Načelnik sektora za probaciju: Ne možete nekoga staviti u zatvor samo zato što je potencijalna opasnost po društvo

"Ispričavam se, ne mogu govoriti o konkretnom slučaju. Probacija radi samo s osuđenicima koji bivaju pušteni na uvjetni otpust. Imate tendenciju da se ljudi ne otpuštaju na uvjetni otpust baš zbog straha da ne počine novo kazneno djelo", kazao je na početku Goran Brkić pa dodao, referirajući se na slučaj u kojem je Kristijan Aleksić optužen za ubojstvo Luke Milovca u Drnišu.

Tri modaliteta

"Kada čovjek po punom izvršenju kazne izlazi kao slobodan čovjek, nema obvezu javljati se ikome. Imamo tri modaliteta nadzora uvjetno puštenih optuženika. Ako sudac procijeni da je dovoljno javljanje, odredit će javljanje probacijskoj službi. On ima obvezu javljanja, najčešće u kombinaciji s policijom", dodao je.

Opisao je ukratko i postupak probacije i uvjetnih kazni:

"Ako sudac procijeni da optuženik treba izvršavati posebne obveze poput psihijatrijskog liječenja, tada određuje da tu obvezu izvršava pod nadzorom probacije tijekom trajanja uvjetnog otpusta, tada ga probacija upućuje u ustanovu gdje on tu obvezu izvršava."

"Treći modalitet je taj kada sudac procjenjuje da su ispunjeni uvjeti za otpust i da osuđenik nije toliko rizičan za društvo, ali da je potrebno s njim dodatno raditi. Tada se osuđeniku izriče zaštitni nadzor i probacija tada s njim intenzivno radi, radi procjenu rizika", kaže.

Garancija nema

Pa ipak, kako kaže, garancija nema.

"Puno se kroz medije govori o zaštitnom nadzoru po punom izvršenju kazne nadzora. Moram reći da nemamo garanciju da osuđenik neće po izlasku iz zatvora počiniti novo kazneno djelo. Kad on izađe, slobodan je čovjek i nema obvezu javljati se. Po mom mišljenju, trebalo bi odobravati ranije uvjetne otpuste, kada osuđenik ispuni uvjete, tada mu se pod nadzorom probacije pomaže integrirati u društvo. Ali opet kažem, nema garancije da ta osoba neće počiniti kazneno djelo."

"Danas se ljudi drže do kraja u strahu od toga da se ne napravi pogreška, a onda kada izađu se svi hvatamo za glavu. Jedan visokorizični osuđenik bio je pod nadzorom probacije i službenica je u zaključnom izvješću napisala da osuđenik tijekom vremena provjeravanja nije počinio kazneno djelo, ali ne isključuje se mogućnost da počini kazneno djelo u budućnost. Što učiniti u takvim slučajevima? Mi kao pravosudni sustav ne možemo tog osuđenika više držati, nemamo mehanizme, on je slobodan čovjek i tu se javlja taj problem", kaže Brkić.

Zaštitni nadzor

Kaže da vrlo lako može doći i do pravnih komplikacija, pogotovo u slučajevima u kojima osuđenici odbijaju surađivati s probacijom.

"Kada se nekom visokorizičnom osuđeniku izrekne zaštitni nadzor, on će po izlasku morati surađivati s probacijom. Ali što se dogodi ako on prekrši taj dio, ako izađe nakon 20 godina iz zatvora i kaže da ne želi surađivati s probacijom? Imamo onda novi sudski postupak s neizvjesnim ishodom i pokreće se cijeli pravosudni aparat."

"Mislim da je puno učinkovitije dopustiti stručnjacima iz probacijskog sustava da rade svoj posao, maknuti na neki način odgovornost jer nemamo kristalnu kuglu koja bi mogla predvidjeti ponašanje osuđenika. Svatko radi u dobroj volji, dopustiti nam da se optuženici puštaju, da ih duže kontroliramo, da radimo s njima kako se ovakvi ružni incidenti ne bi dogodili."

"On je slobodan čovjek..."

Dodao je kako država trenutačno nema mehanizme kojim bi vršila bilo kakav tip kontrole nad ljudima koji su izvršili svoju zatvorsku kaznu.

"Koji su nama mehanizmi? Taj čovjek je izašao iz zatvora i on je slobodan čovjek. On je izašao iz zatvora prije 10 godina i u tom razdoblju nije počinio novo kazneno djelo, nije bio ni osuđen. Mi tu kao probacija, kao zatvorski sustav ne možemo ništa napraviti."

"Trebamo vidjeti što napraviti s ovim zatvorenicima koji su potencijalna opasnost za društvo, kako njih držati pod kontrolom?"

"Uvjetni otpust čini četiri posto posla probacijske službe. Dakle, imate odlične mehanizme, moram istaknuti odličnu suradnju sa sucima i policijom, stvarno se reagira. Mehanizmi su dobri za osuđenike koji su na uvjetnom otpustu. To je četiri posto. Govorimo o vrlo malim brojkama. To nam nije preveliko opterećenje."

"Imate rad za opće dobro, imate uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom, gdje je sud procijenio da osuđenika ne treba slati na izvršavanje kazne nego mu izrečenu zatvorsku kaznu zamijeni uvjetnom i onda ga nadzire probacije i određuje me mjeru."

Pohvalio je suradnju s drugim državnim institucijama.

"Mi smo dio iste uprave s kolegama iz zatvorskog sustava, zadovoljni smo razmjenom informacija, one su digitalno razmijenjene, mi imamo podatke o tome tko nam izlazi, za koje kazneno djelo i kakvo je ponašanje u zatvoru, pa možemo nastaviti s njima raditi."

"Nisam za ad hoc rješenja"

Međutim, ne smatra da bi Aleksićev slučaj trebao biti okidač za nekakva ad hoc rješenja.

"Nisam nikada za ad hoc rješenja, mislim da imamo dobre zakonske procedure i da se dobro radi. Međutim, imamo te neke granične slučajeve, za osobe koje nažalost ne mogu više biti kaznenog sustava, nisu počinile novo kazneno djelo. Tu trebamo naći rješenje s drugim sustavima, recimo zdravstvom. Mi trenutačno nemamo instituciju u koju ćete staviti nekoga po punom izvršenju kazne zatvora, koji nema psihijatrijsku dijagnozu, a predstavlja opasnost po društvo. Ne možete nekoga staviti u zatvor samo zato što predstavlja potencijalnu opasnost po društvo, a nije počinio kazneno djelo."

"Moramo pronaći modalitete, ali opet zaštiti ljudska prava svih, jer čovjek je nevin dok mu se ne dokaže krivnja", kaže Brkić.