prva faza primirja
Prekid vatre u Gazi: Trajan mir ostat će nedostižan bez okončanja okupacije

Nikakva brutalna sila, nikakav genocid i nikakva prijetnja raseljavanjem neće spriječiti palestinski narod da ustraje u svom pravu na otpor okupaciji, piše britansko-palestinski akademik i novinar Azzam Tamimi za Middle East Eye.
Dobre vijesti, napokon, iz Egipta u četvrtak ujutro. Postignut je dogovor o okončanju izraelskog genocidnog rata u Gazi. Po mom mišljenju, vodstvo Hamasa zasigurno ne bi pristalo na sporazum da za palestinski narod nisu postignuti konkretni dobitci, piše Tamimi.
Za razliku od prijašnjih primirja koja nisu dugo trajala – zbog izraelskih kršenja – ili se nikada nisu ostvarila, ovaj sporazum rezultat je međunarodnog napora koji predvode Sjedinjene Američke Države, uz sudjelovanje najmanje osam arapskih i muslimanskih zemalja.
Takva međunarodna koalicija čini se čvrstim jamstvom da će se, jednom kad se dogovor potpiše, on i poštovati. Prisutnost dvojice Trumpovih izaslanika te dvojice vrlo visokih katarskih i turskih dužnosnika to je, čini se, potvrdila.
Nedvojbeno, dogovor nije bilo lako postići. Trebalo je nekoliko dana i noći iscrpnih rasprava koje su se vrtjele oko Trumpova plana od 20 točaka, za koji se vjeruje da je izmijenjena verzija plana koji je izvorno predstavio arapskim i muslimanskim čelnicima na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku, dodaje se u tekstu.
Unatoč izmjenama i dopunama koje je unio izraelski premijer Benjamin Netanyahu, kako bi plan pretvorio u dokument o kapitulaciji Hamasa, palestinski je pokret bio vrlo oprezan da ne odgovori izravno s „da“ ili „ne“. Umjesto toga, reagirao je promišljeno sročenom izjavom u kojoj izražava spremnost na pozitivan pristup i daljnje pregovore.
Nema mnogo dostupnih podataka o detaljima rasprava u Šarm el-Šeiku. Ipak, može se pretpostaviti da je velik dio napora pregovaračkog tima Hamasa bio usmjeren na usklađivanje dogovora s glavnim zahtjevima pokreta: povlačenje izraelskih trupa, razmjenu zarobljenika, omogućavanje ulaska humanitarne pomoći i određivanje rasporeda obnove, piše Hamimi.
Još nije kraj
Rat će stati, a Izraelci će se postupno povući iz Gaze kako bi se otvorio put za razmjenu zarobljenika (ratnih zarobljenika). Razumljivo je da će obnova i pitanje upravljanja doći u kasnijoj fazi.
No, najkonkretniji rezultat ovog dogovora jest propast Netanyahuova plana da slomi otpor i isprazni Gazu od njezinih stanovnika. Sporazum je također udarac tzv. frakciji religijskog cionizma, koja je i predvodila genocid u Gazi.
Nadalje, dvije godine genocida razotkrile su Izrael pred očima cijelog svijeta. Više nego ikada prije, svijet prepoznaje cionizam onakvim kakav jest – kao suprematistički, naseljeničko-kolonijalni projekt, dodaje se.
Izraelski vodeći dužnosnici, uključujući Netanyahua, optuženi su ratni zločinci na najvišim svjetskim sudovima. To se nikada neće zaboraviti ni zanemariti – ni sada ni u budućim generacijama.
Činjenica da je dogovoreno primirje ni na koji način ne znači da će izraelski ratni zločini biti zaboravljeni ili oprošteni. Vrijedi podsjetiti da je Hamas oduvijek tražio dogovor o primirju. Netanyahu i njegova ekstremistička vladajuća koalicija sabotirali su sve ranije pokušaje postizanja sporazuma – pa čak i one koji su već bili zaključeni.
Ono što se ovaj put promijenilo jest da američki predsjednik Donald Trump očajnički želi osvojiti Nobelovu nagradu za mir. Ali moramo shvatiti da to ni u kojem slučaju ne znači kraj problema. Palestinci još uvijek nisu stekli slobodu za koju se bore već više od sto godina, piše britanski akademik.

Zato će borba za slobodu neminovno i dalje trajati. Ne samo to – dokle god izraelska okupacija traje, napetosti u regiji neće prestati, a novi sukobi vjerojatno će ponovno izbiti u budućnosti.
Zato će obećani „trajan mir“ o kojem govori Trump ostati nedostižan bez potpunog okončanja cionističke okupacije Palestine.
Kako može biti mira dok su stanovnici Gaze zatočeni pod opsadom u otvorenom zatvoru, a stanovnike okupiranog Zapadnog Jordana svakodnevno napadaju židovski doseljenici koji im otimaju zemlju, pale maslinike i uništavaju sredstva za život?
Hamasov prijedlog za trajan mir
Formula Hamasa za trajan mir počinje dugoročnim primirjem – hudnom.
Hudna je u islamskoj jurisprudenciji priznat i obvezujući ugovor čiji je cilj obustaviti borbe s neprijateljem na određeno vremensko razdoblje. Može biti kraća ili dulja, ovisno o obostranim potrebama i interesima.
Izvediv plan za mir
Uvjeti hudne, kako ih opisujem u svojoj knjizi Hamas: Neispisana poglavlja, jednostavni su i jasni: potpuno izraelsko povlačenje sa svih teritorija okupiranih u lipnju 1967.; uklanjanje svih doseljenika s tih područja; te oslobađanje svih palestinskih zatočenika iz izraelskih zatvora.
Sve što je manje od hudne znači da Izrael nije ozbiljan u pogledu trajnog mira.
Vrijeme je da američki i europski čelnici počnu ozbiljnije shvaćati palestinski pokret otpora i razmotre njegovu ponudu dugoročnog primirja. Nakon propasti sporazuma iz Osla i uništenja svake mogućnosti rješenja o dvije države, hudna možda još uvijek predstavlja jedini izvediv plan za mir, argumentira Hamimi.
Hamas kao ideja
Za mnoge Palestince, Hamas nije samo vojska – on je ideja, kultura i pojava. Vojno gledano, pokret je zasigurno oslabljen dvogodišnjim ratom, ali nije uništen. No, kao ideja, otpor izraelskoj okupaciji i zločinima življi je nego ikad – bez obzira nosi li ime Hamas ili neko drugo.
Ta ideja sada je snažnija nego ikad.
Kao što smo svjedočili tijekom protekle dvije godine, od 7. listopada 2023., mnogi Palestinci, posebno u Gazi, smatraju da Hamas i dalje ostaje istinski predstavnik palestinske borbe za slobodu. Prema nedavnim anketama, unatoč svoj boli i patnji stanovnika Gaze, ovaj pokret i dalje je njihov prvi izbor.
To ne bi trebalo čuditi, s obzirom na to da je većina stanovnika Gaze potomstvo Palestinaca koji su 1948. bili prisiljeni napustiti svoja sela i gradove, kada su cionističke oružane skupine počinile masakre na raznim mjestima kako bi protjerale autohtono stanovništvo.
Stanovnici Gaze, zajedno s pokretima otpora, dokazali su da nijedna brutalna sila, nijedan masakr, nijedan genocid i nijedna prijetnja protjerivanjem ne mogu spriječiti palestinski narod da ustraje u pravu na otpor okupaciji – i da se vrati kući, na onu istu zemlju s koje su njihovi roditelji i djedovi protjerani uz pomoć cionista i imperijalističkih zapadnih država prije više od 78 godina, zaključuje se.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare