Izjava koju je pročitao izazvala je ovacije na hodniku Filozofskog. Profesor Nenad Ivić izazvao je interes promatrača turbulencija na Filozofskom fakultetu, kako zbog njegove nepokolebljivosti, tako i zbog činjenice da se od početka nametanja ugovora s Katoličkim bogoslovnim fakultetom rijetko isticao u masi pobunjenih studenata i profesora.
Pročelnik Odsjeka za romanistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, kritičar i esejist Nenad Ivić rođen 1956. godine u Zagrebu. U Zagrebu je i školovan, gdje na Filozofskom fakultetu 1979. godine završava studij francuskog jezika i književnosti, španjolskog jezika i komparativne književnosti.
VEZANE VIJESTI
Od 1981. radi kao asistent na Katedri za francusku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1989. postaje docent a 1996. izvanredni profesor.
Doktorirao je 1988. godine s temom o odnosima starofrancuske književne proze i latinske historiografije XII. i XIII. stoljeća. 1986. i 1987. godine usavršavao se kao stipendist Fulbrightove zaklade na Odjelu za romanske jezike i književnost University of California, Berkeley. 1990. i 1991. boravi kao pozvani istraživač na Institut d’études classiques et médiévales Univerziteta u Montréalu. 1995. i 1996. kao Fulbright Fellow djeluje na Odjelu za povijest Princeton University.
Napisao je niz znanstvenih radova te tri knjige: “Domišljanje prošlosti. Kako je trinaestostoljetni splitski arhiđakon Toma napravio svoju Salonitansku historiju” iz 1992., “Textus. Istraživanja o Amijanu Marcelinu” iz 2001. te “Napulj i druga imaginarna mjesta”, 2009. godine.
Tijekom proteklih tridesetak godina objavljivao je i u kulturnim i književnim časopisima, poput “Vijenca”, “Zareza” ili “Gordogana”.
Nakon prošle blokade, 2009. godine, u intervjuu je komentirao bunt studenata na sljedeći način:
“Blokada me jako zanima, jer mi se čini da je to jedna od najdragocjenijih stvari koja se dogodila u posljednje vrijeme, koja odudara od uobičajenog političkog umatanja diskursa i načina mišljenja. S druge strane, tu je i potpuna neprimjerenost odgovora čak i dobronamjerne intelektualne sredine. Mislim da blokadu nije zauzdala neoliberalna vlast, nego da su je uništili dobronamjerni intelektualci svojim pokušajima pomoći. To je možda i najranjivije mjesto blokade – da nije bila popraćena promišljanjem sâmog sebe, ni od strane studenata, ni od strane nastavnika. Nastavnici su načelno dali podršku besplatnom školovanju, ali su odmah počeli oklijevati čim je blokada počela dovoditi u pitanje neka njihova vlastita institucionalna pravila i privilegije, a nisu postavili pitanje o sâmima sebi i kvaliteti školovanja koje pružaju, a to je, čini mi se, najvažnija stvar. Studenti su degradirali blokadu cjenkanjem oko bodova, a profesori su je degradirali radeći svoj posao onako kako ga stalno rade, a to je manje-više – traljavo”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
