraela.

Arafat je "nacionalni simbol jer nikad nije abdicirao i posvetio je život" borbi za neovisnu državu, ocjenjuje Nathan Brown iz centra Carnegie.

Do posljednjih dana, u svom opkoljenom glavnom stožeru u Ramali, gdje su mu izraelski buldožeri bili pod prozorima, on je prkosio. Zbog toga se palestinska stvar identificira upravo s Jaserom Arafatom, kaže Karim Bitar s Instituta za međunarodne i strateške odnose.

"Njegova pobjeda je u tome što je uspio Palestinu od humanitarnog pitanja pretvoriti u nacionalno", kaže Xavier Abou Eid, glasnogovornik PLO-a, pokreta koji je Arafat utemeljio i vodio sve do svoje smrti.

Maslinova grančica i jurišna puška

Iako je PLO vodio oružanu borbu, Arafat se 1974. prvi put dramatično pojavio u Ujedinjenim narodima, nudeći mirno rješenje, te je rekao: "Danas sam došao s maslinovom grančicom i s puškom borca za slobodu. Ne dopustite da mi maslinova grančica padne iz ruke". Govor je bio prekretnica u naporima Palestinaca da se izbore za međunarodno priznanje svojih težnji.

Optuživan za terorizam od strane Izraela, protjeran iz Jordana 1970. i iz Libanona 1982., Arafat se tek nakon sporazuma iz Osla vraća iz egzila.

Sporazumi potpisani 1993. bili su iznimno važan trenutak u palestinsko-izraelskom sukobu. Bio je to prvi izravan sporazum između Izraela i palestinskih političkih predstavnika, zamišljen kao okvir budućih odnosa između Izraela i eventualne Palestinske države, kada se riješe sva neriješena pitanja konačnog statusa dviju država.

Povijesnim stiskom ruke s izraelskim premijerom Yitzhakom Rabinom na potpisivanju sporazuma u Washingtonu stavio je točku na 27 godina egzila i stao na čelo Palestinske samouprave. Zajedno s Rabinom, ubijenim 1995., i Shimonom Perezom 1994. dobiva Nobelovu nagradu za mir.

Ali, ocjenjuje Bitar, da bi kročio nogom na palestinsko tlo morao je učiniti brojne ustupke, bez ikakvih jamstava.

Unatoč neuspjehu sporazuma iz Osla, nastavku okupacije i kolonizacije, ono po čemu Palestinci pamte Arafata je, kaže Eid, da je "unatoč svim greškama bio pronositelj poruke koja se čula od izbjegličkih logora u Libanonu do Palestinaca u Čileu, preko Gaze i Zapadne obale". Znao je mobilizirati mase, a 2004. nakon smrti proglašen je mučenikom.

Međutim, kaže Bitar, Arafat je bio "revolucionar ali ne i državnik, imao je osobnu vlast i nije znao formirati institucije i planirati budućnost".