Tko je Said Džalili, čovjek koji bi mogao naslijediti Laridžanija u ključnom trenutku

Laridžanijeva smrt ostavila je ozbiljan vakuum u vrhu vlasti, posebno u Vijeću za nacionalnu sigurnost, ključnom tijelu koje upravlja vojnim i sigurnosnim strategijama Irana u trenutku pojačanih napetosti sa Sjedinjenim Državama i Izraelom.

Iskusni pregovarač i protivnik Zapada

Said Džalili (60) smatra se jednim od najutjecajnijih političara u konzervativnom bloku. Najpoznatiji je kao glavni iranski pregovarač o nuklearnom programu u razdoblju od 2007. do 2013. godine, za vrijeme predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada.

Njegov pregovarački stil često je opisivan kao tvrd i nepopustljiv, što ga je činilo teškim sugovornikom za zapadne diplomate. Bio je otvoreni protivnik nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, smatrajući ga previše popustljivim prema Zapadu.

Od rata do vrha politike

Rođen 1965. godine u Mašhadu, Džalili potječe iz skromne obitelji – otac mu je bio ravnatelj škole. Doktorirao je političke znanosti na Sveučilištu Imam Sadek, gdje se kasnije bavio i akademskim radom.

Kao dobrovoljac paravojne formacije Basidž sudjelovao je u Iransko-iračkom ratu, tijekom kojeg je teško ranjen i izgubio dio desne noge. Zbog toga je u Iranu poznat kao "živi mučenik“, što mu donosi dodatni politički legitimitet među konzervativcima.

Karijeru je nastavio u Ministarstvu vanjskih poslova, a potom i u Vijeću za nacionalnu sigurnost. Kandidirao se i na predsjedničkim izborima 2013. godine, gdje je zauzeo treće mjesto, ali je zadržao snažan utjecaj u političkom životu zemlje.

Mogući nasljednik u ključnom trenutku

Smrt Laridžanija otvorila je pitanje tko će voditi iransku sigurnosnu politiku u jednom od najosjetljivijih trenutaka za zemlju.

Analitičari smatraju da je Džalili jedan od najozbiljnijih kandidata za tu funkciju, bilo kao privremeno ili trajno rješenje.

Njegovo imenovanje moglo bi označiti dodatni zaokret prema tvrđoj politici prema SAD-u i regionalnim protivnicima.

Istodobno, izostanak pragmatičnijih figura poput Laridžanija mogao bi dodatno učvrstiti poziciju radikalnijeg krila unutar iranskog režima.