Rat u Ukrajini traje već gotovo tri mjeseca, a ruske snage još uvijek nisu blizu ciljeva koje je postavio Vladimir Putin.

Međutim, nakon tjedana intenzivnog bombardiranja, ukrajinske snage na istoku su izgubile neke svoje položaje.

U suštini, pojavljuju se dva bojišta. Rusi pojačavaju napore da zauzmu regije Lugansk i Donjeck. Ukrajinci ih pokušavaju i zadržati i odsjeći. To je trodimenzionalna vojna šahovska ploča. A prirodne granice koje oblikuje jedna rijeka u istočnoj Ukrajini već utječu na napredovanje obiju strana, piše CNN.

Ruske snage zauzele su ponešto teritorija. Njihovo napredovanje, posebno na jugu, datira iz prvih dana invazije, što sada pokušavaju konsolidirati. U epicentru sukoba – u industrijskom pojasu regije Lugansk – Rusi su pribjegli općem bombardiranju.

Kao što je rekao jedan ukrajinski dužnosnik: “Rusi ne mijenjaju taktiku, uništavaju gradove i tek onda ulaze na spaljenu zemlju.”

Ruske kopnene snage zasad zauzimaju vrlo malo teritorija, dok anegdotski izvještaji govore o lošoj disciplini i moralu u nekim jedinicama.

Rusija još uvijek ima nešto manje od 100 taktičkih skupina jačine bojne u Ukrajini, prema američkim dužnosnicima, te još 20 neposredno iza granice. Svaka skupina ima oko 1000 vojnika, ali američki dužnosnici procjenjuju da su mnogi oslabljeni nakon više od dva mjeseca sukoba.

Lugansk i Donjeck

U Lugansku i Donjecku, ciljevima ruske “specijalne vojne operacije”, nijedan grad još nije pao pod rusku kontrolu osim Mariupolja. To bi se moglo promijeniti nakon tjedana nemilosrdnog granatiranja industrijskog pojasa Luganska, niza gradova poput Sjeverodonjecka i Rubižne. Čini se da je ukrajinski otpor u gradu Rubižne slomljen. Ostavljen je samo krajolik ruševina, bez vode, struje i ljudi.

Okupatori, mahom čečenski borci i milicija samoproglašene Luganske Narodne Republike, dolaze u pustoš. No gubitak grada Rubižne učinio je ranjivim susjedni Sjeverodonjeck, koji je prije invazije bio grad sa 100.000 ljudi i gdje se još 15.000 njih krije u podrumima. A ako ukrajinski otpor više ne bude održiv, bit će potrebne nove obrambene linije kako bi se spriječilo rusko napredovanje prema zapadu.

No ruska ofenziva sa sjevera bila je puno manje uspješna. Ovdje teče vijugavi Siverskij Donjec. Rijeka izvire u Rusiji i teče u Ukrajinu, tvoreći močvare, poplavne ravnice i mrtve rukavce, prosijecajući litice od krede. Drugim riječima, noćna mora za vojni napad.

Rusi su pokušali, ali očito nisu uspjeli prebaciti nekoliko pontona preko rijeke u nastojanju da opkole ukrajinske trupe. Satelitske snimke koje je analizirao CNN pokazuju da su najmanje tri mosta uništena ovog tjedna, a Rusi su pretrpjeli velike gubitke.

Rijeka

Dalje na zapad čini se da su Rusi prešli rijeku, ali prerano je reći je li to u održivom i dovoljnom broju. U posljednjih mjesec dana, otkako su okupirali Izjum, postigli su samo ograničen napredak unatoč rastegnutim ukrajinskim linijama. A njihov strateški cilj – Slavjansk – ima dubinsku obranu.

Kako bi održala ofenzivu na ovom području, ruska vojska treba zalihe, a one moraju doći s druge strane granice. Opskrbna linija vodi od Bjelgoroda do ukrajinskog željezničkog čvorišta Kupjanska i dalje na jug.

Čini se da su ukrajinske snage odlučne prekinuti ovaj lijevak te su postigle napredak u ponovnom zauzimanju teritorija sjeverno i istočno od Harkiva. U prvom redu, to je smanjilo rusku vatru na sam grad. A na nekim mjestima ukrajinske jedinice su sada blizu ruske granice i imaju ruske opskrbne linije u dometu topništva.

Video koji je geolocirao CNN, pokazao je da je nekoliko modernih ruskih tenkova T90M uništeno dok su ukrajinske jedinice napredovale na istok prema Siverskij Donjecu. Ukrajinci sada kontroliraju grad Starij Saltiv.

Opet je rijeka prirodna prepreka, a u ovom području mogla bi ometati daljnji napredak Ukrajine. Ali ukrajinska protuofenziva već je dovela do toga da su Rusi povukli neke jedinice kako bi zaštitili svoj zapadni bok i zadržali čak 20 bojni u Bjelgorodu.

Kako kaže Mick Ryan, bivši američki general-bojnik, Ukrajinci su “zadali glavobolje ruskim zapovjednicima dok polako troše svoju borbenu moć na istoku”. Ali Ryan ne očekuje ambicioznije ukrajinske ofenzive, koje bi iscrpile ionako napregnute resurse. Ukrajinci će vjerojatno nastaviti s kontinuiranim “grickanjem” kako bi povratili svoj teritorij, umjesto opće ofenzive na svim frontovima.

Manje dinamična slika na jugu

Manje je dinamična slika na jugu, gdje su se linije bojišnice malo pomaknule. Rusi još uvijek kontroliraju znatno poljoprivredno zemljište u regijama Herson i Zaporižja, ali njihovi napori da se pomaknu dalje na sjever bili su sporadični. U Hersonu, na primjer, javni su nemiri zamrli, djelomično zato što je navodno otišlo 45% stanovništva regije.

Rusi nastavljaju s napadima krstarećim projektilima na Odesu i druge obalne regije, bez puno svrhe osim teroriziranja civilnog stanovništva. Svaki pokušaj napada na grad s kopna ili mora čini se vrlo nevjerojatnim, pogotovo nakon potonuća ruske raketne krstarice Moskve.

Američki obavještajci odbacuju svaku neposrednu mogućnost da će ruske snage pokušati zauzeti cijelu ukrajinsku obalu. To bi vjerojatno zahtijevalo potpunu mobilizaciju unutar Rusije, korak koji Putin do sada nije naredio.

Umjesto toga, čini se da Rusi namjeravaju učvrstiti svoju kontrolu nad kopnenim koridorom koji ide od granice do Krima i pokušati “integrirati” Herson u “ruski svijet” uvođenjem ruskih putovnica, rublje i marionetske uprave.

No njihovi opunomoćenici vladaju područjima u teškim uvjetima, s ozbiljno narušenim zdravstvenim i komunalnim uslugama. I postoji mnogo dokaza da ruske jedinice tretiraju regiju kao prodavaonicu slatkiša, kradući sve, od traktora do muzejskih izložaka. Zasad nema ozbiljnih napora u upravljanju ovim područjima.

Malo tko očekuje povlačenje bilo koje strane u nadolazećim mjesecima. Rat iscrpljivanja izgleda vjerojatnija opcija jer oružje koje isporučuju SAD i njegovi saveznici uspostavlja ravnotežu na bojnom polju. Prve američke haubice sada su na prvoj crti bojišnice. Ravnateljica američke nacionalne obavještajne službe Avril Haines izjavila je ovog tjedna da i Rusija i Ukrajina vjeruju da mogu nastaviti napredovati u vojnom smislu pa kratkoročno nema prostora za pregovore.

Rat iscrpljivanja

“Neizvjesnost bitke, koja se razvija u rat iscrpljivanja, u kombinaciji s Putinovim suočavanjem s neusklađenošću između svojih ambicija i trenutačnih ruskih konvencionalnih vojnih sposobnosti, vjerojatno znači da bismo i u sljedećih nekoliko mjeseci mogli vidjeti nepredvidivu i potencijalno eskalirajuću putanju”, kaže Haines.

Možda je najveći rizik za Ukrajinu to što bi rat poput ovog, s današnjim linijama bojišnice, bio težak, ali održiv za Rusiju. Međutim, to bi snažno pogodilo ukrajinsko gospodarstvo, za koje se već očekuje da će se ove godine smanjiti za 45 posto, prema procjeni Svjetske banke. Putin bi tada mogao čekati priliku da još jednom krene u ofenzivu na zemlju za koju vjeruje da nema pravo na postojanje.

Postoji i dodatni rizik, iako još nije očigledan, da bi osjećaj hitnosti Zapada da podupire Ukrajinu gotovinom i oružjem mogao oslabjeti ako sukob počne stagnirati. Sjetite se Sirije.

No tijek ruske invazije na Ukrajinu već je prkosio većini očekivanja. Bliži se vrijeme kada bi kritične odluke ili pogreške bilo koje strane mogle utjecati na ishod.

Riječima kineskog stratega Sun Tzua: “Prilika da se osiguramo od poraza leži u našim vlastitim rukama, ali priliku da porazimo neprijatelja pruža nam sam neprijatelj”, prenosi Index.