Nigerijski novinar za N1 o vjerskom nasilju: Zajednice kršćana spaljuju, stanovnike protjeruju i ubijaju

Govorimo o vjerskom nasilju u Nigeriji. Kako biste opisali opću sliku? Tko je danas u Nigeriji najviše ugrožen i koje su militantne skupine najaktivnije uključene?

"Vjersko nasilje i napadi uglavnom na kršćane kod nas su već dugo prisutni. Ako se vratimo u prošlost, vidjet ćemo da su napadi započeli za vrijeme našeg bivšeg predsjednika Goodlucka Jonathana. U početku su ih izvodili pripadnici skupine poznate kao Boko Haram, što se ugrubo prevodi kao "zapadno obrazovanje je zabranjeno". Počeli su 2011. godine, kada su napadi bili usmjereni na crkve. Zapravo, to se poslije proširilo i na napade na zgradu sjedišta UN-a u Abuji, a svjedočili smo i napadima na sjedište policije. Većina napada dolazi od islamističkih skupina: Boko Harama, Islamske države - Zapadna Afrika, organizacije Ansaru, različitih skupina. To traje već više od 10 godina, i to u velikim razmjerima. Traje više od 10 godina. Kad pitate tko je najviše ugrožen, govorimo o kršćanskim zajednicama smještenima u južnoj Kaduni, u saveznoj državi Plateau, u Benueu, Tarabi, Adamawi, Kwari, državi Niger... I to se nastavlja. Tijekom godina velik je broj ljudi ubijen, uglavnom kršćana.

"I muslimani pogođeni nasiljem"

Kao što kažete, kršćani su ti koji su posebno na meti džihadističkih skupina poput Boko Harama i Islamske države - Zapadna Afrika. Postoje li i muslimanske skupine koje su također meta tih džihadista?

"Dakle, kako mi to vidimo, postoje savezne države na sjeveru, koje graniče sa zemljama sjeverno od Nigerije, s Nigerom - države poput Yobea, Bornoa, Katsine. Svjedočili smo događanjima i u Sokotu te u državi Zamfara. U tim područjima zapravo nije riječ o kršćanima ili muslimanima, nego o teritorijalnoj kontroli. Oni preuzimaju lokalne uprave i gotovo u potpunosti njima upravljaju bez prisutnosti nigerijske države ili državnog aparata. Dakle, oni preuzmu područje i njime upravljaju. U tim područjima stanovništvo je pretežno muslimansko, pa su i muslimani pogođeni nasiljem jer za njih ne postoji državna zaštita."

Postoji rašireni međunarodni narativ da u Nigeriji traje genocid nad kršćanima. Prema vašem iskustvu na terenu, biste li rekli da je to točno?

"Prema definiciji genocida, ako to primijenimo na ono što se zbiva ovdje, ja sam ipak malo suzdržan opisati to kao genocid. Ima li ubojstava? Apsolutno! Ubijaju li kršćane? Apsolutno! Pale li crkve? Apsolutno! Jesu li ubojstva brojna? Da, riječ je o stotinama ljudi. Kršćanske zajednice, posebno u državi Plateau, južnoj Kaduni, Tarabi, Benueu... Zajednice spaljuju, stanovnike protjeruju i ubijaju. Dakle, ja to još ne bih nazvao genocidom, ali svjedočimo velikom broju ubijenih kršćana u zemlji. Jako velikom broju, na tim lokacijama."

Neki od tih napada događaju se na području tzv. "srednjeg pojasa", gdje su sukobi pastira i poljoprivrednika također vrlo česti. Koliko je to nasilje uistinu vjerski motivirano, a koliki su motiv teritorij, resursi i otimanje zemlje?

"Kada ljudi govore o sukobima pastira i poljoprivrednika, često to ne stave u pravi kontekst. Jer vrlo rijetko svjedočimo tome da se poljoprivrednici bore protiv pastira. Pastiri, navodni "pastiri", zapravo su naoružani Fulaniji, muslimanske skupine naoružane vojnom opremom. Poljoprivrednici nemaju automatsko oružje. Poljoprivreda se temelji na osnovnim alatima, mačetama i motikama. Čak i nemaju mehanizaciju, plugove. To je poljoprivreda za vlastite potrebe: proizvedeš hranu za obitelj, a višak prodaš na tržištu. Dakle, poljoprivrednici zapravo nemaju mogućnosti za ikakvo nasilje. Ono što se događa jest da se Fulaniji i džihadisti skrivaju iza priče o pastirima kako bi napadali zajednice, protjerali ih s njihove zemlje, iz njihovih sela, te zauzimali ta sela. Zapravo ne postoji sukob pastira i poljoprivrednika, poljoprivrednici se ne bore, oni su najčešće žrtve napada. Svjedočimo namjernom planu islamista i džihadista, uglavnom Fulanija sa sjevera Afrike, da preuzmu područja pretežno naseljena kršćanima tako što ih protjeruju s njihove zemlje i iz njihovih sela."

Kada su crkve, svećenici i kršćanska sela meta, jesu li glavni motivi zastrašivanje ili etničko čišćenje kršćana na tim područjima? Koji su glavni motivi džihadističkog nasilja nad kršćanima, je li to ideologija, zastrašivanje, otkupnine ili nešto drugo?

"Mislim da je pomalo od svega navedenoga. Za operacije trebaju financijska sredstva, a financiraju se otmicama za otkupninu. Žele sijati strah među ljudima. Također žele osigurati da ljudi u tim područjima, u "srednjem pojasu", nemaju sigurnost i slobodu ići u crkvu i slobodno se moliti. Ako ste kršćanin, katolik na primjer, i vašeg svećenika otmu tijekom nedjeljne mise, ne biste baš bili oduševljeni odlaskom u crkvu. Dakle, to je kombinacija svega ovoga. Cilj je da kršćani ne mogu slobodno ići u crkvu na tim lokacijama. Kada govorite o "srednjem pojasu", svjedočimo mnogim aktivnostima u državi Kwara, kao i u državi Niger, napadi u državi Plateau i dalje traju, u južnoj Kaduni također, onda još imate Benue, Tarabu, Adamawu, južni Borno koji je većinski kršćanski. Dakle, cilj svega toga jest sijati strah i otjerati ljude s njihove zemlje i iz njihovih zajednica kako bi islamisti preuzeli to područje."

"Masovne grobnice"

Postoje li brojke ili provjereni podaci o žrtvama džihadističkog nasilja, o kršćanskim žrtvama u Nigeriji? Postoje li pouzdane procjene o tome koliko je ljudi ubijeno u posljednjih godinu dana ili nekoliko godina?

"Nažalost ne postoje jer je sustav slab. Nema odgovornosti. Vlasti u većini slučajeva žele umanjiti stvarne brojke. Vlasti uglavnom nisu prisutne u nekima od tih zajednica, pa novinari uglavnom ovise o izvješćima lokalnih zajednica. Tako vidite da se dogodi napad i zajednica pokopa ljude u stotinama. Vidite masovne grobnice... To je glavni izvor podataka za medije. Od vlasti nema pouzdanih podataka."

Koliko je nigerijska država učinkovita kada je riječ o zaštiti civila i kršćanskih zajednica? Što obični ljudi kažu, kako se osjećaju u pogledu osobne sigurnosti? Mogu li vjerovati vladi da će zaštititi njihovu sigurnost, sigurnost građana Nigerije?

"Nažalost, ne mogu. Nitko ne vjeruje vladi niti se na nju oslanja radi zaštite, pa zajednice organiziraju lokalne straže kako bi se same zaštitile, ali omjer snaga je protiv njih. Džihadisti imaju oružje vojne razine, a zajednice imaju jednostavne puške, mačete, lukove i strijele i slično. Nema nikakva povjerenja u sposobnost vlasti da ih zaštite. I zato svjedočimo napadima u posljednjih otprilike mjesec dana, osobito nakon optužbi Donalda Trumpa o nigerijskoj vladi. Unatoč povećanju broja sigurnosnih snaga, i dalje se događaju otmice i napadi."

"Ne postoji problem između običnih kršćana i muslimana"

Kako lokalne muslimanske zajednice reagiraju na džihadističko nasilje i terorizam? Jesu li i džamije, imami ili muslimanski vođe izloženi napadima kada se protive Boko Haramu i drugim terorističkim skupinama?

"Da, jesu. I oni pate, kao što sam već spomenuo. Ali većina napada na muslimane i muslimanske zajednice odvija se na područjima koja kontroliraju islamisti. Na primjer, u državi Borno vidjet ćete napade na muslimane dok se mole ujutro, vidjet ćete napade na džamije. No uglavnom se ti napadi događaju u područjima gdje postoji borba za kontrolu između islamista i nigerijskih snaga. Dakle, većina tih napada ima za cilj pokazati da ih nigerijska vlada ne može zaštititi. Nije riječ o sustavnim, ciljanim napadima na muslimanske zajednice, nego su ranjivi zbog svoga zemljopisnog položaja."

Unatoč nasilju, postoje li primjeri komunikacije ili suradnje između umjerenih muslimanskih i kršćanskih skupina u Nigeriji? Postoje li primjeri koji vam daju nadu za bolju budućnost?

"Zapravo ne postoji problem između običnih kršćana i običnih muslimana. Nema sukoba, nema problema. Obje religije skupa žive već vrlo dugo, od uspostave Nigerije. Bilo je nekih neslaganja koja su dovela do nasilja, ali općenito uzevši, postoji miran suživot. Postoje muslimanski i kršćanski poljoprivrednici. Na nacionalnoj razini vidimo sultana od Sokota i Kršćansku udrugu Nigerije kako zajedno rade, stvaraju skupinu, pokušavaju širiti poruke mira, pomirenja i suživota između dviju religija. Dakle, zapravo nije bilo velikog problema između muslimana i kršćana u Nigeriji, sve dok se nisu pojavili džihadisti i Boko Haram."