Zašto Putin toliko želi istok Ukrajine? "Ključan je za njegove buduće planove"

Ukrajinske regije Donjeck i Luhansk, zajedno poznate kao Donbas, bile su industrijska sila u sovjetsko doba, područje rudnika ugljena i čeličana. No, Donbas ima i bogata poljoprivredna zemljišta, važne rijeke te obalu Azovskog mora. Zato je, stoji u analizi CNN-a, ključan za buduće planove Vladimira Putina.

Više od tri milijuna ljudi živi pod ruskom okupacijom

Povijesno gledano, Donbas je bio najviše "ruski" dio Ukrajine, s velikom manjinom stanovništva koje govori ruski. Upravo je ovdje Putin 2014. započeo nastojanja da destabilizira Ukrajinu, nakon aneksije Krima. Proruske milicije, od kojih su neke bile dobro opremljene tenkovima, pojavile su se diljem regije, brzo preuzevši gradove Luhansk i Donjeck od tada nedovoljno pripremljene i demotivirane ukrajinske vojske.

Regija Donbasa ključna je meta Rusije u pregovorima. Luhanska oblast, gotovo u potpunosti pod ruskom kontrolom, i Donjecka, otprilike 70 posto pod ruskom kontrolom, zajedno čine područje u kojem je Rusija ostvarila najveće vojne pomake ove godine.

Gotovo osam godina odmetnute enklave bile su poprište borbi, ponekad žestokih, između proruskih separatista i ukrajinskih snaga, pri čemu je, prema ukrajinskim podacima, poginulo više od 14.000 ljudi.

Od 2014. najmanje milijun i pol Ukrajinaca napustilo je Donbas. Procjenjuje se da više od tri milijuna ljudi živi pod ruskom okupacijom. Moskva je podijelila stotine tisuća ruskih putovnica ljudima u područjima Donbasa pod kontrolom separatista.

No, Putinu to nije bilo dovoljno. Uoči sveopće ruske invazije u veljači 2022. izjavio je da takozvani civilizirani svijet radije zatvara oči kao da nema ovog užasa, genocida kojem je izloženo gotovo četiri milijuna ljudi te je priznao Luhansk i Donjeck kao neovisne države.

Kasnije te godine Moskva je jednostrano, i nezakonito, anektirala obje oblasti nakon lažnih referenduma, zajedno s južnim regijama Zaporižjom i Hersonom, unatoč tome što ih je djelomično okupirala. Za Kremlj postoji ogromna razlika između povlačenja s okupiranog teritorija, kao što su Rusi učinili kada su se povukli iz velikog dijela sjeverne Ukrajine 2022., i odricanja od područja formalno uključenih u "maticu", osobito za vođu poput Putina, opsjednutog idejom velike Rusije.

Male su šanse da Ukrajina uspije vratiti okupirano

Rusija je nezakonito anektirala Krim od Ukrajine, a proruski separatisti preuzeli su dijelove Donbasa. Oba područja do danas ostaju pod ruskom kontrolom. Rusija je potom pokrenula sveopću invaziju Ukrajine, zauzevši velike dijelove sjevera koje je Ukrajina kasnije povratila, dok Rusija i dalje drži istočne i južne oblasti. Nakon tri i pol godine borbi, Rusija 13. kolovoza 2025. okupira 18,4 posto ukrajinskog teritorija.

Analitičari procjenjuju da bi ruskim snagama sadašnjim tempom trebalo još nekoliko godina da potpuno zauzmu anektirana područja. Jednako tako, male su šanse da Ukrajina uspije povratiti veći dio onoga što je već izgubila - gotovo cijeli Luhansk i više od 70 posto Donjecka.

Ipak, Kijev i dalje drži "utvrđeni pojas" industrijskih gradova, željezničkih pruga i cesta koji predstavlja značajnu prepreku Putinovim snagama – mjesta poput Slavjanska, Kramatorska i Kostjantinivke. Za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog odricanje od ostatka Donjecka, teritorija koji su brojni ukrajinski vojnici branili i na kojem su izgubili živote, bilo bi političko samoubojstvo, analizira CNN.

Prema podacima Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju, oko tri četvrtine Ukrajinaca protivi se predaji bilo kakvog teritorija Rusiji.

Povlačenje s ostatka Donjecka ostavilo bi i gole ravnice središnje Ukrajine ranjivima na sljedeću rusku ofenzivu, na što Zelenski često upozorava, a predstavljalo bi i neustavno odricanje od ukrajinskog teritorija. Za europske saveznike Ukrajine to bi također značilo kršenje ključnog načela - da se agresija ne smije nagrađivati teritorijem te da se ukrajinski suverenitet mora očuvati.

Kao i 2014., Donbas ostaje žarište Putinovih ambicija u Ukrajini, ali i najveći test za Europu dok nastoji očuvati međunarodni poredak temeljen na propisanim pravilima.