Gostujući u Točki na tjedan, mlada znanstvenica i docentica Tea Žakula, koja je u fokus javnosti došla nakon što je prozvala Hrvatsku zakladu za znanost zbog odbijenog projekta, komentirala je položaj i mogućnosti mladih znanstvenika u Hrvatskoj.
Znastvenica Tea Žakula, koja je doktorirala na jednom od najprestižnijh sveučilišta svijeta, Massachusetts Institute of Technology (MIT) u SAD-u , uključila se u program N1 Televizije sa Sveučilišta Harvard, gdje se trenutno nalazi. Nakon što smo u ponedjeljak objavili priču o tome kako joj je Hrvatska zaklada za znanost odbila projekt pod nazivom ‘Korištenje podatkovne analitike za razvoj upravljačkih strategija sustava zgrade’, Žakula je istaknula kako je izišla u javnost sa svojim iskustvom jer vjeruje kako se mladi i ambiciozni ljudi ove zemlje trebaju boriti za njezinu dobrobit.
Zašto ste se odlučili vratiti u Hrvatsku?
VEZANE VIJESTI
Vratila sam se iz nekoliko razloga. Prvo su neki privatni razlozi. Hrvatska je ipak prekrasna zemlja za život, bez obzira na sve probleme. Drugi razlog je što prepoznajem najbitniji resurs kojeg Hrvatska ima, a to su svakako ljudi. Primjerice, na FSB-u radim s izvrsnim studentima… to mi omogućuje da svoj posao, barem što se tiče nastave i istraživanja, radim jednako kvalitetno kao što bih ga radila bilo gdje u svijetu. Konačno, kada se čovjek odmjeri s najboljima, kada pokaže sebi da može, kada stvori osnovne uvjete za kvalitetan život, krenete razmišljati kako možete svojim znanjem i iskustvom doprinijeti stvaranju nečega što je pozitivno i progresivno. Naravno, najljepše je stvarati u zajednici do koje vam je najviše stalo.
Što ste htjeli ostvariti javno progovorivši o iskustvu odbijanja projekta od strane HRZZ-a?
Hrvatska zaklada za znanost je trenutno jedini izvor domaćih sredstava, odnosno financiranja većih znanstvenih projekata. Mislim da imam vrlo kvalitetan projekt, izvrsnu istraživačku skupinu koju sam prijavila. Mogli smo ostvariti veliki napredak na području naprednog upravljanja zgradama, i to ne samo s aktivnim sustavima za grijanje i hlađenje, nego i s nekim pasivnim strategijama. S tim se u svijetu sada bave najjača sveučilišta, velike kompanije i to je područje koje ima veliku mogućnost za komercijalizaciju. Imali smo unikatnu mogućnost raditi vrlo kompleksne eksperimente na stvarnoj zgradi sa stvarnim korisnicima. U RH se danas puno priča kako moramo ulagati u STEM područje, ulagati u one projekte koji nam mogu donijeti neke inovativne tehnološke proizvode, a ovo je bio upravo takav projekt.
Međutim, Vaš projekt je odbijen. S kojom argumentacijim?
Puno je bilo ovih dana u medijima priče o argumentima. Dala sam već N1 Televiziji svu dokumentaciju koju je meni poslala Zaklada i žalbu koju sam im pislala. Htjela bih im postaviti pitanje tko sjedi u stručnom panelu za vrednovanje, tko su stručnjaci koji sjede u Upravnom odboru i koja je njihova poruka. Zaklada se financira iz novca poreznih obveznika – vaših novaca, mojih i novaca mojih roditelja. Pitanje je je li vaše mišljenje da sam nesposobna za voditi doktorande, trebam li organizirati konferencije prije nego što mogu voditi projekt, je li vaše mišljenje da trebamo odbijati suradnju s onima koji su puno bolji od nas i povezivati se samo s domaćim institucijama. Je li vaše mišljenje da 5 godina usavršavanja na vrhunskom svjetskom sveučilištu se može tek tako lako ignorirati? Htjela bih napomenuti kako je moj doktorat na MIT-u koštao oko 400.000 dolara, kada ubrojimo troškove života, školarine, zdravstvenog osiguranja, to je bez da uračunamo sve one radne sate i stotine tisuća dolara za profesore i mentore koji su sa mnom radili. Te novce je u potpunosti osigurao MIT. Dakle, netko drugi je dao ozbiljne novce za znanje i iskustva koji se danas koriste u Hrvatskoj. Imam mnoge prijatelje koji imaju sličnu priču. Žele se vratiti u Hrvatsku i samo čekaju da se osiguraju neke minimalne mogućnosti. Nažalost, te minimalne mogućnosti nisu i dalje osigurane. Jedan od razloga zašto sam istupila je i zato što mislim da idemo u potpuno krivom smjeru od onoga u kojem bismo trebali ići.
HRZZ je novac dodijelio suprugu članice Upravnog odbora Zaklade. Kako to komentirate?
Moram priznati da sam to saznala kao i vi, iz medija. Moram se zahvaliti novinarima N1 Televizije koji su, po meni, kvalitetno obradili ovu priču i koji su htjeli dublje ući u analizu tko je dobio projekte. Moram priznati kako se nisam bavila time tko je dobio projekt jer nisam nikada ni tvrdila da su ljudi koji su dobili projekt nekvalitetni. Prema tome, ne bih komentirala ovo. Ostavila bih da se time bave oni koji su odgovori za rad Hrvatske zaklade za znanost, a to su Ministarstvo obrazovanja i Hrvatski sabor.
Koji su sve problemi mladih znanstvenika u Hrvatskoj?
U hrvatskoj vlada jako velika hijerarhija u svemu, pa i u Akademiji. Prema meni, imamo sustav koji je zaista zastario i neučinkovit i koji ljudima, koji su u naponu snage, koji su mladi i imaju ambicije za dokazivanjem i borbom… onemogućava im neki normalan i ambiciozan rad. Drugi problem je da na fakultetima nemamo kvlitetne mentore ljudima koji tek ulaze u istraživački svijet. Prvenstveno, to znači nekoga tko vam olakšava taj put, tko vam omogućava kontakte prema istraživačima i institucijama, bilo u Hrvatskoj, bilo u svijetu, koji su zapravo kvalitetni u vašem području i mogu vam omogućiti kvalitetan rad, povezivanje s takvim institucijama koje bi vam pomogle u prijavljivanju ovakvih projekata. Kako sam rekla za Jutarnji list, najkvalitenija svjetska sveučilišta, pogovo mladim docentima, daju takozvane pakete, odnosno početna financijska sredstva da započnu svoje istraživačke grupe i krenu se prijavljivati na veće projekte, recimo EU projekte. Pogledajte samo postotak kojeg Hrvatska izdvaja za znanost u odnosu na prosjek Europske unije, on je zaista nevjerojatno mali. Smatram da je minimalno što možemo napraviti jest osigurati mladim docentima ravnopravnu mogućnost za prijavljivanje ovakvih projekata.
Namjeravaš li ostati u Hrvatskoj?
Moram priznati da meni ovo nije bio prvi slučaj da se pokušavam boriti sa sustavom. Prva intencija jest da odete u sustav koji će vam omogućiti da svoje poslovne ambicije ostvarite puno brže i jednostavnije. Osjećam veliku zahvalnost i slobodu da znam da bilo u kojem trenutku mogu spakirati kofere i svoje diplome i otići natrag u Ameriku ili u Švicarsku, Njemačku, Skandinaviju, Singapur. Međutim, meni posao nije apsolutno sve. Ne želim dopustiti da me ovakve namjere spriječe da živim blizu svoje obitelji, prijatelja i u zemlji koju volim. Smatram da postoje ljudi koji upravo žele da zbog ovakvih stvari i odem iz Hrvatske. Jer ja i meni slični ovdje njima smetamo. To su ljudi koji su sposobni i ambiciozni, koji jasno i glasno upozoravaju na probleme ovog sustava. Zbog toga je meni ovo samo još jedan izazov. Htjela bih citirati predsjednika MIT-a, koji je na svečanosti kada sam doktorirala rekao nešto što mi se duboko urezalo u pamćenje i nešto što je moto ovoga svega što radim. On je rekao: “Kada izađete van u društvo, želim da promijenite izvorni kod. Želim da izmijenite električne krugove, preuredite molekule, preformulirate jednadžbu. Ukratko, želim da hakirate svijet. Sve dok svijet ne učinite više poput MIT-a – smjelijim i strastvenijim, inventivnijim i ambicioznijim, skromnijim i s više poštovanja, ljubaznosti i obilja”. To je ono što ja pokušavam – hakirati svoju okolinu. Možete se tome smijati i reći da se borim s vjetrenjačama i da to nikada neću ostvariti, ali ono što ću ostvariti jest da sam na kraju svega pokušala i borila se za ono do čega mi je stalo. Ne vidim ništa što je bitnije od toga”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
