Pet primjera kada su Zimske olimpijske igre postale političko bojno polje

„Događaj poput Olimpijskih igara inherentno je politički jer je u suštini riječ o natjecanju među državama“, rekao je Andrew Bertoli, docent na madridskom IE-u koji proučava odnos sporta i politike. „Igre tako mogu postati arena u kojoj se države natječu za prestiž, poštovanje i meku moć.“

Ako je povijest ikakav pokazatelj, ni ovoga puta neće biti drukčije. Od invazija i nacista do nuklearnih kriza — ovo je pet trenutaka u kojima su se politika i Zimske olimpijske igre sudarile, piše Politico.

1980.: Američko „Čudo na ledu“

Jedan od najikoničnijih trenutaka u olimpijskoj povijesti dogodio se usred ponovnog jačanja napetosti Hladnog rata između SAD-a i Sovjetskog Saveza. SSSR je samo nekoliko mjeseci ranije napao Afganistan, a retorika Washingtona prema Moskvi postala je oštrija, pri čemu je Ronald Reagan mjesec dana ranije uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima s izrazito antisovjetskom platformom.

Na Zimskim igrama 1980. u Lake Placidu, u saveznoj državi New York, to se rivalstvo dviju supersila jasno vidjelo na ledu. Američka muška hokejaška reprezentacija — sastavljena uglavnom od studenata i amatera — suočila se sa sovjetskom momčadi, iskusnim strojem koji je redovito osvajao zlatne medalje. Amerikanci praktički nisu imali izgleda.

A onda se dogodilo nemoguće.

U senzacionalnom preokretu, američka momčad pobijedila je 4:3, što im je kasnije pomoglo i da osvoje zlato. Kako su posljednje sekunde otkucavale, komentator ABC-ja Al Michaels slavno je uzviknuo: „Vjerujete li u čuda? Da!“

Učinak je nadilazio sport. Za mnoge Amerikance ta je pobjeda bila snažan moralni poticaj u razdoblju obilježenom geopolitičkom tjeskobom i podjelama. Reagan je kasnije rekao da je to dokaz kako „dobri dečki u teškom svijetu mogu završiti prvi“. Nasljeđe „Čuda na ledu“ traje i danas — američki predsjednik Donald Trump dodijelio je članovima te momčadi Kongresnu zlatnu medalju u prosincu prošle godine.

2014.: Rusija napada Krim nakon Sočija

Četiri dana.

Toliko je Moskva čekala nakon što je ugostila Zimske olimpijske igre u ruskom ljetovalištu Sočiju prije nego što je poslala vojsku na Krim i okupirala te anektirala ukrajinski poluotok.

Ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič pobjegao je u Moskvu nekoliko dana ranije, svrgnut prosvjedima koji su tražili demokraciju i bližu integraciju s EU-om. Dok su prosvjednici ispunjavali kijevski Trg neovisnosti, njihovi sukobi s policijom prikazivali su se na televizijama diljem svijeta — paralelno s olimpijskim prijenosima na kojima je Rusija dominirala u broju osvojenih medalja.

Jedva što je olimpijski plamen ugašen u Sočiju 23. veljače, već su 27. veljače kamioni i tenkovi ušli na Krim. Vojnici bez oznaka postavili su blokade, zauzeli zgrade lokalne vlasti i podigli rusku zastavu.

Kasnije iste godine Rusija se suočila s optužbama za državni doping-program, a mnogim sportašima oduzete su zlatne medalje.

2022.: Rusija ponovno napada Ukrajinu

Postoji obrazac.

Ruski predsjednik Vladimir Putin pojavio se na svečanom otvaranju Zimskih igara u Pekingu 2022., gdje se susreo s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom i proglasio partnerstvo „bez granica“.

Četiri dana nakon završetka Igara, 24. veljače, Putin je objavio „specijalnu vojnu operaciju“, praktički objavivši rat Ukrajini. Ubrzo su ruske snage ušle u zemlju, a projektili su padali po Kijevu, Harkivu i drugim gradovima.

Prema američkim obavještajnim podacima, kako je izvijestio The New York Times, kineski su dužnosnici navodno zamolili Kremlj da odgodi napad dok Igre ne završe. Peking je zanijekao da je imao prethodna saznanja o invaziji.

2018.: Korejsko jedinstvo na pozornici

Dok se Južna Koreja pripremala ugostiti Zimske igre u planinskoj regiji Pjongčang, samo nekoliko stotina kilometara dalje Sjeverna Koreja provodila je nuklearna i raketna testiranja, izazivajući globalnu zabrinutost. Američki predsjednik Donald Trump čak je zaprijetio vojnom akcijom. Međunarodni olimpijski odbor rekao je da „pomno prati“ situaciju zbog zabrinutosti oko sigurnosti održavanja Igara.

No u novogodišnjem obraćanju sjevernokorejski vođa Kim Jong Un signalizirao je spremnost na sudjelovanje. Na kraju su sjevernokorejski sportaši ne samo sudjelovali, već su na svečanom otvaranju marširali zajedno s južnokorejskim kolegama pod jednom zastavom — zastavom ujedinjene Koreje.

Pjongjang i Seul udružili su snage i u ženskom hokeju na ledu, poslavši jednu zajedničku reprezentaciju — još jedan rijedak znak jedinstva koji je pomogao ponovnom pokretanju diplomatskih razgovora. Ipak, napetosti su se nakon Igara vratile i traju do danas.

1936.: Hitler ponovno militarizira Porajnje

Mnogo je rečeno o Ljetnim olimpijskim igrama 1936. u Berlinu, na kojima je nacistički režim zabranio sudjelovanje židovskim sportašima i iskoristio Igre za širenje propagande.

No nekoliko mjeseci ranije Njemačka je ugostila i Zimske olimpijske igre u Garmisch-Partenkirchenu, omogućivši nacistima da prikažu sliku mirne i prosperitetne zemlje te obnove međunarodni ugled gotovo dva desetljeća nakon Prvog svjetskog rata. Na jednoj poznatoj fotografiji s tog događaja vidi se Adolf Hitler kako s Josephom Goebbelsom potpisuje autograme kanadskoj klizačkoj reprezentaciji.

Tjednima nakon završetka Igara, Hitler je poslao vojsku u Porajnje, grubo kršeći Versajski ugovor. Francuska i Velika Britanija gotovo da nisu reagirale, a mnogi povjesničari smatraju da je to ohrabrilo nacistički režim da kasnije napadne Poljsku — čime je započeo Drugi svjetski rat.