Kako stalna izloženost lošim vijestima utječe na naše mentalno zdravlje - i kako se zaštiti

Iz krize poput COVID pandemije, u krizu poput potresa, u novu krizu poput rata na Bliskom istoku. Društvene krize su oduvijek dio života. No, nikada patnja i stradanje nisu bili toliko dostupni kao danas: u vremenu kada ih pratimo iz minute u minutu.

Ljudski mozak, koji je na neki način još uvijek na svojim prapovijesnim postavkama, nije prilagođen tolikoj količini negativnih informacija.

Psiholog i publicist Goran Mihelčić kaže: "Naš mozak je nastao da detektira prijetnje, jer, naravno, prijetnje su najveći problem. Ono što naš mozak jest, jest da smo mi skloni uvijek bili tražiti prijetnje koje su kratkotrajne, očite i može se na njih djelovati."

Dugotrajna izloženost stresu i nesigurnosti ostavlja posljedice. Sve više ljudi traži pomoć: što u praksi vidi i splitski psihijatar Ivan Urlić.

"Dolaze sve mlađi ljudi, mladi ljudi na pragu odraslosti, koji su u srednjoj školi pa čak i niže, koji dobivaju napade tjeskobe, te napade zapravo ne mogu niti povezati sa nekim događajima, ružnim događajima, nekim pritiscima nego jednostavno njihova senzibilnost i životno neiskustvo zapravo ih čini bespomoćnima."

Krize se gomilaju, a predaha gotovo da nema.

"Vi nemate mira više nigdje, niti kad ste na ljetovanju, kad ste na zimovanju, uvijek vam je jedno uho nekako šta se događa u svijetu, hoće li me zahvatiti, hoću li se vratiti kući ili će se nešto događati uz put, a to se ne odnosi samo na ljudsko djelovanje u smislu ratovanja i agresije, nego smo agresivni i na naš ambijent", kaže Urlić.

Rješenje, ipak, nije potpuno isključivanje. Istraživanja pokazuju kako sve više ljudi u potpunosti izbjegava vijesti, no stručnjaci upozoravaju da ni to nije dugoročno rješenje.

"Jedno istraživanje u Britaniji je pokazalo da već 40% potpuno apstinira od gledanja vijesti što je potpuno krivi pristup jer skrivanje od problema ili potencijalne opasnosti neće nam pomoći. Možda nam pomogne kratko, trenutno, ali dugo će do toga dovesti da ćemo se naći u još gorim okolnostima i politici", kaže Mihelčić.

Kako se ipak donekle oduprijeti preopterećenju informacijama? Ono što ističu i Mihelčić i Urlić je prvenstveno fokus na stvari na koje možemo utjecati.

"Usredotočiti se na svoj život. Koja je meni svrha u životu? Koje su meni veze u svakodnevnom životu? Da li sam ja dobra osoba? Da li sam građanin? Da li sam aktivan u zajednici? Pronaći tu ulogu", kaže Mihelčić.

Urlić ističe: "Ljudski kontakt nema zapravo pravu konkurenciju. I što više se družiti, jer nova civilizacija nas na neki način izdvaja iz ovog društvenog, a pogotovo mi na Mediteranu, pa i u Europi općenito, srednjoj recimo i južnoj, uvijek smo imali taj običaj skupljanja, druženja."

Između stalne izloženosti i potpunog povlačenja, ključ je kao i mnogo puta - u ravnoteži. Biti informiran, ali ne preplavljen. Biti prisutan u svijetu, ali istodobno stabilan u sebi.