Vojni analitičar Robert Barić za N1 je komentirao kupnju borbenih aviona te sigurnosnu i vanjsku politiku Europske unije i Hrvatske.

Na samom početku osvrnuo se na pitanje geostrateških posljedica zbog izbora aviona.  “Postavlja se pitanje koja je europska obrambena industrija. Govorimo o temeljnim problemima politike EU-a koja se bavi obrambenim snagama. Treba pogledati kakvo je stanje u EU-u i što zapravo želi Hrvatska. Činjenica je da su zemlje EU-a razjedinjene po tom pitanju, a koliko je stanje ozbiljno to je pokazao Joseph Borrell, koji je rekao da imamo fragmentaciju EU-a.

“Vanjska sigurnosna politika EU-a u problemima”

Zemlje EU-a mogu se podijeliti u tri skupine: tvrdi atlantisti, koji kažu da Unija može nešto raditi, ali na način da se ne dovodi u pitanje primat NATO-a i odnosi. Drugi su bivši europski neutralci – Austrija, Švedska i Finksa, pa i Švicarska, koji kažu da se EU treba ograničiti na Peterburške zadaće. Treća skupina zemalja su uglavnom starije članice u zapadnoj u JI Europi, Španjolska, Portugal, Njemačka, Italija, koje se tu podijeljene. To se vidi po sudbini programa PESCO, koji se hvali kao veliko dostignuće EU-a.”

Pojasnio je što je PESCO: “To je ideja u Lisabonskom sporozumu prema kojoj se nekoliko članica EU-a može međusobno vojno povezati i na taj način može brže djelovati. Cilj je bio da se mogu brže povezivati. Kad uđete u PESCO, potpisujute ugovor s jasno definiranim pravilima i plaćat ćete penale ako ih se ne pridržavaju. Njemačka je inzistirala da to bude inkluzivni sporazum koji će prihvatiti sve zemlje članice.”

Kaže da u Europi postoji 15, ako ne i više, regionalnih inicijativa za razvijanje vojnih sposobnosti: “Kad su takve temeljne razlike, nije ni čudo da je zajednička vanjska sigurnosna politika u velikim problemima.”

U ovom trenutku mala je vjerojatnost da će se stvoriti zajednička europska vojska, u kojoj bi jednu od glavnih riječi vodila Francuska, kaže vojni analitičar.

“Vanjska sigurnosnu politika ne prilagođava se zajedničkim prijetnjama”

Ističe da zajedničku vanjsku sigurnosnu politiku treba reorganizirati jer se ne prilagođava zajedničkim prijetnjama: “Imamo opasnost konvencionalnog vojnog sukoba visokog intenziteta zbog Rusije. Također, Kina je ponovno strateški kompetitor.”

“Koncept europske strateške ekonomije do danas nije usuglašen. Moramo gledati kako se stanje u našoj regiji pogoršava”, rekao je, dodavši da je iznimno važno da Vlada napravi stratešku analizu, koja bi pokazala treba li ići sa SAD-om ili se osloniti na Europu.

Dodaje kako nitko ne može predvidjeti što će biti nakon 30 godina: “Pametne države gledaju vlastite interese i imaju strategiju kako ih ostvariti.”

Idealna zračna baza u Hrvatskoj bila bi Pula koja ima svu infrastrukturu i sagrađena je po NATO standardima, smatra Barić, ali kao problem navodi činjenicu da je data lokalnoj zajednici. “Udbina je jako loše napravljena baza, osim toga, tamo je samo tri mjeseca u godini pogodno za letenje. U Splitu je mala baza i primarno zračna luka. Da se izgradi nova baza, to je minimalno 300-500 milijuna dolara ulaganja”, dodao je.

“Puno širi problem od nabave borbenih aviona”

Kaže kako sve ukazuje na znatno širi problem od nabave borbenih aviona.

“Nisam protiv nabave borbenih aviona, kroz stratešku neizvjesnost, ako uzmemo primjer po tih 30 godina, jasno je da morate planirati. Svaka kupnja radi se s ciljem definiranja u vanjskoj i sigirnosnoj politici. Za što smo mi – za stratešku autonomiju, suradnju s SAD-om, suradnju s Francuskom? Probajte čitati naše strateške dokumente. Mi smo za sve, podržavamo sve, i što radimo? Mi nemamo opći sigurnosni koncept i jasno definiranu vanjsku i sigurnosnu politiku u koju bi onda stavili nabavu ovog aviona i sva ostala pitanja.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram