Tisuće inženjera stižu u najdublji kanjon na svijetu: Super-brana vrijedna 167 milijardi dolara

60 gigavata čiste energije

Projekt Medog odobren je 2025. godine i pokrenuo je hitnu mobilizaciju tisuća inženjera i radnika u samo srce Himalaje, u najdublji kanjon na svijetu. Cilj je preusmjeriti rijeku Yarlung Tsangpo kroz goleme tunele i pretvoriti Veliki zavoj, gdje se rijeka na kratkoj udaljenosti obrušava tisućama metara, u svojevrsnu prirodnu bateriju iskorištenu inženjerskim zahvatima.

Projekt se opisuje kao radikalan i kontroverzan. Umjesto klasične brane s velikim akumulacijskim jezerom, plan predviđa riječni cjevovod s divovskim tunelima koji preusmjeravaju tok i napajaju turbine golemih razmjera. Procijenjeni trošak iznosi 167 milijardi dolara, a obećanje je proizvodnja 60 gigavata čiste energije za opskrbu milijuna domova i industrije.

Veliki zavoj rijeke i „vrhunski izazov“ inženjerstva

U srcu Himalaje rijeka Yarlung Tsangpo opisuje se kao izuzetno snažna i neukrotiva. Na području Velikog zavoja rijeka se strmoglavljuje tisućama metara, stvarajući prirodni vodopad koji projekt želi pretvoriti u energetski izvor.

Izgradnja hidroelektrane Medog znači gradnju u ekstremnim uvjetima: u dubokom kanjonu, među masivnim stijenama, geološkim rasjedima i pod prijetnjom monsunskih poplava.

Hitna mobilizacija i logistika

Prije same izgradnje brane, projekt mora savladati gotovo „nemoguće“ okruženje. Opskrba je ključna: bez cesta teška mehanizacija ne može doći do rijeke.

Autocesta Medog zamišljena je kao glavna prometna žila projekta, kojom u dolinu dolaze tisuće radnika i inženjera. Opisi sugeriraju nastanak privremenog grada u izolaciji, s neprekidnom opskrbom i stalnim protokom opreme.

Prvi korak: preusmjeravanje rijeke

Da bi se brana uopće mogla graditi, rijeka Yarlung Tsangpo mora se privremeno skrenuti. U stijene kanjona probijeni su obilazni tuneli koji omogućuju zaobilaženje gradilišta.

Ti tuneli moraju izdržati razornu snagu monsunskih poplava, pri čemu brzina toka doseže i 15 metara u sekundi. Ključni trenutak nastupa kada se otvor zatvara masivnim betonskim blokovima, a rijeka se preusmjerava na umjetnu rutu.

Iskop do temeljne stijene

Nakon preusmjeravanja slijedi uklanjanje sedimenta i rastresitog kamenja sve do čvrste temeljne stijene. Inženjeri zatim ubrizgavaju cement pod visokim pritiskom kako bi zapečatili pukotine i spriječili prodor vode ispod brane.

Ta „zavjesa“ cementa ključna je sigurnosna mjera, jer konstrukcija mora podnijeti golemo opterećenje i ekstremne prirodne uvjete.

Divovski tuneli ispod Himalaje

Dok brana raste iz riječnog korita, ključni radovi odvijaju se pod zemljom. Projekt se oslanja na najveće strojeve za bušenje tunela ikad izrađene, koji probijaju kilometre planine kako bi se stvorio potreban pad za proizvodnju energije.

Tuneli se odmah oblažu armiranim betonom, dok nepredvidiva geologija i podzemne vode pod visokim tlakom predstavljaju stalnu prijetnju.

Tuneli široki poput željezničkih

Istodobno se kopa više tunela, dovoljno širokih da kroz njih može proći vlak. Cilj je smanjiti trenje i omogućiti protok vode ogromnim brzinama.

Kako bi se zaštitile turbine i sustav, ugrađuju se komore koje ublažavaju nagle promjene tlaka, djelujući kao hidraulični amortizeri.

Čelik, rendgenske kontrole i rast brane

U završnim dijelovima tuneli se oblažu čelikom kako bi izdržali ekstremne pritiske. Svako zavarivanje prolazi rendgensku kontrolu, jer bi i najmanji kvar imao katastrofalne posljedice.

Sama brana gradi se kontinuirano, bez prekida, pomoću kabelskih dizalica koje precizno postavljaju slojeve betona. Proces se uspoređuje s 3D printerom od betona, a ugrađeni sustavi hlađenja sprječavaju pucanje materijala tijekom stvrdnjavanja.

Gradnja u ekstremnim uvjetima

Preljevni dijelovi dodatno su ojačani kako bi izdržali poplave i potrese. Unatoč ekstremnoj hladnoći tibetanskih zima, gradnja se ne zaustavlja – beton se grije i stalno nadzire.

Postavljanjem kontrolnih vrata brana poprima konačni oblik, dok se u podzemlju nastavlja izgradnja energetskog srca sustava.

Najveća umjetna pećina i obećanje energije

U planini nastaje golema umjetna pećina u kojoj se ugrađuju divovske turbine. Teški rotori, težine više od tisuće tona, podižu se s tolerancijom od svega nekoliko milimetara.

Transformatori zatim podižu napon, a ultravisokonaponski dalekovodi prenose energiju preko „krova svijeta“ prema ostatku Kine.

Nakon testiranja svih sustava, rijeka se ponovno pušta u tok, akumulacija se puni, a prve rotacije turbina označavaju početak proizvodnje – uz obećanje da će Medog isporučivati 60 gigavata električne energije.