Eksplozija koja je uništila ruski dotok plina podijelila Europu. Poljska i Njemačka u sukobu

Napad 2022. na izrazito kontroverzne plinovode pokrenuo je međunarodnu potragu za počiniteljima, pri čemu je sumnja odmah pala na Rusiju, a čak je i SAD morao poricati umiješanost, piše CNN.

Danas se misterij oko eksplozija i dalje nastavlja, čak i dok se Njemačka priprema za proces protiv osumnjičenih ukrajinskih saboterâ. A nastojanja Poljske da zakoči slučaj – navodno kako bi zaštitila svog saveznika Ukrajinu – stvorila su nove napetosti u Europi.

Njemačka se čini odlučnom izvesti slučaj Nord Stream pred sud, izdavši naloge za uhićenje dvojice Ukrajinaca – Volodimira Žuravljova, uhićenog u Poljskoj, i Serhija Kuznjecova, uhićenog u Italiji – osumnjičenih za sudjelovanje u eksploziji.

Vođe drugih zemalja dovode u pitanje treba li uopće voditi kazneni postupak protiv navodnih počinitelja.

Odluka poljskog suda iz sredine listopada da oslobodi Žuravljova, nakon višemjesečnog odugovlačenja s njegovim izručenjem, ozbiljno je potkopala nade Berlina u suđenje. Prema mišljenju suca, ako je sabotažu Nord Streama doista izvela Ukrajina, to bi bio opravdan odgovor na ničim izazvanu invaziju.

„Ako je Ukrajina doista bila organizator ovog čina agresije, onda samo Ukrajina može biti odgovorna za ovaj događaj“, rekao je sudac Dariusz Lubowski u presudi kojom se zaustavlja izručenje Žuravljova Njemačkoj, izvijestio je TVN24.

Četrdesetdevetogodišnji Ukrajinac tvrdi da s napadom nema nikakve veze te da je u vrijeme eksplozije bio u Ukrajini.

Njemački tužitelji tvrde da je Žuravljov, „obučeni ronilac“, „bio dio skupine pojedinaca koji su postavili eksploziv na plinovode Nord Stream 1 i Nord Stream 2 u blizini otoka Bornholma u rujnu 2022.“. Tim je navodno koristio lažne identitete kako bi unajmio jahtu kojom su se prevezli do mjesta napada.

Serhij Kuznjecov, 49-godišnji bivši ukrajinski vojnik i navodni koordinator operacije, uhićen je po njemačkom nalogu u Italiji krajem kolovoza. Njegov odvjetnik, Nicola Canestrini, rekao je za CNN da Ukrajinac poriče bilo kakvu krivnju te da trenutačno ulaže žalbu na odluku talijanskog Vrhovnog suda o izručenju Njemačkoj.

„Problem Europe, problem Ukrajine, problem Litve i Poljske nije što je Nord Stream 2 dignut u zrak, nego to što je uopće izgrađen“, rekao je poljski premijer Donald Tusk početkom listopada.

„Sigurno nije u interesu Poljske, niti u interesu pristojnosti i pravde, procesuirati ili izručiti ovog građanina drugoj državi“, dodao je.

Tuskov stav odražava dugogodišnje zabrinutosti u Europi i šire zbog plinovoda.

Još 2007. tadašnji poljski ministar obrane Radek Sikorski kritizirao je planirani plinovod Nord Stream 1 kao „najskandalozniji pokušaj gospodina Vladimira Putina da podijeli i oslabi EU“.

Ovisnost Europe o ruskim ugljikovodicima bila je na udaru i američkih administracija još od vremena Georgea W. Busha. Taj je stav dugo bio dvostranački: kao što je senator Ted Cruz rekao 2019., plinovod Nord Stream 2, „ako bude dovršen, učinit će Europu još ovisnijom o ruskoj energiji, još ranjivijom na rusku ucjenu“.

U Europi je poljski stav razotkrio duboke podjele.

„Šokantnim“ je taj stav nazvao mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó – jedan od rijetkih saveznika Rusije na kontinentu i nedavni korisnik američke iznimke koja mu dopušta nastavak kupnje ruske nafte i plina.

„Jedno je jasno: ne želimo Europu u kojoj premijeri brane teroriste“, napisao je na X-u.

Za mnoge u sjevernoj Europi pažnja usmjerena na to tko je dignuo Nord Stream u zrak odvlači pozornost od pitanja kako je uopće izgrađen.

Bivši litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis rekao je za CNN da bi nas pravno izoliran slučaj mogao „natjerati da zaboravimo kako smo uopće došli do toga“.

Stav poljske vlade „ima puno veze s njihovom unutarnjom politikom, budući da je njihov predsjednik iz vrlo nacionalističke stranke“, rekla je Helga Kalm, zamjenica direktorice Estonskog međunarodnog centra za obranu i sigurnost. „To je njihov način da poruče Njemačkoj da čini pogrešnu stvar“ ustrajući na procesu koji bi mogao naštetiti ukrajinskim interesima.

Mnogi iz postsovjetskih država Europe, posebno Poljaci, danas se osjećaju potvrđeno nakon desetljeća upozoravanja na nastojanja europskih sila poput Njemačke da poboljšaju odnose s Rusijom.

Potraga za „pravdom“

I Danska i Švedska – u čijim se vodama nalazi trasa Nord Streama – odbile su voditi postupke u vezi s eksplozijama, pri čemu se Švedska pozvala na nedostatak jurisdikcije. No Njemačka nastavlja dalje.

„To je država vladavine prava“, rekao je Stefan Meister, stručnjak za istočnu Europu iz Njemačkog vijeća za vanjske odnose.

„Mislim da je ovo ponajprije motivirano unutarnjim razlozima“, dodao je. S desnim populistima iz AfD-a koji dovode u pitanje vjerodostojnost državnih institucija, dopuštanje da njemačko pravosuđe odradi svoj posao odnosi se na „vjerodostojnost sustava, institucija i vladajućih političkih elita“.

Njemačka je bila glavni pokretač izgradnje plinovoda Nord Stream u Europi. I imala je velike koristi. Godine 2016. gotovo 30% njemačkih potreba za plinom osiguravali su ruski dobavljači koji su opskrbljivali plin preko Nord Streama 1.

Njemački kancelar između 1998. i 2005., Gerhard Schröder, potom je pokušao ući u upravni odbor ruskog energetskog diva Gazproma i postao predsjednik ruskog naftnog giganta Rosnefta nakon odlaska iz politike.

Plinovodi su tako postali simbol ovisnosti o jeftinim ruskim ugljikovodicima, za koje su kritičari smatrali da su zamijenili principijelni stav prema ruskoj agresiji u Ukrajini 2014. i u Gruziji 2008. Bivša kancelarka Angela Merkel bila je posebno kritizirana zbog svog pomirljivog pristupa Moskvi.

U upravo objavljenim memoarima Merkel odbacuje tvrdnje da je Njemačka bila ovisna o ruskom plinu, napisavši: „posebice u slučaju Nord Streama 2, premda kroz taj plinovod nikada nije tekla ni kap plina… Bio je to relikt neuspjele investicije.“

S obzirom na to koliko su mnogi u njemačkoj politici bili povezani s izgradnjom Nord Streama, danas bi mnogi političari rado stvorili distancu od slučaja, kaže Meister.

„Imam dojam da se žele oprati“, rekao je.

Potreba za jasnoćom

Magla koja okružuje slučaj samo pogoršava napetosti u Europi u vrijeme kada je jedinstvo protiv Rusije – i suočavanje s nepredvidljivim saveznikom u SAD-u – važnije nego ikada. Ruski napori da posije razdor u inozemstvu dobro su dokumentirani, ali ovdje je Kremlj možda postigao svoj cilj i bez da je išta poduzeo.

Nord Stream „prijeti dodatnim pitanjima i možda pukotinama unutar saveza“, rekao je Landsbergis. „Posebno u vrijeme kada više nismo u miru, to se ne smije zaboraviti.“

Bez obzira na ishod njemačke potrage za pravnim razrješenjem slučaja Nord Stream, ruski plin neće opet teći prema jugu kao prije 2022. Od ruske invazije u punom opsegu, Europa se bori osloboditi višedesetljetne ovisnosti o ruskom plinu. Gubitak Nord Streama taj je proces samo ubrzao.

Udio Rusije u uvozu plina putem cjevovoda u EU pao je s više od 40% u 2021. na oko 11% u 2024., prema podacima EU-a.

„Pravo mjesto za Nord Stream 2 je na dnu mora, u komadima“, rekao je estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna u ožujku.