U Temi dana gostovao je ravnatelj Inspektorata rada, Ilija Tadić.
Možemo li precizno znati koliko radnika radi na crno?
Već iz samog pojma da je nešto “na crno” teško je govoriti o egzaktnim podacima. Procjene su da su razmjeri takvi i takvi. Ono što mi možemo je podijeliti razmjere pojedinih oblika koji su u našoj nadležnosti, koliko smo ih utvrdili.
Koji su najčešći oblici neprijavljenog rada?
To je prije svega zapošljavanje radnika bez pisanog ugovora o radu i neprijavljivanje radnika. To je klasični oblik, ali ima i drugih. Poslodavci radnika prijave i sklope ugovor o radu, ali na manje sati nego što zaista rade. Zatim, zapošljavanje na poslovima temeljem prividnih ugovora. Onda, zapošljavanje stranaca bez dozvole za rad. Radnicima se ne isplaćuju plaće, ili se isplaćuju samo osnovne plaće bez uvećanja za prekovremene, za rad noću, itd. Jedan dio plaće se isplaćuje na ruke…
Radi li se o dogovoru poslodavaca i radnika ili?
VEZANE VIJESTI
Naša je ocjena da je odgovornost na poslodavcima jer oni imaju više motiva za neprijavljivanje radnika. Rijetki su slučajevi u kojima i radnici dogovoraju to. Dugoročno je to štetno i za radnika i za društvo. Poslodavci su oni koji su glavni krivci za neprijavljeni rad. Sankcije su zato uglavnom koncentrirane za poslodavce. Za radnike, osim za strance, nema predviđenih sankcija.
Kazne su visoke?
Tko god ne prijavi radnike, on čini nekoliko prekršaja iz skupine najtežih prekršaja. Za njih su utvrđene različite sankcije. Ako poslodavci zaposle radnika na crno, predviđena je kazna od 61.000 do 100.000 kuna. Osim prekršajne odgovornosti, za pojedine oblike rada na crno, inspektori mogu izreći i privremenu zabranu obavljanja djelatnosti. Poslodavac može onda uplatiti 30.000 kuna za svakog radnika koji radi nezakonito i onda se neće zapečatiti poslovni prostor, ali im i tada ostaje prekršajna odgovornost.
Poslodavci se žale na sporost administracije. Koji je najviši iznos koji je poslodavac platio zbog nezakonitog zapošljavanja?
Sudovi su izricali različite kazne. Naravno, poslodavci koji imaju više neprijavljenih radnika plaćaju veće iznose. Ipak treba naglasiti da je zadnjih godina u blagom padu je neprijavljeni rad. Od 2011. – 2013. neprijavljeno je radilo oko 1.709 radnika godišnje. U posljednje tri godine taj broj je oko 1.200 radnika. Prošle godine utrvrđeno ih je 1.212.
Koja je najbolja inspekcijska sezona? Koje su najsivije zone za neprijavljeni rad?
Nešto češće se utvrđuje neprijavljeni rad u građevini, zatim u uslužnim djelatnostima. Teško je naći djelatnost u kojoj moežte isključiti neprijavljeni rad.
Kampanja stop radu na crno podrazumijeva veći broj inspektora?
Predvidjeli smo pojačane nadzore tijekom cijele 2018. godine. Planirali smo i povećanje broja inspektora jer jedan dio ih je otišao u mirovinu. Sada je oko 230 inspektora u području radnih odnosa.
Je li vi samo kažnjavate ili i opominjete?
Od 2014. kada je stupio na snagu Zakon o radu, točno se znaju nepravilnosti za koje se daje samo nalaganje otklanjanja. Tek ako se nepravilnosti ne otklone, može se pokrenuti prekršajni postupak.
Kako točno izlazite na teren? Na temelju dojava?
Jedan dio izlazaka organizira se na temelju dojava građana. Ali na teren idemo i na temelju drugih nalaza, ili podataka Ministarstva financija. Više je pojedinosti koje utječu na nadzor. Dosad smo imali dosta prijava od građana, koje mogu biti i anonimne. Kod prijava u kojima nam se daju potpuni podaci, prakticiramo obavijestiti i građane što smo otkrili.
Jesu li anonimne dojave vjerodostojne?
Većina prijava koje zaprimamo su prilično vjerodostojne. Nađemo neke nedostatke. Ima i prijava koje dođu iz neke zle namjere, ali to je manji dio prijava. Sindikati dosta često aktivno sudjeluju i ukazuju na svoja saznanja. Kroz te prijave se da zaključiti da radnici lakše podnose prijavu protiv bivšeg poslodavca. Dok su u radnom odnosu vjerojatno se plaše posljedica.
Dobar posao obavljate u Inspektoratu rada.
Nadamo se da će neprijavljenog rad biti sve manje i manje.
