Otkriveno nalazište koje sadrži dovoljno litija za proizvodnju 500 milijardi mobitela i 130 milijuna električnih vozila

Regija sadrži 2,5 milijuna tona (2,3 milijuna metričkih tona) ključnog elementa, što bi zamijenilo 328 godina uvoza litija u SAD ako bi uvoz ostao na prošlogodišnjoj razini. Rudarstvo u ovom planinskom sustavu stoga bi moglo smanjiti ovisnost SAD-a o zemljama poput Kine, Argentine i Čilea, ali posljedice za okoliš nisu jasne.

Bitna komponenta

Resursi litija, od Alabame do Mainea na istoku SAD-a, nalaze se unutar izuzetno grubozrnatih stijena zvanih pegmatiti, navode geolozi u dva nova istraživanja sjevernih i južnih Apalača, piše N1BiH.

"Ovo je prva procjena resursa litijevih minerala u regiji koju je proveo USGS", rekao je Christopher Holm-Denoma, geolog istraživač USGS-a i koautor analize sjevernog Apalačkog gorja, objavljene 18. travnja u časopisu Natural Resources Research.

"Procjena ovih naslaga dio je nacionalne procjene resursa litija u pegmatitima, u slanoj vodi i isušenim jezerskim koritima te u drevnim vulkanima koju provodi USGS", dodao je.

Litij je bitna komponenta u elektronici, vojnoj opremi i punjivim baterijama za električna vozila. Također se koristi u zrakoplovnim legurama, stabilizatorima raspoloženja i industrijskim mazivima. Potražnja za litijem za proizvodnju baterija, posebno, porasla je u Sjedinjenim Državama posljednjih godina, ističući veliki jaz između domaće ponude i potražnje, rekao je Holm-Denoma.

"SAD ima neke od najvećih rezervi litija na svijetu, ali više od polovice litija koji koristimo u SAD-u se uvozi", dodao je. U zemlji postoji samo jedan operativni rudnik litija, u Clayton Valleyju u Nevadi. Mnogi proizvodi koji sadrže litij proizvode se i u zemljama poput Kine, što znači da SAD uvozi ugrađeni litij, kao i samu sirovinu.

990.000 tona litija

Sjeverni Apalači, koji uključuju dijelove Mainea, New Hampshirea, Vermonta, New Yorka, Massachusettsa, Connecticuta, Rhode Islanda, Pennsylvanije, New Jerseyja i Delawarea, sadrže 990.000 tona (900.000 metričkih tona) litija, otkrili su Holm-Denoma i njegovi kolege.

Kako bi došli do ove procjene, istraživači su analizirali geološke karte, geokemijske i geofizičke podatke, zapise o pojavi minerala i tektonsku povijest regije. Također su pokrenuli model s globalnim skupom podataka o litijevim pegmatitima kako bi simulirali raspodjelu i veličinu litijevih naslaga u području istraživanja.

Pegmatiti bogati litijem relativno su mala nalazišta, u rasponu od nekoliko desetaka do stotina metara širine i nekoliko stotina metara duljine. Međutim, "kada se ti resursi zbroje u cijeloj regiji, oni predstavljaju značajnu količinu litija", rekao je Holm-Denoma.

Litij u sjevernim Apalačima koncentriran je u Maineu i New Hampshireu. Nekoliko nalazišta tamo, poput pegmatita Plumbago North u Maineu, sadrži mineral spodumen, koji ima visok sadržaj litija od 3,5% težinski i dobro utvrđene korake ekstrakcije, rekla je Holm-Denoma.

Studija južnog Apalačkog gorja, objavljena 11. svibnja u časopisu Natural Resources Research, otkrila je da donja polovica drevnog planinskog sustava, koji obuhvaća dijelove Marylanda, Virginije, Sjeverne Karoline, Južne Karoline, Georgije, Tennesseeja i Alabame, sadrži procijenjenih 1,57 milijuna tona (1,43 milijuna metričkih tona) litija. Ti resursi koncentrirani su u Južnoj Karolini i Sjevernoj Karolini, gdje se prvo veliko rudarstvo litijevog pegmatita u Sjedinjenim Državama odvijalo između 1942. i 1990-ih.

Utjecaj na okoliš

Rudarenje pegmatita u tvrdim stijenama na mjestima poput Karolina nekada je proizvodilo većinu litija koji se koristi u Sjedinjenim Državama, ali trenutno nema takvih rudnika u pogonu, rekla je Holm-Denoma. Litij u dolini Clayton u Nevadi vadi se iz suhih jezerskih korita, napomenuo je.

Pegmatiti bogati litijem kristalizirali su iz magme bogate litijem prije više od 250 milijuna godina tijekom formiranja Apalačkog gorja. Iskopavanje ovih naslaga uključivalo bi kopanje ogromnih jama i uništavanje staništa divljih životinja, što bi utjecalo na krajolik i regionalnu bioraznolikost, piše N1BiH.

Stvorilo bi i štetno onečišćenje otpadnim proizvodima poput tekućina i fino mljevenog kamenja koje bi moglo ispuštati elemente u tragovima u tlo i vodene putove. Osim toga, teški strojevi potrebni za iskopavanje tvrdih stijena u Apalačima ispumpavali bi ogromne količine ugljičnog dioksida u atmosferu, a vađenje litija iz tih stijena uključivalo bi otrovne kemikalije i povećane emisije stakleničkih plinova.