Bivša ministrica vanjskih i europskih poslova, Vesna Pusić,, gostovala je u N1 studiju uživo i komentirala reakcije na hašku presudu bh. šestorki.
Kakva je vanjskopolitička pozicija Hrvatske nakon prvih reakcija vlasti na presudu iz Haaga?
Loša je. Te izjave su vanjskopolitički naškodile. Nerazumljivo je iz te perspektive zašto jedanput kad se sve to dogodilo i presuda bila takva čemu su bile potrebne takve reakcije koje ne mogu promijeniti ništa na činjeničnom stanju, a mogu bitno naškoditi ugledu i utjecaju zemlje, jer često ljudi ne razumiju što on znači. Taj ugled je neobično važan, jer u europskim, pa i svjetskim okvirima, za zemlje koje nisu svjetske sile, ugled znači koliko se uvažava riječ jedne zemlje i kad su u pitanju interesi zemlje, vjerodostojnost i konzistentnost u stavu i poštivanju vladavine prava i poštivanju temeljnih vrijednosti igra ulogu u mogućnoisti i snazi dužnosnika te zemlje da obrane hrvatske interese i zato su ove reakcije, koje su bile za domaću publiku, odnosno od straha od reakcije ekstremne desnice u samoj Hrvatskoj, a s druge strane ništa ne mogu promijeniti na samoj presudi.
Premijer je jučer prvi put izgovorio da Hrvatska poštuje sud i prihvaća presudu, a da samo izražava nezadovoljstvo.
Dramatični potez Slobodana Praljka je dodao na cijelom tom šoku iz čega je proizašla reakcija koja nije bila u skladu s onim što jedan premijer treba reći. Nakon reakcije povjerenika Hahna, trebala je biti prva reakcija, ali ne nakon što je ukoren, da tako kažem, nego razmišljajući o pozicioniranju i interesu zemlje.
Koliko takvo lutanje premijera može biti opasno za dnevnopolitičku situaciju u zemlji? Vaš kolega Goran Beus Richembergh rekao je da se u takvim potezima gubi pristojnost.
Ne radi se samo o pristojnosti, koja nije nevažna stvar. Radi se o razumijevanju kad ste na takvim pozicijama. U poziciji imate odgovornost za pozicioniranje zemlje i s tim što će se s tom zemljom dogoditi, kako će je se gledati, kako će naša riječ zvučati kad se moramo izboriti za bilo projekte ili politike koje su u hrvatskom interesu. U tom kontekstu poštivanje institucije koju je u konačnici osnovalo Vijeće sigurnosti i direktno na hrvatsko inzistiranje je mjera vjerodostojnosti i za kasnije.
Predsjednica će sutra sudjelovati na tematskoj sjednici Vijeća sigurnosti. Što bi trebala ili ne bi trebala napraviti?
Ta sjednica Vijeća sigurnosti o haškom sudu je defacto organizirana po završetku rada suda. To je primjereno, obzirom da je Vijeće sigurnosti i osnovalo taj sud kad je uspostavljen i sumirat će se rad te institucije. Što će reći ja ne znam. Po mom mišljenju bi bilo dobro da naglasi pomoć defacto, koju je haški sud osigurao svim zemljama koje su bile uključene u ratove u bivšoj Jugoslaviji, bez obzira u kojoj formi, jer je ta suđenja izvadio iz Hrvatske, BiH, Srbije, s Kosova i dislocirao ih na jedno mjesto, gdje, koliko god imaju tu svoju političku dimenziju, ipak je smanjio zapaljivost tih tema koja bi još više došla do izražaja da se događala u tim zemljama. Nikad ne možemo očekivati da će takav jedan sud ispraviti nepravdu u pravdu, ali poslat će poruku da nije sigurno da će zločini proći nekažnjeno i to mislim da je dobro. Hoće li izraziti zadovoljstvo presudom i na koji način, to se može reći na određeni način, ima dijelova s kojima se ne slažemo, ali to je isto tako i u drugim državama. Neprimjerenije bi bilo da se ignoriraju sve činjenice u onim slučajevima kad smo se slagali, primjerice u suđenju Gotovini i Markaču, i koncentrira se na političku ocjenu ili političko vrednovanje ove posljednje presude.
Bh. analitičarka Marić rekla je da je najveći problem haškog suda – sporost pravde.
Ja se slažem da je ta sporost veliki probelm, ali zamislite da je to išlo nabrzinu, bez uvida u punu dokumentaciju. Mislim da bi to isto imalo svoju lošu stranu. Što u reakcijama vidim kao lošu stranu je da se premalo govorilo o žrtvama i davalo neku vidljivost žrtvama, jer to kod ljudi stvara razumijevanje presuda.
Predsjednica boravi u radnom posjetu SAD-u. Kako biste ukupno ocijenili njezin doprinos slici koju imamo na međunarodnom planu?
Konkretne reakcije vezane za presudu svakako su škodile i bilo bi dobro kad bi tu bio jedan uspješni nastup na Vijeću sigurnosti koje bi Hrvatsku prikazao kao zemlju koja, bez obzira na sve, ima svoj stav i respektira pravne institute i institucije. Što se tiče cijelog kompliciranog odnosa koji izgleda dosta jednostran sa SAD-om, SAD ne pokazuje veliki interes ne samo za Hrvatsku, nego za cijelu jugoistočnu Europu i ne znam u kojoj mjeri uopće postoji svijest kod nas da su se promijenili opći geopolitički uvjeti. SAD u ovim okolnostima gotovo da uvažavaju staru politiku interesnih sfera, ne pokazuju puno interesa za nas, dok Ruska Federacija pokazuje veliki interes za ovaj dio i vrlo je aktivan i mislim da političari u ovom dijelu Europe ni u Hrvatskoj nisu osvijestili u kojoj mjeri su te promjene na djelu.