Tema večerašnjeg Pressinga s Dubravkom Merlićem je "Povijesni presedan - u Velikoj Britaniji dozvoljene bebe od troje roditelja" u kojem je gostovao dekan Medicinskog fakulteta, akademik Davor Miličić.

Dekan Miličić objasnio je što su zapravo Britanci ozakonili. “Nastoji se popraviti genetski defekt na način da se unese zdrav genetski materijal kako bi se dijete rodilo zdravo. Stvar je intrigantan jer se može otvoriti Pandorina kutija dizajniranja naraštaja”, rekao je Miličić dodajući kako je to moguće raditi i u Hravtskoj. “Naši liječnici su vjerojatno u stanju napraviti ovaj zahvat. To nije problem, problem je dominantno etički, a ne stvar zahvata!”, rekao je Miličić.

“Glavna dvojba je da materijal treće osobe unosimo u ljudski zametak i dizajniramo određene osobine budućeg djeteta. Ako se to zakonski ne regulira, može dovesti do apsurda – etički je ovo opasno područje jer se može dizajnirati boja kose, očiju…”, naglasio je Miličić.

S druge strane smatra kako ovo “nije veliki etički problem. Jer se sprečava rođenje nezdravog djeteta. Ako se ovime može omogućiti normalan život bez gubitka identiteta, tada to nije etički dvojbeno. Ako se to uklopi u čarobnu formulu medicine, tada je to u redu.” Također smatra kako je ovaj postupak pozitivniji od pobačaja.

“Ovo je pozitivnije od pobačaja. To nije pobačaj zbog kontracepcije, nego radi sprečavanja rođenja teško bolesnog djeteta, što se u medicini tolerira.”

Američka zdravstvena agencija je ovaj postupak zabranila 2001. zbog etike i sigurnosti, no Miličić smatra kako je tada bilo i tehničkih dvojbi. “Ako idemo u ovom avangardnom smjeru i ako ne možemo predvidjeti sve posljedice, tada je to pitanje sigurnosti. I to tada nije prihvatljivo. 2001. je bilo i tehničkih dvojbi.”

Mišeljenja je kako dijete rođeno na taj način ne treba znati identitet trećeg roditelja jer to spada u dio liječničke tajne. “Ovo je transplatnacija genskog materijala”, dodao je.

1. Bi li u Hrvatskoj trebalo ozakoniti zamjenu bolesnog dijela stanice po uzoru na Veliku Britaniju?

Ako je to siguran i precizan postupak, da!

2. Treba li u Hrvatskoj otvoriti banke sperme?

Ne

3. Treba li mijenjati postojeći Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji?

Ne mogu precizno odgovoriti

4. Treba li u Hrvatskoj legalizirati praksu zamjenskih majki?

Ne

5. Biste li podržali legalizaciju eutanazije?

Nipošto – eutanazija je negacija medicine!

Neka djeca su već rođena na način opisan u prilogu. Da li se u njihovom slučaju čovjek igra Boga. Ima li ovaj postupak ikakve veze s ozloglašenim kloniranjem na što upućuju neki? Jedna od majki,Vicky Holiday,čija je  kćerka zbog majčinih mitohondrija rođena s Leighovim sindromom, (teškim naslijeđenim poremećajem zbog kojeg neće ni govoriti ni hodati i umrijet će za koju godinu) javno pita: Nije li neljudski dopustiti takve  bolesti ako sad znamo da ih možemo spriječiti? Može li savjestan liječnik odbiti zahtjev ove majke?

“Za svaki entitet, za svaku bolest bi se trebalo analizirati je li ovaj postupak u redu i je li opravda. Analizirati bi se trebalo za svakog posebnog pacijenta”, ističe Miličić i dodaje kako “nije točno govoriti o bebama od troje roditelja jer je genom druge osobe ciljano usađen i u vrlo malom je postotku.”

Dekan Miličić je komentirao i u kojoj se mjeri ovaj postupak može nazvati novom eugenikom. “To su opasnosti i zato je genetika korisna jer može liječiti i spriječiti mnoge bolesti, no može i skrenuti negativne posljedice na čovječanstvo”, rekao je Miličić.

Miličić smatra i kako se medicina treba maknuti od Crkve, no također da se liječnici ne smiju igrati boga. “Doktori moraju biti svjesni da medicina mora produljiti život, no da nismo svemogući. Svatko tko se rodi, mora i umrijeti. Postoji i komponenta sreće, svi smo različiti… Eksperimenti jesu poigravanje s prirodom, no i transpalntacija je prije 30-ak godina bila svjetsko čudo.”

Tko si uopće može dozvoliti, u financijskom smislu, takve eksperimente? “Zdravstveni sustavi su različiti. U SAD-u dolazi osoba s propucanim prstima u bolnicu i kažu mu ‘ja vam mogu spasit jedan prst, no drugi ćemo baciti u smeće jer vam zdravstveno osiguranje to ne pokriva’. U Hravatskoj je medicina dostupna svima i to je jedno od rijetkih civilizacijskih postignuća na koje moramo biti ponosni. Medicina mora biti dostupna svima kojima je potrebna. Pitanje estetske kirurgije i umjetne oplodnje bi trebalo možda raspraviti u smislu dostupnosti svima. Na primjer, umjetna oplodnja je upitna kad imamo mnogo djece u domovima bez obitelji”, ističe Miličić.

“Kloniranje nije loše”

“Kloniranje samo po sebi ne treba biti loše. Zašto ne bismo imali koristi od toga da transplantiramo bubreg. S kožom se najdalje otišlo, no nismo u fazi da kloniramo srce. I to je sada nemoguće jer je srce previše složeno, a uvjeti i naše znanje ne omogućuje da se klonira srce, već ga presađujemo”, komentirao je Miličić.

U Hrvatskoj je bilo puno polemika oko novog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Miličić je komentirao i zašto mnogi odlaze van raditi taj postupak. Naime, od usvajanja ovog Zakonačak je 35 posto djece manje rođeno preko umjetnom oplodnjom. “Ljudi odlaze van jer je ograničen broj korisnika koje financira HZZO. Pacijent danas ima više informacija o ustanovi i liječniku kojem daje povjerenje pa je i to razlog što se ide van”, rekao je Miličić.

“Protiv sam banki sperme”

Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji kaže da donori ne smiju ostati anonimni, već ih jednako kao i darovateljice jajnih stanica djeca imaju pravo upoznati s navršenih 18 godina života. Zato su dvije hrvatske lezbijke “u Danskoj rezervirale vikinšku spermu, platile paket i sad čekaju dijete”. “O tempora, o mores. Glupo je razgovarati o zabranama, no treba razmišljati na način koji je manje egoističan”, komentirao je Miličić.

“Mislim da banke spermne nisu dobre jer majka biva oplođena spermom osobe koga ne zna. Meni to nije etički prihvatljivo. Nije li bolje da takav par usvoji jadno dijete”, ističe Miličić.

Komentirao je i postupak surogat majki. “To je vrsta izrabljivanja majki jer one na to pristaju najčešće radi novca. To spada u eksploataciju ljudi”, rekao je Miličić i dodao kako odbijanje trudnoće iz estetskih razloga predstavlje “problem egoistične civilizacije i pristojnosti. Ako ne želite, a možete biti majka – to je monstruozno. Izrazito sam protiv toga i mislim da bi to trebalo zakonski regulirati.”

Miličić je komentirao i priziv savjesti u bolnicama. “To je etičko pitanje. S jedne strane su liječnici koji misle da svi ginekolozi trebaju raditi pobačaje koji su medicinski inducirani. S druge strane kad je životno ugrožena majka, ili ako je dijete bolesno – tada je pobačaj medicinski indiciran. To ja opravdavam. No Trisomija 21 – Downov sindorm, majka nosi dijete i na vrijeme se utvrdi za pobačaj, no znamo da su to topli ljudi. Pristajemo na pobačaj, a s druge strane imamo kućne ljubimce koji imaju manju intelegenciju. Moramo se upitati imamo li pravo dokidati ljudske živote tako olako”, istaknuo je Miličić te naglasio kako se “tu mora uplesti pravo. Oni koji ne bi htjeli raditi pobačaje, ne bi smjeli specijalizirati ginekologiju.”

“Odbijanje cijepljenja je glupo”

Miličić se osvrnuo i na cijepljenje. “To je glupo. Krivicu snose mediji, laici, ali i liječnici. I to loše utječe na javno mnijenje i stvara se nepovjerenje ljudi u medicinu. Ona danas spašava veliki broj života. Sve što je današnja medicina postigla je ono što se temelji na znanstvenim činjenicama koje su danas puno sigurnije nego prije. Svaki postupak ima svoje rizike. Ali epidemija ospica se pojavila zbog sve manjeg cijepaljenja.”

Smatra kako medicina Nacionalno bioetičko povjerenstvo za medicinu treba jače upozoriti na pogibelji zbog necijepljenja djece. “Da, ali prvenstveno Komora i stručna društva. No njihov glas ne dopire do medija jer to nije tako atraktivno. Sve ima nuspojave”, ističe Miličić.

Pred kraj emisije osvrnuo se i na problem eutanazije. “Protiv sam eutanazije jer je esencija medicne spašavanje ljudskog života. Vi prekidate nečiji život, a u Hipokratvoj prisezi tvrdimo da to nikada nećemo napraviti”, zaključio je Miličić.