Prijeti li svijetu nuklearni rat? "Ništa se ne mijenja, ali u idućim godinama još će država doći do nuklearnog oružja"

Naime, za paniku je podosta odgovoran bivši ruski predsjednik i aktualnih zamjenik predsjednika Ruskog sigurnosnog vijeća Dmitrij Medvedev.

"To je to. Prvi put od 1972. godine, Rusija (bivši SSSR) i SAD nemaju ugovor kojim se ograničavaju strateške nuklearne snage. SALT 1, SALT 2, START I, START II, ​​SORT, Novi START – sve je u prošlosti", napisao je na platformi X i sve "pojačao" fotografijom iz "Igara prijestolja" na kojoj piše "Winter is coming" (Zima dolazi).

Upravo je on osobno 2010. s tadašnjim američkim predsjednikom Barackom Obamom potpisao netom istekli sporazum New START, posljednji preostali bilateralni dogovor koji je ograničavao strateške nuklearne arsenale Moskve i Washingtona, uključujući broj raspoređenih bojevih glava i sustava za isporuku. Ugovor je ograničavao broj raspoređenih strateških nuklearnih bojevih glava na 1550 po svakoj od strana, uz stroga pravila verifikacije i razmjene podataka. Bez tog sporazuma SAD i Rusija više nisu zakonski obvezne držati svoje strateške nuklearne arsenale u okviru dogovorenih granica, što se nije dogodilo otkako su potpisani prvi ugovori o kontroli naoružanja. Iako su Rusi htjeli potpisati novi sporazum, Amerikancima to više nije u interesu.

Zašto su Rusi za, a Amerikanci protiv?

"Sporazum je nudio ravnotežu moći. Bez njega nestaju ograničenja koja ponajprije ne odgovaraju aktualnoj strategiji SAD-a. Amerikanci imaju veće kapacitete i mogućnosti razvoja nuklearnog naoružanja pa to žele iskoristiti, prvenstveno zbog Kine koja nije uključena u sporazume i ubrzano razvija svoje nuklearne mogućnosti", objasnio nam je Cvrtila pa naglasio da to ne znači više projektila:

"Njihova brojka nije toliko bitna, bitnija je tehnologija i upravo na njenom razvoju trenutno glavne svjetske sile toliko rade."

Rusi više nisu u društvu tih svjetskih sila?

"Za Amerikance nisu, ne gledaju ih kao takvu ili kao vojnu prijetnju. Zašto i bi? Kompletni fokus usmjeren je na Kinu. Ruse je iscrpio rat u Ukrajini i svjesni da zaostaju, bili su voljni produžiti sporazum pa dobiti na vremenu. Ali, američka se vojna strategija promijenila i nestao je interes za održavanjem sporazuma."

Ipak, Cvrtila tvrdi da prijetnje za međunarodnu sigurnost nema.

"Ovim se neće dogoditi veliki preokret u smislu globalne i svjetske sigurnosti. Ponajprije će kraj sporazuma utjecati na odnose Rusije i SAD-a, s tim da u smislu ravnoteže moći gubi Rusija. Amerikanci su prepoznali kineske napore da se pozicioniraju kao značajnija nuklearna sila i, s obzirom na to da imaju najveće kapacitete, odlučili su unaprijediti svoju tehnologiju. Zato se i izdvaja više novca iz proračuna u te svrhe. No, straha od nuklearnog rata nema, svi su svjesni da bi to označilo kraj svijeta."

Osim razvoja naoružanja, tehnološki razvoj podrazumijeva obrambeni aspekt.

"Da, ubrzano se radi i na razvoju obrambenih mogućnost. Donald Trump je još tijekom predsjedničke kampanje pričao o zlatnoj kupoli i do kraja mandata želi je završiti. Zato mu je Grenland bitan, kupola vrijedna oko 27 milijardi dolara bila bi iznad njega."

Može li se ona graditi i bez američkog preuzimanja Grenlanda?

"Da, sporazumi s Danskom to omogućavaju."

Je li Grenland neophodan za to ili se SAD može okrenuti nekoj drugoj zemlji?

"Tamo bi se postavili ključni sustavi i zato je Grenland bitan. Iako u ovom trenutku postoje kapaciteti za zaštitu, ponajprije kroz sustave nadzora, ne postoji direktna zaštita od eventualnih napada i to je ono što Amerikanci žele osigurati. A za to im nije potrebno preuzeti Grenland i zasad su od toga odustali, ali do kraja Trumpova mandata su još tri godine pa je sve moguće. Svakako, ako se ide u proširenje obrambenih kapaciteta, sustavi zaštite bit će na Grenlandu."

Hoće li u dogledno vrijeme biti novih nuklearnih sporazuma?

"Zasad ih Amerikanci ne trebaju, ali kad će ići prema njima, onda će prvenstveno u njih uključiti Kinu."

Bez Rusije?

"Ne, bio bi to trokut, koji može dodatno ojačati suradnju Rusije i Kine, ali potrebno je znati da Kinezi igraju dugoročnu igru. Prvenstveno su fokusirani na ekonomiju u ovom trenutku i neće dodatno podgrijavati situaciju, posvetit će se svojim ciljevima. Također, ako u tom dugoročnom procesu zaključe da im prijateljstvo s Rusijom šteti, prekinut će ga."

Sama spomen nuklearnog naoružanja i mogućnosti njegova korištenja izaziva paniku kod ljudi. To se nije promijenilo u odnosu na sve čemu se svjedočilo unazad nekoliko desetljeća kad bi ta tema došla u prvi plan. Svjesni su toga i Rusi pa se tako, smatra Cvrtila, mogu objasniti Medvedevove poruke.

"To što on radi treba gledati kroz komunikacijski aspekt. Otkako je počeo rat u Ukrajini, on je sklon bombastičnim izjavama sa svrhom zastrašivanja, ali još se ništa što je rekao nije ostvarilo. Namjerno širi paniku. Po mom mišljenju, na istoj smo distanci kao i jučer, dok je sporazum vrijedio. Naravno, svi smo svjesni što nuklearno naoružanje može pa je strah logičan, ali osim u slučaju Japana, nuklearno naoružanje koristilo se kao sredstvo zastrašivanja i odvraćanja."

Tehnološki razvoj i nepostojanje sporazuma lako može dovesti i do situacije u kojoj bi još zemalja moglo imati nuklearno naoružanje?

"Siguran sam da će u narednih pet do deset godina još država doći do njega jer je to ozbiljan instrument odvraćanja. Uostalom, Ukrajinci to najbolje znaju i svjesni su da do ruske invazije ne bi došlo da se 1994. nisu odrekli kompletnog nuklearnog arsenala. Živimo u nemirnim vremenima, međunarodni poredak više ne štiti male države i doći će do raznih promjena. Primjerice, ne bih se iznenadio da Europa proširi "nuklearni kišobran". Trenutno su Velika Britanija i Francuska jedine, ali s vremenom bi još zemalja moglo do nuklearnog naoružanja. Gledajući širu regiju, lako bi do njega mogla i Saudijska Arabija, koja duže vrijeme pregovara o tome sa SAD-om, a i potpisala je sporazum s Pakistanom, koji je vojna sila. Tu je i Iran..."

Zvuči dramatično, ali Cvrtila ponavlja da to nije tako.

"To je tema koja ne zauzima ključne strateške poglede svjetskih sila i na kraj ovog sporazuma ne treba gledati kao na nešto dramatično", zaključio je.