VIDEO / Kako stanovnici drevnog grada Tira prkose izraelskom bombardiranju i ne napuštaju grad

„Morat će nas odvesti silom“, rekao je muškarac u tridesetima, koji je pobjegao iz svog doma sa suprugom i dvogodišnjim sinom, naglašavajući da se „neće predati“.

Unatoč izraelskim kopnenim operacijama i prijetnji potpune invazije, „ne želimo napustiti svoju zemlju… naše srce je ovdje“, rekao je za AFP.

Libanon je uvučen u rat na Bliskom istoku kada je libanonski pokret otpora Hezbolah, saveznik Teherana, 2. ožujka počela ispaljivati rakete na Izrael kao odgovor na opetovano izraelsko kršenje primirja iz rujna 2024. te odmazdu za ubojstvo iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija.

Izrael je odgovorio intenzivnim napadima i rasporedio kopnene snage u južnom Libanonu. Oko 20.000 ljudi, uključujući oko 15.000 raseljenih iz obližnjih sela, prkosi naredbama izraelske vojske za evakuaciju koje obuhvaćaju veći dio obalnog grada i dijelove juga zemlje.

Koliko dugo grad može izdržati?

U starom dijelu Tira ljudi su nagurani u kršćanskoj četvrti koja nije obuhvaćena naredbom za evakuaciju te u nekoliko škola. No mnogi se pitaju koliko dugo grad može izdržati.

U utorak je oko desetak eksplozija potreslo Tir i okolna područja, što je bilo najžešće bombardiranje od početka rata. Izraelski borbeni zrakoplovi i dronovi kružili su nebom do noći, izvodeći napade u kojima su ozlijeđene najmanje 24 osobe, prema vlastima, dok se crni dim dizao u zrak.

Hezbolah ima snažnu prisutnost u Tiru. Njegova žuta zastava s kalašnjikovom vijori se na stupovima rasvjete u gradu poznatom po dugim pješčanim plažama i drevnim ruševinama. Muškarci u crnom mogu se vidjeti na kružnim tokovima, kako jure napuštenim ulicama na skuterima ili pregledavaju zgrade pretvorene u ruševine.

Nakon upozorenja izraelske vojske na napade, pucaju u zrak kako bi upozorili preostale civile da pobjegnu.

Mustafa Ibrahim al-Sayed (50) kaže da nikada ne napušta školski kompleks gdje je našao utočište sa svoje dvije supruge i njihovih 11 djece. Porijeklom iz pograničnog sela, pobjegli su u Tir tijekom prethodnog rata između Izraela i Hezbollaha 2024. godine.

„Svi se boje za svoje domove i zemlju, ali što možemo učiniti?“ rekao je.

„U svom životu ovo je peti put da sam raseljen“, dodao je, objašnjavajući da je prvi put bio nakon izraelske invazije na južni Libanon 1978.

„Ne želim ponovno biti raseljen.“

"Idemo ravno u humanitarnu katastrofu"

Izraelska vojska u srijedu je optužila Hezbollah da postavlja vojnu infrastrukturu u stambenim područjima u Tiru i okolici. Dan ranije Izrael je najavio da namjerava uspostaviti „sigurnosnu zonu“ u južnom Libanonu do rijeke Litani, koja teče sjeverno od Tira.

Time bi se praktično stvorila tampon zona duga oko 30 kilometara od izraelske granice. Izrael je bombardirao nekoliko mostova preko Litani rijeke, tvrdeći da želi spriječiti Hezbollah u opskrbi, dok je libanonski predsjednik optužio Izrael da želi odsjeći to područje od ostatka zemlje.

Samo jedan most još uvijek povezuje Tir s područjima sjevernije, uz usku, oštećenu obalnu cestu koja vijuga između plantaža banana i naranči.

„Ako pogode taj most, idemo ravno u humanitarnu katastrofu“, upozorio je Alwan Charafeddine, zamjenik gradonačelnika Tira.

„To će biti opsada — konvoji s opskrbom više neće moći doći do Tira.“

„Naše zalihe su gotovo iscrpljene“, rekao je, navodeći hitne potrebe poput hrane i goriva za generatore.

„Zaustavite to“

Nekoliko lokalnih i hitnih službi reklo je za AFP da su primili pozive izraelskih časnika koji su tražili da stanovnici poštuju naredbe za evakuaciju.

„Ja znam svoj posao, vi radite svoj’“, rekao je Mortada Mhanna, voditelj jedinice za upravljanje katastrofama u Tiru, da je odgovorio izraelskom časniku.

„Savjetovali smo svim ljudima da odu. Rekli smo im da možemo osigurati autobuse“ uz pratnju vojske, rekao je za AFP.

„Svi kažu: ‘Ne, želimo ostati ovdje’“, dodao je Mhanna, ističući: „Ja ću biti posljednji koji će otići.“

Nada Reda Abu Sari (82), međutim, nije ostala svojom voljom.

Mjesecima spava na madracu na podu učionice nakon što je pobjegla iz svog sada uništenog pograničnog sela tijekom prethodnih sukoba između Izraela i Hezbollaha.

„Bolujem i nemam novca ni za lijekove“, rekla je držeći prazne kutije u rukama.

„Ne spavam. Svaki put kad čujemo udar, ustajemo… umiremo svaki dan“, rekla je.

„Više nemamo domove, nemamo zemlju… nemamo ništa.“

„Moja djeca su na različitim mjestima… mogu ih dobiti samo telefonom, ali ja nemam telefon.“

Plačući je upitala: „Je li ovo život?“

„Ponekad pomislim da bih se trebala baciti u more i završiti s tim, jednostavno završiti.“