Gošća Novog dana bila je ministrica gospodarstva i potpredsjednica nove Vlade, Martina Dalić.
Vjerujete li zaista ministru financija Zdravku Marića da će struja pojeftiniti od nove godine?
“Ono što on predlaže jest prijedlog Vlade, što znači da se ne radi o pitanju vjerovanja, nego o sveobuhvatu reforme za koju se odlučila Vlada, a odlučila se krenuti odmah kako bi pokazala ozbiljnost u onome što je obećano i napisano u programu – raditi na poboljšanju poslovne klime i koncentrirati se na prave probleme hrvatskog gospodarstva.”
Dugo vas nije bilo u političkom životu. Zašto ste s dobro plaćenog i sigurnog posla odlučili prihvatiti se Ministarstva gospodarstva?
“To je povezano i na način na koji sam otišla iz politike. U trenutku kada su vodeće stranke najveći dio vremena trošile na teme koje nisu bile vezane s prosperitetom, s budućnosti, s onime što Hrvatska treba raditi u svojoj samostalnosti. Andrej Plenković je oblikovao i ponudio drugu politiku i vratio u središte pozornosti našu budućnost i kako će se Hrvatska pozicionirati u Europskoj uniji i nositi s drugim zemljama koje grabe. Mnoge su nas već prestigle, one koje su bile daleko iza nas sada su na korak do ili nas lagano prestižu. Odlučila sam prihvatiti njegov poziv, pridružiti se Vladi i doprinijeti svojom energijom, kako bismo pokrenuli taj brod prema naprijed.”
Jeste li imati neki uvjet, garanciju, da ćete djelovati onoliko koliko mislite da možete kao ministrica gospodarstva?
“Mislim da jesam. Upravo taj položaj ministrice gospodarstva odgovara onome što mislim da u ovom trenutku mogu najviše doprinijeti – koordiniranju, provođenju, inzistiranju na provođenju brojnih reformi koje bi dodatno trebae poboljšati uvjete poslovanja. Porezna reforma o kojoj govori ministar financija Marić je važna, ali potpune efekte možemo postići ako se njeni efekti osnaže u uklanjanju birokracije, upravnih problema, parafiskalnih nameta… Moramo smanjiti postojeće prepreke i spriječiti nove.”
Nema spašavanja državnih kompanija
Ravnateljica Ekonomskog instituta, Maruška Vizek, napisala je da nemamo jasnu sliku što će nam donijeti ova porezna reforma.
“Imamo li ili nemamo jasnu sliku, ja bih ipak rekla da imamo. Treba također voditi računa da ova porezna reforma nije nastala samo u zatvorenom krugu laboratorija Ministarstva financija, nego je na njenoj izradi sudjelovala stručna radna skupina, veliki broj stručnjaka pa i s Ekonomskog instituta. Reforma odražava njihovo raumijevanje gospodarskog trenutka. A cilj koji želimo postići je vrlo jasan: svi govorimo da Hrvatska ima visoko porezno opterećenje. To ističe gospodarstvo, pokazuju komparativne analize. Vlada se odlučila na porezno rasterećenje, a paralelno s tim na smanjivanje deficita i daljnje smanjivanje duga. Glavni makroekonomski ciljevi se i dalje drže u fokusu. Slijedi izrada proračuna i vjerujem da sve kolege u Vladi razumiju da je potrebno nastaviti s opreznim politikama na rashodnoj strani.”
Hoće li se iz proračuna spašavati neuspješne kompanije?
“Nije moguće spašavati neuspješne kompanije. Ne samo jer se to pokazalo neuspješnom politikom, nego što smo mi u svoje zakone i cjelokupni pravni sustav ugradili načelo da država ne može biti mjesto gdje se podupiru loše kompanije. Mi jesmo, kao što je slučaj s brodogradnjom i nekim drugim industrijama, izvršili restrukturiranja, ali to su bile stvari za posljednji put. Svako odstupanje tih načela izazvalo bi velike troškove i za državu i za te tvrtke.”
Kako onda riješiti problem Imunološkog zavoda?
“Kao minsitrica gospodarstva rješavat ću taj problem u suradnji, i uz vodstvo novog ministarstva za upravljanje državnom imovinom. Želim reći da je problem kompleksan. S njime se upoznajemo, nisam još uspjela ući u sve detalje. Međutim, ono što se nalazi u srži jest da danas imamo i kompleksnu institucijalnu situaciju. Imunološki kao trgovačko društvo, kao javnu ustanovu, zaposlenici koji ustvari ne rade, a primaju plaću. Ljudi koji primaju plaću moraju raditi, a sigurna sam da i oni to žele. Cilj nam je naći sistemsko rješenje koje će biti održivo.”
Koji je vaš općeniti stav o privatizaciji?
“Podupirem da strateške infrastrukture i resursi nisu i ne bi trebali biti predmet privatizacije. Poduzeća i industrija koje djeluju u konkurentskom okruženju, gdje se država takmiči s privatnim vlasništvom – svi pokazatelji govore da država tu zaostaje u efikasnosti, u borbi za tržište, zaostaje u rastu. Moje je mišljenje da privatni sektor treba koristiti kao instrument povećanja efikasnosti.”
Stvari su uvijek u načelu jasne, no do problema dolazi kod konkretnih primjera. Recimo Podravka. Smatrate li njezinu privatizaciju dobrim potezom ili, kako to neki vide, rasprodajom državnog srebra?
“Pitanje reflektira koliko je to područje na neki način nepoznato i koliko se opterećujemo s problemima koji ne postoje. Podravka je i danas privatna kompanija, država ima 25,4 posto vlasništva, a ostalo mirovinski fondovi i mali dioničari. Željela bih za Podravku da raste, da postane veliki i značajni tržišni igrač i da se na tom putu ne postavljaju nepotrebne prepreke samoj Podravci i njezinom menadžmentu. Samo vlasništvo nad poduzećima ne znači samo po sebi puno ako nemamo učinkovito poslovanje. Ako ta poduzeća ne rastu, ne daju vlasnicima dividende i ako ne čine ono što je krajnji cilj – stvaranje kalitetnijih i bolje plaćenih radnih mjesta.”
Novi zakon o javnoj nabavi do kraja godine
Kako komentirate izjavu Gorana Marića da se o privatizaciji ne smije odlučivati na telefonskim sjednicama?
“Tu bih se u potpunosti složila s ministrom Goranom Marićem. Odluke o privatizaciji, i bilo koje druge odluke Vlade ne bi se smjele donositi na telefonskim sjednicama. Vjerujem da se u ovoj Vladi to neće raditi. Telefonske sjednice su izvanredan intsrument koji bi se koristio kada bi se morale donijeti neke tehničke odluke za funkcioniranje sustava. Niti jedna bitna odluka se ne smije, ne može donositi na njima.”
Tihomir Orešković u svom je oproštajnom intervjuu u Večernjem listu rekao da putem javnih nabava dvije milijarde kuna odu u crni ili sivu zonu.
“U području javne nabave je u pripremi novi zakon, koji je posljedica i motiviran jednim dijelom usklađivanjem s EU direktivom, a drugim dijelom efikasnosti javne nabave.”
Hoće li se i dalje uzimati najjeftiniji ponuđivač?
“Donijet će se drugačiji kriteriji utvrđivanja, tražit će se ekonomski najopravdanija ponuda. Nadam se da ćemo imati priliku govoriti kada dođemo do cijelog teksta zakona.
Kada će to biti?
“To mora biti jako brzo.”
Do kraja godine?
“To svakako. I prije. Čudi me što bivši premijer Orešković vraća ovu temu jer Hrvatska je u principu u problemu s EK jer direktiva nije donesena na vrijeme. Apelirala bih na sve sudionike u procesu javne nabave da iskoristimo sljedećih nekoliko tjedana, ispoliramo zakon i učinimo ga što efikasnijim.”
Što će biti u periodu dok se ne donese novi zakon?
“U tom periodu vrijede postojeći zakoni i pravila. Radi se o tome da smo već mogli u procesu imati kvalitetniji i efikasniji sustav. I mogli smo imati primjene tog zakona. Pa me takvi komentari čude.”
Trebaju li neke tvrtke imati poseban status, poput Agrokora?
“U Hrvatskoj treba stvoriti poslovnu klimu i okruženje koje će svim kompanijama koje se bore na tržištu osigurati kvalitetne uvjete. Ako mene pitate, meni je kompanija koja zapošljava 20 ljudi, koja negdje u Hrvatskoj radi, izvozi, isplaćuje uredno plaće, jednako važna kao i neka kompanija koju svi znaju i koja je svaki dan u novinama.
Što će biti s HBOR-om, treba li on i dalje kreditirate tvrtke?
“Naravno da da. HBOR je razvojna banka, takve institucije imaju gotovo sve europske zemlje. HBOR mora tehnički ispravljati tržišne neuspjehe koje komercijalne banke same ne rade.”
Koje gospodarske grane moramo posebno razvijati?
“O tome ima puno diskusije i priče. Mislim da tu ustvari različite okolnosti diktiraju i različite prioritete.
Koja grana bilježi najviši izvoz?
“U proteklih sedam, osam godina se razvila ICT industrija zbog toga što je tehnologija budućnost, što je to dio suvremenih trendova iako je fer reći da ona nije bila u fokusu državne politike.”
Hoće li sada biti? Kako podržavati ICT industriju, a imamo najsporiji i najskuplji internet u Europi?
“Kada smo govorili o ovoj poreznoj reformi i stavljanju određenih prigovora da ona možda donosi povećanje većih plaća, onda to treba staviti u kontekst ICT industrije gdje samo stanje u industriji zahtijeva visokokvalificirano osoblje, koje je zbog visokih stopa na dohodak bilo skupo.”
Postoji li kod nas monopol na tržištu telekomunikacija? Trebaju li optički kablovi biti u vlasništvu države ili telekoma?
“To je permanentni zadatak Vlade. Problem sporosti interneta je sigurno naš realan problem, problem s kojim se suočavamo. Nisam se stigla još u cijelosti informirati u svim aspektima. Pokušavam naglasiti i opisati što je generalni smjer Vlade i svih nas, a to je poduzimanje mjera, poticanje, poboljšanje poslovnog okruženja. Moram biti realna, neće sve biti moguće riješiti u prvih mjesec, dva, tri, šest. Ono što je važno i o čemu vodimo računa jest to da je potrebno inzistirati na provedbi. Mnogo ljudi kod nas razumije da je većina problema identificirana, mnogi prijedlozi su dani. Nedostajala je provedba. To je u suštini moj cilj, a mislim da taj cilj dijele i moji kolege.”
Bivši premijer ističe i probleme klijentelizma, koji se smatra poput političkog plijena kada se preuzme vlast.
“Dosta često citirate bivšeg premijera. I moram izraziti svoje čuđenje. Premijer je prvi čovjek Vlade i može kanalizirati mnoge stvari pa me čudi kako se toliko žali. Možda je imao prilike mnoge stvari promijeniti. U ovom trenutku mogu istaknuti, kod državnih dužnosnika postoji odluka i dogovor da će se kroz dvije godine ukloniti pomoćnici i javnim natječajima birati profesionalci kako bi se osnažila državna uprava i poboljšala efikasnost. Mislim da iz toga možete iščitati jedan pozitivan trend.”
Ako bude potrebno Dalić će se izuzeti iz odlučivanja o INA-i
Više puta se postavilo pitanje vašeg supruga, koji je član uprave INA-e, i mogućeg sukoba interesa.
“U tome ne postoje nikakva misterija i magija. Prvo, u dnevnom, tjednom ili kakvom god poslovanju INA-e, ona se na inzistiranje i politčkim dogovorom nalazi u resoru ministarstva zaštite okoliša i energetike. S druge strane, upravljačka strurktura u INA-i je, prema mojim saznanjima, uvijek utvrđivana tako da je Vlada predlagala skupštini izbor Nadzornog odbora, koji je dalje birao ostale organe društva. Moj suprug je već šest godina član uprave. I za vrijeme Milanovića i za vrijeme Oreškovića i mislim da sve to ukazuje da nema veze sa mnom. Ako bi ikad Vlada određivala bilo što o mojem suprugu, obitelji ja u tim odlukama sigurno sudjelovati neću. Na brojne komentare, oglasila se i Dalija Orešković koja je vrlo jasno rekla da u tom kontekstu sukoba interesa nema jer radi se, barem koliko ja razumijem, o provođenju javnoga interesa. A o privatnim bi se eventualno moglo raditi kada bi Vlada raspravljala o personalnim pitanja. A prema mojim saznanjima Vlada nikada prije o tome nije raspravljala. Ako i bi, nitko se ne treba brinuti jer ja u tome neću sudjelovati.”
Bili ste pod napadom društvenih mreža zbog donacije stranci Pametno prije izbora 2015.
“Mislim da se svi ti mali događaji koriste kako bi se pokušala skrenuti pozornost s onoga što je važno i bitno, a to je da se u Hrvatskoj proteklih nekoliko mjeseci stvorila pozitivna atmosfera, formirana je Vlada kvalitetnih, stručnih ljudi koja ima potencijal da zaživi kao tim i da konačno dobimo u funkcioniranju efikasnu Vladu. Ono što je meni osobno žao je što se nebitnim stvarima s toga skreće pozornost. Kad smo kod detalja s donacijom, svi znaju da tada nisam bila članica HDZ-a, nisam javno djelovala i htjela sam izraziti jedan protest zbog tadašnjeg političkog okruženja u kojem su se bavili nekim starim temama, a ta grupa ljudi je hrabro izašla s ekonomskim temama. Moglo se i raspravljati da sam autor nekih HDZ-ovih programa. Svaki se problem može pogledati s različitih aspekata, ali nije mi drago da se u javnom prostoru drže osobne teme.”
Koji će biti vaš prvi zakonski prijedlog?
“Zakon o javnoj nabavi, a nakon toga očekujem da ćemo imati niz izmjena, uglavnom podzakonskih akata koji se tiču uklanjanja nekih barijera.”
Posebno ste istaknuli ljestviu Doing businsess. Nedavno smo na njoj pali četiri mjesta.
“Naš plan je jednostavno ocijeniti i analizirati svako od tih područja koja čine ljestvicu. Ne bih se željela vraćati na način metodologije i izračuna, to su okolnosti koje rade drugi ljudi, u nekoj drugoj instituciji. Mi smo si uzeli zadatak da ćemo pokušati iskorititi tu ljestvicu kao neko mjerilo.
Što je s parafksilanim nametima? Koliko ih sada ima i koliko bi ih trebalo ostati?
“Podržavam prijedlog koji je dala Udruga stranih ulagača i namjeravam zajedno sa suradnica naći mjesto koje će biti stalno tijelo koje će pratiti kretanje fiskalnih nameta, identificirati njihovu svrhu, smisao i smanjivanje gdje je to potrebno i opravdano. Prvi cilj je postaviti točku koja će imati sveobuhvatan registar i raditi na smanjivanju te vrste poreznih nameta.”
Dolazimo do pitanja neoliberalne politike. Treba li rezati ili trošiti?
“Ponovno bih se vratila na razliku između rezova i reformi. Proteklih šest, sedam, osam godina mi smo u mnogo navrata imali linearno snižavanje troškova u proračunu. Kroz takve mjere u velikom smo broju institucija izgubili i nekakve kvadrove, izgubili i na kvaliteti i na efikasnosti pružanja usluga. Promjene ili reforme su riječ koja se kod nas poprilično izlizala i nismo više sigurno u njihovo značenje. Mislim da smo na neki način u kranjem trenutku da se prihvatimo mjera koje su puno dublje i sveobuhatnije od samog linearnog rezanja.”
Razbiti monopol u zdravstvenom osiguranju
Hoće li Vlada smanjiti rashodovnu stranu proračuna?
“Ono što će se već događati u sljedećih nekoliko tjedana bit će izazovi kojima ćemo svi morati odgovoriti kako zadržati smanjenje deficita, a da se porezna reforma provede.
Jeste li za privatizaciju zdravstva?
“To nije pitanje na koje se može odgovoriti s da ili ne. Zdravstvo funkcionira u kontekstu europske socijalne države, u kontekstu gdje kod nas postoje i određene navike. Ono što ja mislim jest da je u prostoru zdravstva potrebno otvoriti prostor koji danas nemamo – razbiti monopol u zdravstvenom osiguranju kako bi se korisnicima omogućilo da biraju različite vrste ili različite davatelje osiguranja.
Nije li to politika koja dovodi do onoga “zdravstvo će imati oni koji to mogu platiti, a drugi će ostati u lošim, državnim bolnicama”?
“Ne. Takva se promjena ne može provesti parcijalno. Uvođenje promjena u sadašnji sustav bi zahtjevalo da se precizno i jasno utvrdi koji je to opseg usluga koji svi moraju primati, koje su kategorije stanovništva koje imaju neograničenu dostupnost zdravstvenoj zaštiti i ono što bih ja rekla, rasprava o reformi zdravstvenog sustava zahtjeva široku društvenu raspravu. Ne bih se osobno nikad založila za parcijalno, za samo jednosmjerne intervencije. Moje mišljenje je da je upravo zdravstveni sustav taj gdje treba primijeniti načelo sveobuhvatnosti. Dati si vremena i hladne glave i u društvenoj raspravi sagledati koje su najefikasnije i najdjelotvornije usluge, a da sustav bude financijski održiv. Jer to je sada sustav gdje će vrijeme donositi samo dodatne troškove.”
Pogledajte cijeli razgovor:
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.