Puno privatnih estetskih operacija u Hrvatskoj obavljaju liječnici bez potrebnih kvalifikacija. Ako takvi zahvati završe s komplikacijama, liječnici čine kazneno djelo, upozorava Miroslav Kinčl, specijalist opće i plastične kirurgije i predsjednik Sekcije za privatnu praksu Hrvatskog društva za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju.

Na nedavnom međunarodnom kongresu plastične kirurgije “Fellows in Science” u Dubrovniku Kinčl je govorio o žrtvama nestručno obavljenih plastičnih operacija u Hrvatskoj i zauzeo se za to da se kirurge koji obavljaju privatne operacije bez potrebnih specijalizacija počne tretirati kao počinitelje kaznenih djela.

Kazneno djelo, a ne komplikacija

“Svaki plastični kirurg može imati komplikacije, ali kad operira bez specijalizacije i nastane problem, to nije komplikacija – to je kazneno djelo”, kaže Kinčl.

Ishod liječenja u estetskoj kirurgiji ne može se uvijek u cijelosti predvidjeti, ni kad operaciju izvodi stručnjak s adekvatnom specijalizacijom, međutim, broj komplikacija i neželjenih ishoda povećava se kada zahvate rade stručnjaci bez potrebne edukacije.
Kinčl upozorava da već dvadeset godina ostaju nekažnjeni liječnički zahvati koji su trajno oštetili pacijente i narušili njihovo tjelesno i psihičko zdravlje.

“Nevjerojatno je da se u tih dvadeset godina u privatnoj praksi može operirati bilo što, bez obzira na specijalizaciju. Tako kirurzi glave i vrata rade povećanje i smanjivanje dojki, abdominoplastike, liposukcije tijela… Naravno da je iz toga proizišlo mnogo oštećenih pacijenata, no nikada nije podignuta optužba za nadriliječništvo, tj. liječenje bez adekvatne stručne spreme”, istaknuo je Kinčl u razgovoru za Hinu.

Umjesto na ratište otišli u “estetske kirurge”

Počeci nezakonitih operacija u Hrvatskoj sežu u rane devedesete kada je u Hrvatskoj počeo rat, a u Americi je istovremeno zabranjena uporaba tekućeg silikona za sve aplikacije osim za oko.

“Velik dio liječnika kirurške struke tada je otišao na ratište spašavati živote. Drugi su danonoćno operirali ranjenike po svojim i drugim bolnicama. Istodobno, mala skupina privatnih kirurga glave i vrata, iskoristivši metež rata, etablirala je medijski izraz ‘estetski kirurg’ i sve više operirala dojke, liposukcije, trbuhe, iako nisu za to imali ni obrazovanje niti licence”, kaže Kinčl.

Umjesto da u skupoj privatnoj praksi pacijent dobije najboljeg liječnika, operira ga liječnik koji skriva svoju specijalizaciju, a pritom se priučio na stotinama pacijenata, ali i dalje nema licencu.

Mnogi pacijenti su zbog toga, nažalost, stradali ali još uvijek se o tome ne govori dovoljno. Kao da je zavladala “dvadesetogodišnja medicinska šutnja”.

Mediji promovirali nezakonite zahvate

Kinčl upozorava da su u promociji takvih nezakonitih zahvata sudjelovali mediji sa često senzacionalističkim pristupom. “I danas možete vidjeti ‘slatke’ intervjue u kojima su liječnici predstavljeni kao ‘estetski kirurzi’, čime se pacijenti dovode u zabludu, jer to je potpuno umjetnička definicija, a ne struka. Ortoped je kirurška struka, ali ni u ortopedskoj klinici niti u privatnoj praksi ne operira dojke i trbuh.

Sam termin “estetski kirurg” ne znači ništa bez temeljne specijalizacije, a to su ortopedija, opća kirurgija, plastična kirurgija, maksilofacijalna kirurgija i dr. Svatko se smije baviti estetikom samo iz svog užeg područja specijalizacije, ističe Kinčl.
Predsjednik Hrvatskog društva za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju Rado Žic upozorava kako se, budući da se u estetskoj kirurgiji okreće ogromna količina novca, u tretman bolesnika uključuje sve više ljudi bez adekvatne specijalizacije, ali i oni koji nemaju medicinski fakultet, kao što su stomatolozi, pa čak i kozmetičari.

Taj se problem ne javlja samo u našoj zemlji već i u cijeloj Europi i svijetu, pa su mnoge europske zemlje dodatnim zakonom regulirale to područje. Kod njih u slučaju komplikacija suci smatraju da se, ako je operaciju radio specijalist bez adekvatne stručne spreme i specijalizacije, radi o greški. Kod nas za sada to još nije uobičajena sudska praksa, kaže Žic.

Neki se obogatili na nedopuštenom silikonu

Što se tiče upotebe silikona, Kinčl kaže da su se neki liječnici obogatili aplikacijama nedopuštenog tekućeg silikona, čak i maloljetnicama. Ostalo je mnoštvo nagrđenih mladih ljudi, koji i nakon dvadeset godina traže pomoć za korekciju izgleda, imaju tvrda, ružna i gumasta usta i nesretni su.
Tekući silikon je opasan, ali je činjenica da on nikada nije bio dopušten u Hrvatskoj, pa nije mogao biti ni zabranjen. Radi se o aplikaciji očigledno nepodobnog sredstva i neregistriranog preparata u Hrvatskoj.
Na povremena opravdanja da su “pacijenti tako sami htjeli” Kinčl odgovara da su to prijevare, jer pacijent ima pravo biti laik i ne znati, a htjeti bilo što. Uloga je liječnika da te želje uobliči u realne okvire i primijeni priznate načine liječenja preparatima registriranim u Hrvatskoj.

Pacijenti, tražite licencu od “estetskog kirurga”

Nijedan pacijent nije pristao na aplikaciju nečega što nije dopušteno – on to nije znao, zaveden je medijskom propagandom i lažima nekih liječnika. Zato je moja poruka pacijentima: kod “estetskog kirurga” tražite licencu komore, a što god se aplicira da ima markicu certifikata, poručuje Kinčl.
“Naši su učitelji bili vodeći svjetski plastični kirurzi, a mi pripadamo englesko-njemačkim školama plastične kirurgije, s time da smo svi imali specijalizaciju opće kirurgije koja se diferencirala u druge uže grane. Uz plastičnu kirurgiju imamo odlične abdominalne kirurge,　kardiokirurge, neurokirurge, ortopede, vodimo u transplantacijskoj kirurgiji. Svi oni rade operacije iz svoje specijalizacije, samo su neki slučajevi privatne prakse iznimka, jer se radi o novcu”, rekao je Kinčl.