Još jedna zemlja ulazi u rat protiv Ukrajine?

Ovoga tjedna Bjelorusija sudjeluje u zabrinjavajućim ruskim vojnim vježbama nuklearnog ratovanja. Prošlog tjedna ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski javno je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da Bjelorusija sa sjevera uđe u rat kao podrška Rusiji.

Ništa od toga ne bi trebalo biti iznenađenje, piše Kyiv Independent. Bjelorusija je i ranije poduzimala provokativne poteze koji su sugerirali da bi mogla ući u rat na strani Rusije. Najznačajniji primjer dogodio se 2024. godine, kada je Bjelorusija navodno mobilizirala trećinu svojih kopnenih snaga prema ukrajinskoj granici.

Podrška Bjelorusije Rusiji od početka velike invazije 2022. godine bila je ključna za moskovske vojne operacije.

Tijekom prvih tjedana rata, glavni ruski pokušaj zauzimanja Kijeva i rušenja ukrajinske vlade krenuo je upravo s bjeloruskog teritorija. Iz Bjelorusije su ruske trupe napredovale prema mjestima koja se danas pamte po nekim od najgorih ratnih zločina, uključujući Buču i Irpinj.

Bjelorusiju se također optužuje za sudjelovanje u otmicama ukrajinske djece. Čak i danas ruski dronovi i projektili koriste bjeloruski zračni prostor za siguran prolaz prema ciljevima duboko u zapadnoj Ukrajini prije nego što ih ukrajinska protuzračna obrana uspije presresti.

Unatoč ratobornoj retorici koja dolazi iz Moskve i Minska, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko mora znati da bi bilo kakva bjeloruska invazija na Ukrajinu bila izrazito nepopularna kod kuće.

Takav potez mogao bi dodatno destabilizirati njegovu ionako krhku vlast. To bi također bilo pogubno za bjelorusku vojsku. Bjeloruske snage nemaju značajno borbeno iskustvo, a velik dio njihove najbolje opreme posljednjih je godina iscrpljen jer ju je Rusija koristila za nadoknadu gubitaka u Ukrajini.

Istodobno, suočili bi se s ukrajinskim oružanim snagama koje ne samo da imaju motivaciju braniti svoju domovinu, već su i među najiskusnijim vojskama na svijetu kada je riječ o ratovanju. Poučena iskustvima iz 2022., Ukrajina je posljednjih godina dodatno utvrdila svoju sjevernu granicu s Bjelorusijom. Svaki pokušaj bjeloruske invazije na Ukrajinu stoga bi vrlo vjerojatno završio katastrofalno i krvavo za bjelorusku vojsku.

No Lukašenko također zna da njegova vlast ovisi o Kremlju. Moguće je da bi Vladimir Putin mogao izvršiti dovoljno pritiska da Bjelorusija izravno uđe u rat.

Ako se to dogodi, postoje dva vjerojatna scenarija.

Prvi bi bio bjeloruski napad prema Kijevu. Malo je vjerojatno, ako ne i nemoguće, da bi Bjelorusija 2026. godine mogla postići ono što Rusija nije uspjela 2022., i to s većim brojem vojnika i znatno većim vojnim kapacitetima.

Gotovo je sigurno da bi Kijev ostao u ukrajinskim rukama. Međutim, sama prijetnja glavnom gradu bila bi dovoljna da Ukrajina preusmjeri dio svojih snaga s bojišnice, gdje su prijeko potrebne na mjestima poput Donjecka, kako bi pomogla u obrani Kijeva. To bi Rusiji otvorilo dodatne prilike na drugim dijelovima fronte.

Drugi scenarij mogao bi uključivati da Bjelorusija zaobiđe područje glavnog grada i umjesto toga napadne zapadnu Ukrajinu s ciljem presijecanja ili barem ometanja ključnih zapadnih opskrbnih pravaca iz Poljske koji održavaju ukrajinski ratni napor.

I to bi predstavljalo ozbiljan logistički izazov za Ukrajinu te zahtijevalo premještanje desetaka tisuća ukrajinskih vojnika sa strateški važnih položaja na bojišnici, stotinama kilometara dalje. U oba scenarija, čak i ako Bjelorusija ne bi uspjela zauzeti i zadržati ukrajinski teritorij, sama invazija bila bi dovoljna da oslabi ukrajinsku obranu drugdje i stvori prilike za Rusiju.

Kao odgovor na nedavne zabrinutosti vezane uz Bjelorusiju, zapadni partneri Ukrajine mogu odmah poduzeti tri stvari.

Prvo, trebaju nastaviti dijeliti obavještajne podatke o aktivnostima bjeloruske vojske i namjerama bjeloruskog političkog vodstva. Što ranije Ukrajina dobije upozorenje, to će biti spremnija ako Bjelorusija sa sjevera uđe u rat.

Drugo, NATO bi trebao iskoristiti ovu priliku za provođenje iznenadne vojne vježbe u Poljskoj, Litvi i Latviji — svim državama koje graniče s Bjelorusijom.

Svrha ne bi bila prijetnja Bjelorusiji, već demonstracija snage i podsjetnik Minsku da geopolitički događaji mogu brzo izmaknuti kontroli. To bi također pokazalo da je snažan NATO u blizini i spreman braniti svoj teritorij ako bude potrebno. Takva vježba mogla bi pomoći Lukašenku da uvjeri Kremlj kako mora zadržati svoje snage kod kuće, umjesto da ih šalje u Ukrajinu.

Na kraju, vojni planeri i logističari među zapadnim partnerima Ukrajine moraju izgraditi veću otpornost i alternativne opcije u postojećim opskrbnim rutama. Ako pravci iz Poljske budu poremećeni ili prekinuti, alternativni pravci iz Rumunjske postat će još važniji. Rezervni planovi za brzo povećanje kapaciteta tih alternativnih ruta moraju se pripremiti odmah, a ne tek nakon što kriza počne.

Mogućnost da Lukašenko pošalje vlastite snage u Ukrajinu možda se čini udaljenom. Međutim, u ovom trenutku rata koji traje više od četiri godine, i dok Rusija postaje sve očajnija u pokušajima da promijeni tijek događaja na bojištu, ništa se ne može isključiti.

Ukrajina i njezini partneri moraju biti spremni na neočekivano. Dok je pažnja usmjerena drugdje, zapadni kreatori politike ne smiju zaboraviti sjever.