Iza odluke o carinskoj agenciji: Socijaldemokrati pod povećalom

I dok su gotovo svi hrvatski zastupnici isticali da je Zagreb imao argumente za smještaj europske institucije, rasprava se ubrzo pomaknula s kriterija na odnose snaga, utjecaj i političko pozicioniranje unutar parlamentarnih grupacija. Upravo tu se, između redaka, pojavila i osjetljiva tema odgovornosti - osobito u kontekstu izostanka šire potpore unutar S&D-a.

Najizravniji u tom pogledu bio je Tomislav Sokol, koji je bez zadrške poručio da je Zagrebu nedostajala upravo podrška socijaldemokrata. Prema njegovoj ocjeni, broj glasova unutar parlamenta bio je ključan limitirajući faktor, a bez potpore druge najveće političke skupine šanse su bile minimalne.

Time je jasno sugerirao da odgovornost nije samo u "objektivnim okolnostima", poput dominacije velikih država ili logističkih prednosti lučkih gradova, nego i u političkom izostanku kohezije ondje gdje se ona mogla očekivati.

Sličan ton, iako diplomatski ublažen, dolazi i od Karla Resslera, koji otvoreno priznaje da bi ishod mogao biti drukčiji da je Zagreb imao snažniju podršku unutar socijaldemokratskog kluba. Naglašava kako je unutar pučana i dijela drugih grupacija učinjeno "ono što je bilo moguće", no politička aritmetika Europskog parlamenta neumoljivo pokazuje da bez šireg savezništva nema pobjede. Njegova izjava, iako bez izravnog optuživanja, dodatno učvršćuje dojam da je izostanak potpore S&D-a bio presudan element u konačnom raspletu.

Indikator dubljih odnosa

S druge strane, iz redova socijaldemokrata takve se interpretacije relativiziraju. Biljana Borzan priznaje razočaranje, ali odgovornost smješta u širi kontekst odnosa moći unutar Unije, gdje - kako kaže - "veliki namiruju sebe, a mali dobivaju ostatke". I Marko Vešligaj odbacuje pojednostavljeno prebacivanje krivnje na S&D, ističući da su hrvatski zastupnici unutar kluba lobirali, ali da su mehanizmi odlučivanja složeniji i daleko od potpune kontrole nacionalnih delegacija.

U konačnici, slučaj carinske agencije pokazao je dvostruku realnost europske politike: formalno, odluke se temelje na kriterijima i procedurama, ali u praksi presuđuju politička težina, savezništva i interesi velikih država. A u toj složenoj slagalici, pitanje odgovornosti - pa i uloge socijaldemokrata - ostaje otvoreno, ne kao jednoznačan zaključak, nego kao indikator dubljih odnosa unutar same europske političke arhitekture.