Umirovljenici upozoravaju: Lažni invalidi bi mogli krenuti u lov na inkluzivni dodatak

Prema važećim pravilima, pravo na inkluzivni dodatak temelji se na postojećoj medicinskoj i administrativnoj dokumentaciji, bez ponovnog vještačenja stvarnog zdravstvenog stanja. To znači da osobe koje su ranije, uz pomoć spornih liječničkih nalaza, političkih veza ili mita, stekle invalidsku mirovinu, danas mogu bez zapreka ostvariti i novo pravo.

Upravo taj previd smatra se jednim od temeljnih problema sustava, na koji nadležni ili nisu dovoljno računali ili su ga svjesno zanemarili u trenutku političkog promoviranja mjere.

"Ironija sustava posebno dolazi do izražaja u činjenici da dio korisnika sa spornim invalidskim statusom raspolaže potpunom i formalno besprijekornom dokumentacijom. Takvi su dokumenti često izrađeni upravo s ciljem da bez poteškoća prolaze administrativne provjere. Istodobno, mnoge osobe sa stvarnim, teškim invaliditetom ili ozbiljnim kroničnim bolestima suočavaju se s nedostatnom ili nepotpunom dokumentacijom, što im znatno otežava ostvarivanje prava", navode iz Bloka umirovljenici zajedno (BUZ).

"Financijske posljedice premašuju početne procjene"

Razmjere problema teško je precizno utvrditi, no poznato je da su tijekom prethodnih desetljeća brojne osobe ostvarile stopostotnu nesposobnost za rad uz visoke postotke tjelesnog oštećenja, na temelju dokumentacije koja je kasnije dovođena u pitanje. Na istoj toj dokumentaciji danas se temelji i pravo na inkluzivni dodatak, što dodatno opterećuje državni proračun i dovodi u pitanje pravednost sustava.

Da financijske posljedice premašuju početne procjene, tvrde u BUZ-u, pokazuje i podatak da je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u startu podcijenilo potrebna sredstva. Prvotno planiranih oko 580 milijuna eura već se pokazalo nedostatnima, a procjene su u međuvremenu premašile iznos od jedne milijarde eura, pri čemu konačni trošak još nije poznat.

"Sustav pritom favorizira korisnike s urednom dokumentacijom jer se ne procjenjuje stvarno stanje osobe, nego isključivo valjanost papira. Zbog toga se takvi zahtjevi često rješavaju brzo, dok osobe sa stvarnim invaliditetom ili teškim bolestima mjesecima, pa i dulje od godine dana, čekaju na rješenja zbog administrativnih nedostataka, jedne potvrde ili formalne pogreške. Posljedice su dugotrajna neizvjesnost, financijska nesigurnost i osjećaj obespravljenosti", govore u BUZ-u.

Sumnje u mogućnost ozbiljnog obračuna s lažnim invalidima dodatno su pojačane činjenicom da je upravo dugogodišnje toleriranje propusta, političkih pritisaka i izostanak sustavne kontrole omogućilo nastanak velikog broja spornih invalidskih mirovina. Eventualno razotkrivanje tih slučajeva otvorilo bi pitanje odgovornosti institucija i političkih struktura koje su takav sustav godinama održavale.

Inkluzivni dodatak zamišljen je kao mehanizam pomoći onima kojima je doista potreban. Međutim, bez temeljite revizije i jasnih kriterija, postoji opasnost da postane nova financijska pogodnost za one koji su sustav već jednom zloupotrijebili, dok stvarne osobe s invaliditetom i dalje ostaju na njegovim rubovima.