Obitelj Ljubek ostaje u strahu i neizvjesnosti, a institucije šute. Što kažu stručnjaci?

Prema riječima obitelji, osuđeniku je kretanje ograničeno na područje općine Lepoglava, no sama činjenica da izlazi iz kaznionice kod njih izaziva strah. Ljubek tvrdi i da im je osuđenik ranije poručio kako njegov “posao još nije završen”.

“Užasan je taj osjećaj da ne možete ništa. Zovete ministarstvo, zovete sve. Taj prvi put nastao je nesporazum u komunikaciji, u tom trenutku nije se znalo da on smije izlaziti samo na području općine Lepoglava, nego je bilo da može izaći bilo gdje. Mi smo znali da je on prijavljen negdje u Slavoniji, tamo mi živi sestrična čiji je otac ubijen. Ona je bila van sebe. Tek sam nakon par sati uspio saznati da izlazi samo u Lepoglavu, ali u tom trenutku, ta bespomoćnost”, rekao je Ljubek za N1.

“Ministre, nemate više prava na pogrešku”

Nakon tragedije u Drnišu, kriminalist i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila upozorava da sustav više ne smije riskirati s osobama koje su već počinile najteža kaznena djela.

“Ministre, nemate više prava na pogrešku. Dogodi li se još neka situacija da netko tko je već ubijao ponovno ubije, a vi ga pustite unatoč preporukama policije… Nije problem toliko to što se obitelj protivi, normalno je da je obitelj u strahu. Problem je ako to policija ne odobrava. To znači da oni imaju određene sigurnosne informacije koje ne idu u prilog tome da se osoba pusti”, rekao je Cvrtila.

Upozorava i da klasične mjere nadzora nisu dovoljne ako se radi o osobama koje se procjenjuju opasnima.

“Bez tehničkih mjera nadzora, bez toga da se uspostavi nadzor od strane policije koja bi ga obilazila, to su pro forme nadzori. To nisu učinkoviti nadzori. Osoba obeća da se neće približavati žrtvi, a vi nemate nikakvu mogućnost spriječiti ga ili nadzirati ga”, poručio je Cvrtila.

Maršavelski: Vikend-izlasci nisu pravo osuđenika, nego pogodnost

Profesor kaznenog prava Aleksandar Maršavelski pojašnjava da izlazak na slobodne vikende nije pravo osuđenika, nego pogodnost o kojoj odlučuje upravitelj kaznionice.

“Radi se o takozvanoj pogodnosti izlaska koje zatvorenici imaju ukoliko upravitelj kaznionice procijeni, ovisno o rizičnosti konkretnog zatvorenika i individualnog programa izvršavanja kazne zatvora, da taj zatvorenik može koristiti pogodnosti izlaska”, rekao je Maršavelski.

Kod osuđenika na dugotrajne kazne zatvora, dodaje, pravila su stroža.

“Kada se radi o dugotrajnoj kazni zatvora, osuđeniku se može odobriti taj izlazak, ta pogodnost izlaska, ako se nalazi u zatvorenoj kaznionici zatvorenog tipa, tek nakon dvije trećine izdržane kazne”, objašnjava Maršavelski.

Ističe i da takav izlazak ne znači da osuđenik na njega automatski ima pravo.

“Ti izlasci, te pogodnosti izlaska nisu pravo osuđenika. Znači, to upravitelj kaznionice radi na temelju procjena koje njegovo osoblje, stručna služba, donosi kao preporuke upravitelju i onda on odlučuje”, kaže Maršavelski.

Ako se radi o opasnom počinitelju, dodaje, upravitelj kaznionice ne bi trebao odobriti izlazak.

“Ako on u kaznionici ne pokazuje znakove da se rehabilitirao, da je zapravo još uvijek opasan, upravitelj kaznionice neće donijeti tu odluku”, rekao je.

Elektronička nanogica nije propisana za ovakve izlaske

Jedno od ključnih pitanja je i zašto se takvi osuđenici ne prate elektronički. Maršavelski kaže da zakon trenutačno ne propisuje mogućnost elektroničkog nadzora tijekom korištenja pogodnosti izlaska.

“Zakon ne propisuje mogućnost da takav osuđenik nosi elektroničku nanogicu, dakle da postoji takav elektronički nadzor. Iako uz njegov pristanak ja ne vidim razloga zašto se ta mogućnost ne bi iskoristila. Ako osuđenik pristaje na to, ako mu kaznionica izlazak uvjetuje nanogicom, zašto se ona ne bi koristila i tamo gdje zakonom to nije izričito regulirano? Ako je regulirano za uvjetni otpust, po mom mišljenju, analogijom bi se takva nanogica mogla koristiti i tijekom korištenja pogodnosti izlaska”, dodaje.

Kaže i da se u praksi to, prema njegovim saznanjima, zasad ne koristi.

"Zatvorenika se mora testirati prije uvjetnog otpusta”

Maršavelski objašnjava da se pogodnosti izlaska koriste i kao svojevrsni test prije mogućeg uvjetnog otpusta.

“Takav zatvorenik ima pravo na nadu da jednog dana bude pušten na uvjetni otpust, a da bi bio pušten na uvjetni otpust, mora ga se testirati kroz korištenje pogodnosti izlaska, dakle ovim vikendima i godišnjim odmorima”, kaže Maršavelski.

Dodaje da bi puštanje zatvorenika izravno na uvjetni otpust, bez prethodnih kraćih izlazaka, moglo biti rizično.

“Ako bi ga se po prvi put pustilo na slobodu kad dobije uvjetni otpust, onda je to jedna rizična situacija jer ne znamo što će se dogoditi ako nismo isprobali prvo vikendom ili na kraćim boravcima izvan kaznionice”, rekao je.

No upozorava i na drugi problem - osobe koje odsluže cijelu kaznu, nikada ne izađu ranije i potom se bez sustavnog nadzora vrate u društvo.

“Drugo je pitanje što nakon s takvim osuđenikom, nakon potpuno izdržane kazne koji nikada nije bio vani. Takav osuđenik je posebno zapravo opasan”, kaže Maršavelski.

Zbog toga se, dodaje, sve više govori o potrebi jačanja postpenalnog nadzora i pomoći nakon izlaska iz zatvora, posebno nakon tragičnog slučaja u Drnišu, a osnovana je I radna skupina koja radi na izmjenama zakona. 

“Predlaže se taj norveški model, koji bi trebao uključivati više stručnih službi - sociologa, psihologa, socijalnih pedagoga, socijalnih radnika koje bi zajedno sudjelovale u nadzoru takvih osuđenika nakon puštanja na slobodu”, rekao je.

“Zašto nas uopće obavještavate?”

Obitelj Ljubek kaže da im sama obavijest o izlasku osuđenika ne donosi sigurnost, nego dodatni strah.

“Vi zapravo ne znate što se tu može desiti. S druge strane, opet se pitamo zašto nas uopće obavještavate. Što želite da mi negdje odemo, da se zatvorimo u kuću, da nabavimo oružje? Ta cijela činjenica izgleda kao da ministarstvo želi s tim obavještavanjem skinuti neki teret sa sebe i neku odgovornost. Kao, evo javili smo vam, pa se vi sada snalazite kako znate”, rekao je Ljubek.

O ovom slučaju N1 je tražio i očitovanje Ministarstva pravosuđa. Pred kamere nisu htjeli, a do zaključenja priloga nisu poslali ni pisani odgovor.

Dok institucije šute, obitelj žrtava ostaje u strahu i neizvjesnosti.

“Mi kao žrtve se zapravo možemo samo nekome žaliti. Pravo i pravda nisu isto. Mi jesmo u pravu, ali zakon govori da nismo. Mi jedino što možemo je uzeti stvar u svoje ruke na način da obavijestimo medije ili, ne daj Bože, da uzimamo pravdu u svoje ruke”, rekao je Ljubek.

Obitelj Ljubek poručuje da bi voljeli da je netko iz sustava s njima razgovarao i objasnio im na temelju čega je donesena odluka da višestruki ubojica može izlaziti iz kaznionice. Smatraju da bi stručnjaci koji su procijenili da je spreman za takve izlaske trebali biti potpisani i javno stajati iza odluke. Ovako, kažu, ne znaju tko je konkretno odlučio da osoba koja je ubila članove njihove obitelji može vikendom izlaziti na slobodu.