O ratnom zrakoplovstvu u Hrvatskoj i remontu borbenih zrakoplova MiG u Rumunjskoj i Ukrajini za Novi dan je govorio urednik časopisa Defender, Marko Ćustić.
U jednoj od provedenih analiza saznali smo da je 2002. proveden jedan remont Migo-ova koji je manje poznat od ovog provedenog u Ukrajini. Kako je taj ‘rumunjski’ remont proveden?
PROČITAJTE JOŠ
Prošli smo gore s Rumunjskom nego s Ukrajinom, ali tada nije bilo govora o kaznenim prijavama. Kupljena su četiri MiG-a kojima se ne zna porijeklo. Za ove današnje se govori da su od svugdje sastavljeni, a za ove iz 2002. se ne zna ni od kud su došli.
Jesu li tada ti MiG-ovi bili borbeno spremni?
Rezultati su bili mješoviti. Neki avioni su imali probleme. Zrakoplov 116 je imao problem s nivelacijom krila, ali se to nije nikad popravilo. Na zrakoplovu 117 je potrošeno više od 100 tona goriva samo na probne letove.
U remontu iz 2002. stoji nepoznato podrijetlo, a u ovom ukrajinskom stoji podrijetlo Alžir i Ukrajina.
Za rumunjski remont nismo nikad saznali podrijetlo. Ono što je najvažnije tad je na vlasti bio SDP, ali to je zapravo nebitno. I SDP i HDZ su se loše odnosili prema borbenom zrakoplovstvu i sad smo u teškoj situaciji. Prema dokumentima se mora odlučiti hoće li se ići u nabavu novih zrakoplova ili gasimo HRZ. Na djelu je bio veliki politički nemar i zato se bavimo pitanjem je li jedno krilo dodavde ili odande.
Je li oko remonta 2002 vođena istraga?
Koliko znam nije. To je prošlo bez reakcije javnosti.
Kakav je vaš stav oko remonta u Ukrajini?
Mislim da ovo o čemu se danas u medijima raspreda, poput prekucavanja šasije, mi svi gledamo iz perspektive čovjeka koji je kupovao rabljeni auto. O tome bi trebali govoriti inženjeri zrakoplovstva, ali od njih ništa nismo čuli. Morali bismo doznati što oni govore o tome i znat ćemo ima li potrebe za istragom. Pomoćnik ministra obrane je 2012. zaustavio taj remont jer su nas Ukrajinci upoznali s mogućnošću prekucavanja brojeva. Mi smo pristali na to jer smo to smatrali prihvatljivim. Možda je postojala tehnička opravdanast za to što se napravilo.
Je li sporno što su avioni rastavljeni u Ukrajini, a sastavljeni u Hrvatskoj?
To je najnormalnija procedura. Imamo ljude koji ih znaju sastaviti. Situacija u Ukrajini je bila ratna i napravilo se to na način kako se moglo.
Ima li tu elemenata veleizdaje?
Ne vidim to apsolutno i koliko se sjećam iz prava, da bi bila počinjena veleizdaja država mora biti u ratu.
Kakva je usporedba cijena dvaju remonta?
Remont 2002. je bio nešto jeftiniji, ali morate uračunati tečaj. Relativno je ovaj u Rumunjskoj bio nešto skuplji od ukrajinskog.
Je li tvrtka Aerostar sudjelovala i sada na natječaju odnosno kako je natječaj proveden?
Tada 2002. nije bilo natječaja iako se prije dogovora znalo da su opcije Aerostar, Ukrajina i jedna izraelska tvtka. Drugi put je proveden natječaj. Aerostar i i Ukrajina su se javili na njega i Ukrajina je dobila posao.
Mislim da bi se lako moglo doći do odgovora na sva pitanja jer postoje ljudi u Ministarstvu obrane koji to sve znaju. Svako toliko se javi i ova priča iz 2014., ali i javnosti su poznate sve bitne činjenice koje su se ovdje događale.
Tada, 2002. su na zrakoplove dane garancije od 10 godina. Jesu li nakon ukrajinskog remonta dane iste takve garancije?
Kad je o garancijama riječ bitna razlika postoji. Radi se o ‘apoteci dijelova’. To su dijelovi za brzu zamjenu ako dođe do kvara. Ukrajinici jamče na hrvatskom tlu ‘apoteku dijelova’ i postojat će mogućnost popravka zrakoplova za koju će oni biti odgovorni. Rumunji nisu imali takvu obvezu. Što se tiče 10 godina – to nije garancija kao kad kupite mikser nego se njom garantira da je taj zrakoplov spreman za obavljanje predviđenih dužnosti zrakoplova.
Kakav bi recimo 2020. godine MiG bio u usporedbi s nekim modernim zrakoplovom?
Isto kao i danas. Strani entuzijasti dolaze vidjeti naše zrakoplove kao bizarnost. MiG je lijep zrakoplov i tehnički važan u povijesti razvoja, ali on je prevaziđen po svakom pogledu od desetaka tipova novih borbenih zrakoplova.
Kakva je uopće šansa da on obrani naš zračni prostor?
Ja mislim da bi šansa bila jako slaba. Vi možete vaditi elektorniku iz njega i dodavati novu, ali jednostavno s nekim avionima kao Eurofighter ili velikom paletom američkih zrakoplova jednostavno ne bi bilo nikakve usporedbe niti mogućnosti da MiG obori takav zrakoplov.
Što je sa strategijom budućnosti HRZ-a?
Do kraja godine se ta odluka mora donijeti. Jedna je opcija kupovine rabljenog zrakoplova. Spominjao se Grippen i F-16. To su dobri zrakoplovi. Postoji i druga opcija lakog borbenog zrakoplova. Ti zrakoplovi su nastali ko zrakoplovi za obuku. Oni bi bili manjih sposobnosti, ali bi bili adekvatni za naše potrebe.Za tih 300 do 400 milijuna eura bi se moglo dobiti nove takve lake zrakoplove ili rabljene punokrvne borbene zrakoplove.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
